Vijesti / Kolumne

PIŠE: Gordana Foder

Djeca nam odrastaju na krvi i nasilju, a neki se bune zbog malo seksa u nekom romanu

Djeca nam odrastaju na krvi i nasilju, a neki se bune zbog malo seksa u nekom romanu
Varaždinski.hr

Pa si nakon čitanja lektire svojim prvašićima mislim. Nema dobrog starog crtića Tom i Jerry na TV – u jer su u njemu kao preokrutne scene pune nasilja (tako sam barem čula). A Grimmove bajke nisu preokrutne?

Svojevremeno su se vodile velike polemike oko djela uvrštenih u lektiru. Vrištalo se na naslove u kojima je kao bilo nekakvog seksa, pornografije, čega li. Na udaru javnosti bili su tako romani za srednje škole Zorana Ferića, navodno pedofilska i pornografska  literatura, iako, kad se romane pročita teško se može steći dojam pornografije.

Moraš stvarno imati pokvarenu maštu i prljave strasti da izdvojiš pornografske dijelove u romanima. No, najglasniji su u osuđivanju tih djela bili ionako oni koji ih uopće nisu pročitali, kao i uvijek je bila aktualna ona stara 'što manje znaju to više laju'. 

Zatim se vrištalo na knjigu Silvije Šesto 'Bum Tomica'. Opet su oni najneupućeniji vadili i dijelili po bespućima interneta dijelove iz romana i pobožno se zgražali nad njima kako je to neprimjereno djeci. Bilo je još knjiga koje su skoro odletjele na lomaču. A sirotog  H. Pottera i danas određene strukture u društvu (nećemo prstom pokazati na iste) proganjaju kao u slavno doba inkvizicije. 

Čudno da nitko nije potegnuo zabranu Zagodine Balade o Buginim gaćicama koju klinci u pubertetu rado čitaju, ali nije u obveznoj lektiri pa nije bila čudorednima zanimljiva i na udaru. A u tom se romanu može naći svega i svačega. Valjda zato djeca i vole taj roman. Nije im dosadan. 

No, ostavimo sad već prožvakanu lektiru neka bude tamo gdje je, ne valja vaditi baš sav prljav veš iz košare za rublje. Pitanje koje se nameće je zašto se nitko nije bunio na naslove lektirnih djela za niže razrede. Konkretno za prvi razred osnovne škole. Nema pornografije i seksa ali ima krvi i nasilja. 

Braća Grimm

Naime, u prvom razredu osnovne škole obvezna je lektira bajke braće Grimm. Kako su prvašići još mali i nepismeni lektiru im čitam ja. Lijepo se smjestimo na tepih i jastučiće u učionici i ja čitam, oni slušaju. Zatim pričamo o tome što sam im pročitala. 

Prvo smo čitali Crvenkapicu. Svaki put kad čitam Crvenkapicu sjetim se E. Kishona i njegove humoreske Strašna Crvenkapica iz zbirke Kod kuće je najgore (tko nije čitao, toplo preporučam). 

I čitam ja tako klincima najstrašnijim mogućim glasom vukove replike Crvenkapici, oni ništa. Niti da trepnu. Pročitamo i kraj kako je lovac Luka rasporio vuku trbuh, kako su iz njega iskočile Crvenkapica i bakica, kako su natrpali trbuh kamenjem. Čitam kako je vuk upao u bunar i utopio se. Meni muka od same pomisli na toliko krvi i klanja, oni ništa.

Okrutnosti koliko hoćeš, klinci ni da trepnu. Čak štoviše, zabavljaju se. I pričaju kako su već čuli tu bajku ali neke druge verzije. Pa pričaju oni. Oduševljeni krvavim scenama. I još dodaju što bi oni radili vuku, kako bi ga kaznili. Sve slušam i čudim se gdje su naučili tolike količine okrutnosti i nasilja. 

Pepeljuga

Onda je na red došla Pepeljuga. Ona u originalu. Braće Grimm. Ne sladunjava romantična Pepeljuga iz Disneyevog filma već okrutna Pepeljuga u kojoj majka svojim kćerima reže noge. Prvo reže palac jednoj kćeri da strpa nogu u cipelicu pa krv šprica na sve strane, a glupi kraljević ne kuži da je prevaren dok mu ptičurine na grani to ne objasne.

Pa onda majka reže drugoj kćeri petu da ugura nogu u cipelicu i opet kraljević sumnjive inteligencije ništa ne razumije i ne vidi. Da nema ptičurina koje su ga upozoravale na silna krvarenja mlada bi mu do dvorca na konju iskrvarila. 

I opet se meni okreće želudac dok čitam, sve ispod oka pogledavam svoje pačiće kako reagiraju, a oni ništa. Mrtvi hladni slušaju i ne trepću. Ni UH ni OH da bi izustili. Čitam i mislim si kako je to preokrutno i prekrvavo štivo za tu malu dječicu. Nakon čitanja opet razgovor. Naravno da im je Pepeljuga poznata, ali nisu svi baš čuli tu verziju pa pričaju one verzije koje su oni čuli. A meni u programu piše da moramo pročitati originalnu Grimmovu verziju. Ovu okrutnu. 

Vuk i sedam kozlića

Sljedeća bajka braće Grimm je Vuk i sedam kozlića. I u toj bajci je vuk zlikovac, ali na to smo navikli. Kozlići su naivci. Sve je još nekako OK do kraja. Na samom kraju vuku opet raspore trbuh, kozlići poiskaču van, natrpaju trbuh vuku kamenjem i vuk se utopi. Nasilje nad životinjama. Okrutno. Ali klinci su sretni jer je vuk kažnjen! Njima ništa sporno u toj silnoj okrutnosti nije. 

Sljedeća bajka koju ću im čitati je Snjeguljica i sedam patuljaka. Nadam se da je originalna Grimmova verzija ona u kojoj nema nekoliko pokušaja ubijanja Snjeguljice i jedenja srca za koje se misli da je njezino (ne sjećam se više originalne verzije teksta). 

Okrutnosti

Pa si nakon čitanja lektire svojim prvašićima mislim. Nema dobrog starog crtića Tom i Jerry na TV – u jer su u njemu kao preokrutne scene pune nasilja (tako sam barem čula). A Grimmove bajke nisu preokrutne? U trećem će razredu čitati hrvatske bajke. U tim bajkama majke ubijaju svoju djecu, djeca ubijaju roditelje, sve je puno kanibalizma i nasilja. I onda se netko buni zbog malo seksa u nekom romanu. A djeca nam odrastaju na krvi i nasilju. 

Film i knjiga

Kako koju bajku pročitamo, tako nađemo i crtić pa ga pogledamo. Odlično je što se crtići i pisana djela jako razlikuju pa se sve nadam da će moji klinci od prvog razreda naučiti da film ne zamjenjuje pisano djelo. Jer ne jednom su oni ljeniji pokušali prodati rog za svijeću, pogledali film pa napisali lektiru kao da su čitali knjigu. 
Medijske pismenosti nikad dosta. 

 

Najgledaniji video

Najgledanija galerija

Izdvojeno


Reci što misliš!