Dok s jedne strane postoji mnogo vrijednih učitelja i učiteljica koji sami izrađuju nastavne listiće i nesebično ih dijele među sobom na društvenim mrežama, postoje i oni drugi...

Učeničko znanje se ispituje na različite načine. Ispituju se učenici primjerice tako da se prati njihov rad i aktivnost na nastavnim satovima, ispituje se znanje usmeno i to tako da učenik samostalno odgovara na pitanja nastavnika, ispituje se znanje pisanim ispitima i kontrolnim zadatcima, ocjenjivanjem projekata, praktičnih radova i ocjenjuje se i redovitost pisanja domaćih zadaća.

Usmeno ispitivanje

Za razliku od pisanih provjera, usmeno se ispitivanje ne treba unaprijed najavljivati. Što će reći, učenika se u bilo kojem trenutku na satu može „dignuti“ i ispitati njegovo znanje. Što je i u redu. Jer učenik treba za svaki nastavni sat biti spreman, treba redovito učiti, a ta pojava redovitog učenja je zbog famoznih Vremenika pisanih provjera sve rjeđa i rjeđa. Ukoliko učenik redovno uči, neće mu biti problem usmeno odgovarati i pokazati svoje znanje. Veći će problem biti onim kampanjcima koji uče dan dva prije najavljene pisane provjere znanja.

Usmeno ispitivanje ne bi smjelo trajati dulje od desetak minuta. Makar, kod nekih je učenika već nakon prvog pitanja jasno znaju li ili ne znaju. Ako znaju, lako je završiti ispitivanje, ali ako ne znaju, usmeno ispitivanje izgleda kao pokušaj vađenja vode iz suhog bunara. Ono, kopaš, kopaš, kopaš ne bi li našao neki element da ne opališ baš jedinicu u imenik.

Aktivnost

Ima učenika koji na satovima samo sjede i glume fikus. Ni ne trepću, a kamoli da bi digli ruku. OK, postoje introvertirana i sramežljiva i bojažljiva djeca koju je sram ili strah dići ruku i javiti se, ali takve se prepozna i prema njima se treba odnositi nježno i bez pritisaka. Ali, ima i one djece koja nemaju nikakve probleme, nego im se jednostavno ne da sudjelovati na nastavi. Njima je sve bez veze i ništa im se ne radi. Dobar će učitelj lako prepoznati tko je sramežljiv i povučen, a tko nemaran i lijen. Sigurno nije sramežljiv i povučen onaj koji se usred sata ispod klupe igra na mobitelu ili spava na klupi.

Suprotni od fikusa su oni učenici koje svi nastavnici vole, a to su oni koji su aktivni, koji prate nastavu, javljaju se, znaju i imaju svoje ideje. Takvima nije ni najmanji problem zarađivati same odlične ocjene.

Domaće zadaće

Jedan od pokazatelja učiteljima koliko je učenicima „stalo“ do nastave, učenja i nastavnog predmeta su i domaće zadaće. Redovitost pisanja istih je pokazatelj da je učenik savjestan i odgovoran i da mu je bitno imati dobre ocjene.

U nižim razredima osnovne škole često zadaće čak i roditelji pišu (to da roditelji čitaju lektiru i zatim sastavljaju bilješke umjesto svoje djece već je javna tajna među nastavnicima), ali na žalost, ima i roditelja koji idu u drugu krajnost, a ta je da ni ne pogledaju ima li im dijete što za zadaću i ne provjere je li zadaća napisana.

No postoje i učitelji, nastavnici, koji uopće ne zadaju domaće zadaće ili ih pak zadaju povremeno i površno.

Mišljenje je stručnjaka da su domaće zadaće nužne kako bi se kod učenika razvijala navika rada, kako bi se kod kuće putem domaće zadaće ponovilo ono bitno što se je radilo u školi i kako bi učenici razvijali svijest koja je njihova obveza i odgovornost.

Nastavni listići i ispiti znanja

Kao oblik vrednovanja, odnosno provjeravanja znanja koje ne mora nužno biti za ocjenu je i rješavanje nastavnih listića. Mnogi nastavnici naručuju, a roditelji kupuju nastavne listiće izdavačkih kuća.

Neki nastavnici sami izrađuju svoje listiće, ali postoje i oni nastavnici koji linijom manjeg otpora jednostavno pronađu na internetu nastavne listiće koje je netko drugi od kolega već napravio i objavio (a takvih se listića može naći na nekoliko mjesta u bespućima interneta) i te listiće (ili ispite) s interneta podijele učenicima.

Kad se tako učenicima daju nastavni listići ili čak ispiti znanja skinuti s interneta, nerijetko se može čuti da su djeca točno taj listić ili ispit već kod kuće rješavali za vježbu. Zašto? Pa ti materijali su na internetu javni i svima dostupni i ako se roditelj zna služiti internetom i želi pomoći djetetu u učenju, nije nikakav problem da skine listić i da ga svojem mališanu za vježbu.

Tako postaje upitno koliko je onda vjerodostojno znanje pokazano rješavanjem takvog listića ili ispita.

Postoji mnogo vrijednih učitelja i učiteljica koji sami izrađuju nastavne listiće i nesebično ih dijele među sobom na društvenim mrežama. Postoji i nekoliko mjesta na internetu gdje se nalaze zbirke takvih nastavnih materijala. Oni su zaista besplatni i svima dostupni.

Ali! Onaj učitelj ili učiteljica, koji se oslanja samo i isključivo na te internetske zbirke nastavnih materijala u svojem radu, a prstom maknuo nije da sam nešto napravi, je jednostavno lijen učitelj. Da baš ne kažemo nesposoban.

Na žalost, postoje i takvi učitelji i učiteljice. Oni koji deset minuta prije nastave sjednu za računalo i na brzinu pronađu neki listić svojih marljivih kolega, isprintaju ga i za pet minuta već je taj listić u razredu i učenici ga rješavaju. U svakom žitu ima kukolja.

Ispite znanja nastavnici najčešće naručuju preko škole od promotora izdavačkih kuća jer tiskanih ispita znanja nema u slobodnoj prodaji. To su ispiti izdavačkih kuća koji prate nastavne sadržaje u udžbenicima uz koje se tiskaju. Ti su ispiti napravljeni prema svim pravilima i propisima, standardizirani su, međutim i kod njih se može potkrasti pokoja pogreška.

Dugo toplo polugodište

Nadajmo se da će u dugom obrazovnom razdoblju koje nam slijedi biti najviše odličnih ocjena, da će učenici marljivo odrađivati svoje obveze, da će nastavnici i roditelji imati strpljenja i razumijevanja, a sve kako bi svima život u školi bio što ljepši i ugodniji.

Sretno svima.