U čitavom nizu teško objašnjivih istupa posebno se ističe pokušaj da se izborni fijasko opravda demografijom.
Čestitke HDZ-u
Iako je novim predsjednikom Republike postao Zoran
Milanović, naše čestitke ovoga puta idu
Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Kažemo to bez
imalo ironije. Dogurati nekog poput Kolinde
Grabar-Kitarović do gotovo pedeset posto glasova u
drugom krugu može jedino stranka koja ima švarcinegerovske
mišiće.
Nemamo saznanja o tome jesu li u HDZ-u, unatrag godinu ili dvije,
razmišljali o nekom drugom kandidatu. Ako im tijekom skandaloznog
i sramotnog mandata gospođe Grabar-Kitarović nešto takvo ipak
nije palo na pamet, onda to samo govori u prilog popularnoj tezi
da mišići i mozak ne uspijevaju na istom organizmu.
Spojene posude
Analizu izbornih rezultata uvijek je najbolje prepustiti
znalcima. Jedan od nama dražih jest Robert
Kopal.
Čovjeka koji trenutačno obavlja funkciju
Plenkovićeva privatnog Pavla
Kalinića u medijima potpisuju imenicom – stručnjak.
Otprilike kao što su nekada, u Dnevniku nacionalne dalekovidnice,
Tuđmanove pljačkaše iz privatizacije potpisivali
imenicom – poduzetnik.
Kopal je odbacio mogućnost ‘crnog labuda’. On se, kaže, može
dogoditi samo jednom. Sada je posrijedi nešto drugo.
‘Ovdje imamo jednadžbu s nekoliko nepoznanica’, poručio je.
‘Ovakav tip kampanje kakva je vođena, a kako u Hrvatskoj vlada
zakon spojenih posuda na neki način mobilizira lijevo političko
tijelo, zna se da HDZ ima najjaču stranačku organizaciju u državi
i ovakav tip kampanje je doveo do toga da se lijevo biračko
tijelo samoorganizira, samomobilizira i motivira i to se
dogodilo’
Kopal će se onda požaliti da javnost ne razumije njegove
briljantne analize. Bit će to svečan trenutak. Napokon će biti
potpuno u pravu.
Odjeci izbora
Možda će zvučati čudno, ali jedan od jasnijih i suvislijih
komentara izbornog rezultata, bez uplitanja crnih labudova,
spojenih posuda, Isusa, podzemlja, patuljaka i stelarnih
konstelacija, dao je Gordan Jandroković.
Predsjednik Sabora smatra da je gospođa Grabar-Kitarović izgubila
izbore zato što je njezina kampanja bila desnija od politike
stranke. Kratko i jasno.
Problem je što dobar dio stranačkih udarnika misli upravo
suprotno pa se čini da nas u godini parlamentarnih izbora pravi
cunami desničarskog crnila tek očekuje.
Od ostalih reakcija izdvajamo neke koje idu od čudnih do
sumanutih.
Čelnik Mosta Božo Petrov pred novog je
predsjednika postavio vrlo visoke kriterije. Od njega traži, ni
manje ni više, da bude predsjednik svih građana.
Ladislav Ilčić ustvrdio je da anemični HDZ ne
može pobijediti SDP na izborima. To može samo autentična
suverenistička opcija koja promiče temeljne nacionalne i
općeljudske vrijednosti. Pritom je, doduše, zaboravio spomenuti
da je kandidat te autentične suverenističke opcije šanse za
pobjedu izgubio još na sučeljavanju kandidata prije prvog kruga.
Biskup Vlado Košić sugerirao je Milanoviću da se
pokloni djetetu Isusu.
Vice Vincent John Batarelo kaže da je odsad
Mordor na Pantovčaku, Saruman u Banskim dvorima i da su hobiti
spremni. Svaki komentar ove nebuloze bio bi suvišan.
Ivan Vrdoljak umno je poručio da je Milanović
predsjednik svih građana pa onda i njegov. Ovdje je važno
naglasiti da je Vrdoljak, nakon dugih godina uzaludnog čekanja,
napokon uspio spojiti više od pet riječi a da pritom nije
spomenuo vlastiti doprinos reformi obrazovanja. Ako nas pitate,
on je pravi pobjednik ovih izbora.
Doduše, ne i jedini. Milan Bandić tvrdi da
nikome ništa nije kriv, da je uvijek na strani pobjednika i da je
pobjednik – on. I to šest puta. Nema danas mnogo takvih. Čak i
kada se ne natječe, Milan Bandić pobjeđuje.
Najdalje je ipak otišao HSP 1861, na čelu s
Dobroslavom Paragom, koji je od Ustavnog
suda zatražio da jednostavno poništi rezultate izbora.
Paragin HSP, dobro ste pročitali. Mislili ste, priznajte, da je
ova naplavina političkih lunatika odavno stavila ključ u bravu.
Sada razumijete kakva bi to šteta bila.
Bombardiranje stranačkog tabora
Andrej Plenković teško se miri s izbornim
porazom stranačke kandidatkinje Kolinde
Grabar-Kitarović. Stoji na nogama, ali je vidno uzdrman.
Prvu fazu šoka i adolescentske nafurenosti, koja je trajala
otprilike do utorka, u drugoj polovici tjedna zamijenila je faza
autodestruktivnog glavinjanja.
U čitavom nizu teško objašnjivih istupa posebno se ističe pokušaj
da se izborni fijasko opravda demografijom.
‘Očito je došlo do mobilizacije velikog broja lijevih birača,
naročiti u zapadnim županijama. To je stvar i demografije, tamo
gdje HDZ ima bolje rezultate danas živi manje
ljudi’, pojasnio je Plenković.
Pritom mu uopće nije palo na pamet da su istočne i južne županije
poharane upravo zahvaljujući politici HDZ-a.
Bilo je već, ne kažemo, situacija u kojima si je Plenković znao
propucati koljena. Ovo je međutim prvi slučaj da je ispalio
projektil, i to velikog kalibra, u srce stranačkog tabora.
Smisao života premijera Bernardića
Za razliku od Plenkovića, Davor Bernardić živi
svoje najbolje dane. Nakon objave rezultata, u Tvornici se
otrgnuo s lanca i ukrao šou novoizabranom predsjedniku države. On
je, jadan, umislio da je automatski postao predsjednikom Vlade.
Razgaljen do suza, Bernardić je u desetominutnom galimatijasu
prošao sve, od pobjede, ponosa, nade i hrabrosti do solidarnosti,
vizije, bolje budućnosti i vlastitog rođendana.
Ovo mu je, kazao je, jedan od najsretnijih dana u životu.
‘Hrvatska je uspjela’, mlatio je stisnutom desnicom ustajali zrak
u Tvornici predsjednik SDP-a.
Dok čekamo da se Bernardić probudi iz mokrog sna, pitamo se: ako
je ovo najveći hrvatski uspjeh, kako će, zaboga, izgledati porazi
i neuspjesi?