GORAN ŠTIMEC: DEŽURNI NAMĆOR

Jesmo li išta naučili iz slučaja građanina Mikca?

U situaciji u kojoj se nalazi Matija Mikac se kao i svaki 'normalan' građanin upitao što je to njemu trebalo. No istovremeno je - u trenutku kad mu nad glavom visi uteg težak više od 30.000 kuna - odbacio ikakvu mogućnost mirenja.

Prošloga tjedna na Općinskom sudu u Varaždinu
nastavljeno je suđenje građaninu Mikcu.

Građanin Mikac istovremeno je i sveučilišni nastavnik
Matija Mikac, koga je njegova sklonost
prema brojevima igrom slučaja dovela u poziciju društvenog
aktivista.

Ono što je kao građanin i aktivist javno izgovorio i napisao
dovelo ga je naposljetku do sudnice mjesnoga suda.

Komunalna tvrtka Čistoća tužila je Mikca
zbog povrede njezina ugleda i časti. U tužbi
se navodi da je zlouporabio slobodu izražavanja.

Povrede ugleda i časti tvrtke procijenjene su na 30.000
kuna
. Toliko se od Matije Mikca traži u ovome sporu,
čemu treba još pridodati i odvjetničke i sudske troškove.

Teško je zamisliti građanina pripadnika srednje klase – odnosno
onog što je od nje ostalo – kojeg financijska ugroza ovakve vrste
ne bi opteretila ne samo materijalno, već i psihološki.

Vjerujemo da bi izuzetak bio građanin koji se u sličnim
okolnostima ne bi zapitao: ‘Što je sve to meni trebalo’.

Svatko ‘normalan’, kako se voli reći, postavio bi si takvo
pitanje.

No normalnost je statistička kategorija, a ne vrijednosna.

U nekoj raspodjeli normalnosti, čini nam se, najviše je ipak
onih koji će ovakve situacije znati preventivno izbjeći.

Srećom, postoji cijeli niz jezičnih konstrukcija koje građanima
mogu biti od pomoći u takvim prilikama.

Jedna od njih je primjerice ona famozna: ‘Ne bi se štel mešati’.
Fraza je to koja predstavlja svojevrsno kulturno dobro ovoga
kraja. I brižno se njeguje iz generacije u generaciju.

Druga koja nam pada napamet glasi: ‘Je, znaš kak je’. Odnosi se
to najčešće na situaciju u kojoj netko pozna nekoga tko
pozna nekoga tko bi građaninu ili nekoj njemu bliskoj osobi mogao
na neki način nauditi.

Još jedna, s kojom se u pravilu susreću novinari, ima više
varijacija, a glasi otprilike ovako: ‘O tome bi vi trebali
pisati. Ali nemoj mene spominjati’.

O građaninu koji se ‘ne bi štel mešati’ pisali smo već na ovom istom
mjestu
 – ima tome više od četiri godine – no
stvari se u međuvremenu nisu mnogo promijenile.

No, iako nisu mnogo, ipak se tu i tamo pojavi pokoji izuzetak od
pravila. U prilog tome govori i slučaj građanina Mikca.

Tijekom rasprave na varaždinskom sudu, naime, pojavila se ideja
da se spor okonča mirenjem. Kako bi točno to bilo
formulirano, nije bilo precizirano, ovisilo bi vjerojatno o
dogovoru dviju strana.

S obzirom na situaciju u kojoj se nalazi, Matija Mikac
također se – pričao je o tome pred sutkinjom – kao i svaki
‘normalan’ građanin upitao što je to njemu trebalo.

No istovremeno je – u trenutku kada mu nad glavom visi uteg težak
više od 30.000 kuna – odbacio ikakvu mogućnost mirenja.

– Naravno da je sve to utjecalo na ugled tvrtke. Ali i na moj
ugled isto. No ja sam svoje tvrdnje potkrijepio brojkama. I zato
me možete ganjati koliko hoćete, na svemu i svačemu, mirenje ne
dolazi u obzir – rekao je Mikac na sudu.

U proteklom razdoblju Mikca se pritiskalo slanjem dopisa njegovu
poslodavcu. Pritiskalo ga se javnim prozivanjem. Na kraju ga se
pritisnulo i tužbom.

No, usprkos svemu tome, on nije pokleknuo. Kaže da pristaje
na ‘mirenje’ jedino u slučaju da na papiru piše da – ‘nije
kriv’. 

Građaninu Mikcu nije palo na pamet da se iz svega ovoga izvuče,
štajaznam, recimo izjavom da se ‘samo malo šalio’ pa uz ispriku i
obećanje da se neće ponoviti sačuva najmanje 30.000
kuna. 

Nije posegnuo ni za onom ‘ne bi se štel mešati’, ni za onom ‘je,
znaš kak je’, ni za onom ‘o tome bi vi trebali pisati, ali nemoj
mene spominjati’. Ni za bilo kojim drugim opravdanjem za
izbjegavanje suočavanja s problemom.

Koji god unutarnji psihološki motivi pritom utjecali na njegovo
ponašanje, ostaje činjenica da je njegov stav ono što predstavlja
temelj za funkcionalno i odgovorno građansko društvo.

Jer očekivati da ćemo živjeti u zdravoj zajednici dok
istovremeno tako lako odustajemo od osobnog integriteta je,
najblaže rečeno – iluzorno.

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@varazdinski.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije