Vijesti / Kolumne

PIŠE: Gordana Foder

Većina učitelja od hvalisanja reforme dobiva osip i trzanje glavom

Većina učitelja od hvalisanja reforme dobiva osip i trzanje glavom
Varaždinski.hr

'Ispada kao da do sada nitko ništa nije radio i nitko ništa nije znao i sad se odjednom svima sve prosvijetlilo. A reforma je nedorečena, na brzinu uvedena, loše pripremljena i za sada nitko normalan nije zadovoljan.'

Prvo polugodište prvog razreda u osnovnoj školi bilo je, što se ocjenjivanja tiče, bajka. Nema brojčanih ocjena, samo opisno praćenje, a ionako je većina polugodišta takoreći propala pa se nije puno što ni imalo za pisati.

Međutim, s novim polugodištem stigle su i ocjene. Puno se toga u Školi za život što se tiče ocjenjivanja, koje se u novoj reformi zove vrednovanje, promijenilo. 
Malo koji učitelj voli ocjenjivati. To je stresno i za nastavnika i za djecu, ljepše je samo raditi nastavu i projekte i štošta svašta nešto nego ocjenjivati učenike. 

U ovoj reformi škole, koja obuhvaća prvenstveno prve razrede osnovne škole, zaista ima puno promjena. Na primjer, naglasak se stavlja na formativno vrednovanje, odnosno praćenje učenika i opisno ocjenjivanje. Sumativnog bi vrednovanja, onog koje rezultira ocjenom od nedovoljan do odličan, trebalo biti jako malo. Konačna ocjena trebala bi se proizvesti iz hrpe zabilješki tog formativnog ocjenjivanja.

Opisno ocjenjivanje

Vratimo se malo unatrag. Ovo što sad nazivaju 'formativno vrednovanje' nekad se je zvalo 'opisno ocjenjivanje'. Negdje s početaka mojeg učiteljevanja bilo je razdoblje kada učenici uopće nisu imali ocjene, ni u imeniku ni na kraju nastavne godine, nego smo pisali u učeničke knjižice 'eseje' o napredovanju učenika. Nikom živom ništa jasno bilo nije. Ni učiteljima, ni učenicima, a najmanje roditeljima. Ima još jedna kvaka. Ni tada, u tim zaključnim opisnim ocjenama nije nigdje smjela pisati ikakva negacija  ili nešto 'ružno' o učeniku. Tada su izumljene 'zamjenske ocjene', primjerice za onoga tko nije uporno pisao zadaće nije se pisalo da učenik 'ne piše zadaće' nego da učenik 'izbjegava izvršavati svoje obveze'. Učenici s problemom u ponašanju tada su prozvani 'nestašnima', oni koji nisu pazili na nastavi nazivani su 'zaigranima' i more sličnih gluposti. Ma što more. Oceani. 

Učitelji su se napisavali tih opisnih ocjena i izmišljali toplu vodu, a na kraju se sve svodilo na pitanje: 'a za koju bi ocjenu to bilo?'. Pretpostavimo sad da učitelji u reformi, dakle sad isključivo govorim o učiteljima koji rade u prvim razredima osnovne škole, ispisuju 90 % formativnog vrednovanja odnosno, nazovimo to pravim imenom: da ocjenjuju opisno.

Ono, učenik ima dvije - tri brojčane ocjene i hrpu rečenica u zabilješkama tipa (lupam nasumice): 'samostalno pripovijeda, prepričava i opisuje s emocionalnom koloristikom', 'teže stilski oblikuje sastavak i griješi u konstrukciji rečenica', 'djelomično sudjeluje u interpretaciji, analizi i prosudbi književnih tekstova na poticaj' i tako dalje i tako slično, uzela sam neke primjere za vođenje zabilježaka za Hrvatski jezik.

Pitanje koje se postavlja jest: hoće li roditelji iz hrpe sličnih rečenica dobiti jasnu sliku napretka i rada svojeg djeteta ako uz tu rečenicu ne stoji i neka brojčica od 1 do 5? 
Opet se ne smije pisati nekakva negacija (napišeš li 'ne zna zbrajati 2 i 2' momentalno ti pokuca inspekcija na vrata, ili ne daj bože da napišeš kao zabilješku da učenik nije napisao zadaću).

Rubrike u imeniku i veselje s njima

U Školi za život predviđene su tri vrste vrednovanja (čitaj: ocjenjivanja). To su: vrednovanje za učenje, ka učenju i vrednovanje naučenog. Stavljen je naglasak ne toliko na znanje već na 'kritičko mišljenje'. E sad. Uzmimo za primjer predmet Likovna kultura. U predmetu Likovna kultura više u imeniku nema rubrika za ocjenjivanje koje su bile jasne i nedvosmislene: risanje, slikanje, oblikovanje. A nene. Sad imamo rubrike: 'stvaralaštvo', 'produktivnost' i 'kritičko mišljenje i kontekst'. Učenik iz jednog likovnog rada tako može dobiti i tri ocjene, po jednu u svaku rubriku. 

No, osvrnimo se malo na rubriku 'kritičko mišljenje i kontekst'. Tu bi trebalo ocjenjivati ono što učenici u analizi likovnog djela izraze kao svoje kritičko mišljenje o pojedinim likovnim radovima. Kao, učenici bi trebali analizirati uporabu likovne tehnike, smještaj u prostoru, postizanje očekivanih ishoda (e da, nekadašnji ciljevi i zadatci sata prekrstili su se u ishode, svaki je ishod dobio svoju šifru pa sad i učitelji, a ne samo liječnici mogu pisati zagonetno i u šiframa).  

Moji pilići su to kritičko mišljenje odradili ovako: 'Meni se ovaj rad jako sviđa.'. Što još očekivati od malca koji ide u školu svega nepuna četiri mjeseca, ima skroman rječnik, ima sedam godina i pojma nema što je likovni jezik, tehnika, kompozicija? Ja sam za taj kritički osvrt 'Meni se ovaj rad jako sviđa' dala peticu. Dijete se kritički izrazilo, što ne? Dijete ima svoje mišljenje.

Istupio je pred ploču gdje su bili svi učenički radovi iz razreda, izdvojio je jedan rad, rekao da mu se taj rad sviđa, za drugi je rekao da mu se ne sviđa i zaradio je peticu za kritičko mišljenje. (No, dobro, bilo je prije razgovora o tome koji su bili zadatci, što je trebalo napraviti i slična priča.) Jesmo u Školi za život ili nismo?

U nastavnom predmetu Matematika su isto nove rubrike (zapravo, u svim su predmetima nove rubrike u imeniku za vrednovanje, odnosno ocjenjivanje, ali ovdje ističem ono baš ekstreme). 

Tako se u nastavi matematike ocjenjuju uz znanje još i 'matematička komunikacija' i 'rješavanje problema'. Nije još potpuno jasno što će se prvašićima pod te dvije rubrike konkretno ocjenjivati, ma koliko ministrica bajala da su učitelji pripremljeni baš i nije tako, još ima jako puno, previše čak upitnika iznad mnogih učiteljskih glava. I onim mladih i nadobudnih i onih starih, prekaljenih i mudrih. Zbunjola opća i skoro pa totalna. 

U predmetu Priroda i društvo postoje samo dvije rubrike za vrednovanje učenika. To su: 'usvojenost znanja' (OK, svima je jasno da tu upisujemo ocjene iz ispita i usmenih ispitivanja) i 'istraživačke vještine“'(e to baš i nije totalno jasno što i kako ocjenjivati, poglavito klincima u prvom razredu osnovne škole, jer čisto sumnjam da će neki prvašići surfati po internetu i istraživati o nekom problemu, primjerice). 

Je li reforma zaista spremna za naše škole?

Mnogi učitelji od sintagme 'rješavanje problema' dobivaju osip i lagano trzanje glavom. Većina učitelja od hvalisanja reforme dobiva osip i trzanje glavom. Ispada kao da do sada nitko ništa nije radio i nitko ništa nije znao i sad se odjednom svima sve prosvijetlilo. A reforma je nedorečena, na brzinu uvedena, loše pripremljena i za sada nitko normalan nije zadovoljan.

 

Najgledaniji video

Najgledanija galerija

Izdvojeno


Reci što misliš!