Vijesti / Kolumne

GORAN ŠTIMEC: DEŽURNI NAMĆOR

Da je Varaždin dobio EPK, danas u javnosti duhovi ne bi bili nimalo uzburkani

Da je Varaždin dobio EPK, danas u javnosti duhovi ne bi bili nimalo uzburkani
Nel Pavletić / PIXSELL

Varaždin bi, naime, itekako dobro znao kako receptu za svoju Sacher tortu uspješno pridodati suvremene europske civilizacijske sastojke tako da njome naposljetku budu zadovoljni - baš svi. Odnosno nitko.

Opera korupcionale

Najznačajniji događaji protekloga tjedna za varaždinski kraj zbili su se u Rijeci i Zagrebu.

Velika hrvatska luka i treći po veličini grad u Hrvatskoj od jučer i službeno nosi titulu Europske prijestolnice kulture 2020. Spektakularnim otvorenjem kojim je obilježen početak odvijanja niza programa koji će uslijediti tijekom cijele ove godine Rijeka je itekako uspjela prodrmati nacionalnu javnost.

Prve naznake disonantnosti počele su se pojavljivati već prethodnih tjedana, kao reakcija na postavljanje ili najavu postavljanja određenih instalacija i izložbi, no erupcija nezadovoljstva uslijedila je na sam dan službenog otvorenja odnosno - po njegovu završetku.

Dok neki društveni komentatori govore kako je nam je Rijeka dala nadu da je neka drugačija zemlja moguća - kao što to recimo piše Dragan Markovina za Telegram - nama se čini upravo suprotno: Rijeka nam je ovime pokazala da drugačija zemlja uopće nije moguća.

Svojim programom otvorenja odnosno reakcijama koje su uslijedile kada je sve utihnulo Rijeka nam je pokazala da je ova zemlja nepovratno podijeljena, pokazala je da je umjetnosti u ovoj zemlji zabranjeno poigravati se društvenim i kulturnim simbolima koji se drže svetinjama i pokazala je da vrijednosti koje se smatraju europskim civilizacijskim standardom velik dio hrvatskog društva smatra nakaradnim.

Slogan 'Luka različitosti' i sve ono što iz njega proizlazi u velikom dijelu javnosti je metaforički zgažen i popljuvan, iza čega je jedino ostala ona poznata i redovito u sličnim situacijama korištena diskvalifikacija - 'to nije umjetnost, to je provokacija'.

Kakve sve to veze ima s Varaždinom? Pa, eto, Varaždin je također bio kandidat za Europsku prijestolnicu kulture 2020. Nije prošao, prošla je Rijeka.

Da je dobio Varaždin, ovakvih repova poput spomenutih zasigurno ne bi bilo. Varaždin bi, naime, itekako dobro znao kako receptu za svoju Sacher tortu uspješno pridodati suvremene europske civilizacijske sastojke tako da njome naposljetku budu zadovoljni - baš svi. Odnosno nitko.

Osim toga, što bi uopće - izmaštajmo na trenutak svečanost otvorenja EPK u našem gradu - kao svojevrsni pandan u Rijeci izvedenoj Operi industriale mogao ponuditi Varaždin?

Teško je zamisliti išta jednake važnosti.

Ovako na prvu, kada zamislimo tko bi sve tom prilikom bio u poziciji održati uvodno slovo, ne pada nam na pamet ništa bolje do možda - Opere korupcionale.

Naš domaći verbalni delikt

Drugi za Varaždin najznačajniji događaj tjedna, rekosmo, zbio se u Zagrebu.

Tamo se, pišu nacionalni mediji, na prosvjedu protiv Milana Bandića - sad već trećeg po redu - okupilo 20.000 građana.

Značajna je to brojka koja bi trebala zabrinuti i samog gradonačelnika u šestom mandatu, koliko god se on trudio odašiljati poruke u duhu velikog demokrata.

Kakve sve to veze ima s Varaždinom? Pe, eto, Varaždin je također imao tri prosvjeda organizirana protiv aktualne gradske vlasti na čelu s Ivanom Čehokom, koji je jednako tako - odnosno još i više od Bandića - načet korupcijskim aferama. Isto tako, kao i u Varaždinu, važan okidač za prosvjede nezadovoljstvo je građana novim sustavom odvoza otpada.

Zagrepčani su se, valja to jasno reći, uspjeli okupiti u znatno većem broju nego što je to slučaj bio u našemu gradu. Naravno, kada se brojke gledaju relativno, u odnosu na veličinu dvaju gradova.

Tako bi ovih 20.000 prosvjednika u Zagrebu odgovoralo broju od oko 1.200 prosvjednika u Varaždinu. A, prisjetimo se, najuspjeliji od triju varaždinskih prosvjeda privukao je jedva 300 građana na glavni gradski trg.

Neki to nastoje pripisati varaždinskom mentalitetu, koji nema sklonost javno istupati na taj način čak i kada smatra probleme vezane uz gradsku vlast itekako stvarnima.

Varaždincima, s druge strane, ni u vrijeme izbora nisu smetale tri optužnice koje su opterećivale Čehoka, nisu im kasnije smetali ni određeni potezi koji su jasno pokazivali da je gradonačelnik u sukobu interesa, a nisu im smetali ni napadi na slobodu govora i pokušaji ušutkivanja pojedinih građana.

Prisjetimo se stoga - još jednom, jer nikad nije previše - slanja dopisa poslodavcu aktivista Roberta Borovića, slanja dopisa poslodavcu aktivista Matije Mikca, podizanja tužbe protiv aktivista Matije Mikca, utjecaja na poslodavca aktivista Damira Šileca, najave podizanja tužbi protiv svih aktivista koji su govorili na nacionalnoj televiziji...

Vezana vijest:

Ivan Čehok, Juraj Rožić, Cehovska ulica ČEHOK ZAPRIJETIO ROŽIĆU GRAD TRAŽIO 10.000 KUNA 'Ne mislim platiti. Ako me tuže, idem na sud, jer nisam kriv'

I, ono što se saznalo proteklog tjedna, slanja opomene pred tužbu Juraju Rožiću, predsjedniku jednog od gradskih mjesnih odbora, kojom se od njega tražilo da plati 10.000 kuna. Također za izgovorenu riječ.

Lokalna varaždinska verzija verbalnog delikta tako je postala dominantna tema u javnome prostoru. I ne čini se da joj se nazire kraj.

No Varaždinaca se to i dalje nimalo ne tiče. Oni se i dalje, jednako kao i uvijek dosad, ne bi šteli mešati.

Najgledaniji video

Najgledanija galerija

Izdvojeno


Dodavanje novih komentara je onemogućeno.