U konkretnom slučaju to je značilo povratak u Gradsku vijećnicu i 'peglanje' svih otvorenih pravnih sporova u osobnu korist i korist interesnih skupina.

Koga briga za bale

Varaždinska saga o balama smeća ulazi u finale svoje sad već petnaeste sezone. Drugoga travnja, odmah nakon svjetskog dana šala i pošalica, obilježit ćemo dekadu i pol trajanja najveće sprdnje koju je lokalna politička vrhuška mogla priuštiti građanima ovoga grada. Tog 2. travnja 2005. godine prva bala varaždinskog komunalnog otpada postavljena je na plato u Brezju.

Kako bismo to doživjeli iz nešto jasnije perspektive, dovoljno je reći da oni koji su se tada rodili sada polaze prvi razred srednje škole. Mnogo je, dakle, vremena iscurilo - dovoljno da novorođenče prohoda, odbaci pelene, skine se s majčine sise, sklopi prva prijateljstva, potuče se, dobije prve petice ili jedinice, zaljubi se, odljubi se, ponovno se zaljubi, možda stekne prva seksualna iskustva, pa i ona s alkoholom i drogom, posvađa se s roditeljima, pomiri se s roditeljima, odabere školu... - cijeli život jednog tada novorođenčeta danas tinejdžera stane, kao što vidimo, u varaždinsku sagu o balama.

Najava novog konačnog rješenja zbrinjavanja tog urbanističkog, ekološkog, pravnog i političkog rugla na ulazu u Varaždin bila je središnja politička tema prošloga tjedna. Nije, naravno, prvi puta da se tako nešto najavljuje, ali ovoga puta stvari izgledaju daleko bliže realizaciji nego ikad.

O tome je li to dobro ili loše neće biti previše prilike polemizirati u javnome prostoru. Prijedlog odluke doći će pred Gradsko vijeće, a svoju podršku iznijetom rješenju pružit će vladajuća koalicija Nezavisne liste Ivana Čehoka i HDZ-a. Njima će se, jasno je, pridružiti Liga za Varaždin. I to je dovoljno da se odluka izglasa i počne provoditi u djelo.

Proteklih dana SDP je najavio pokretanje inicijative za raspisivanjem referenduma o tome pitanju. I to bi se također trebalo naći pred gradskim vijećnicima. No čak i ako inicijativa prođe, pitanje je kako bi se uopće moglo jednostavno formulirati referendumsko pitanje pa da na njega svaki građanin može još jednostavnije odgovoriti.

Riječ je, naime, o iznimno kompleksnoj temi. Toliko kompleksnoj da bi konferencija za novinare na kojoj bi se uspjela iscrpiti sva otvorena pitanja trebala trajati satima. Toliko kompleksnoj da bi o njoj trebalo organizirati nekoliko esktenzivnih javnih tribina na kojima bi se javnost mogla informirati o svim detaljima vezanima uz ovu petnaestogodišnju sagu.

No pitanje je ima li to uopće ikakvoga smisla, budući da se stječe dojam kako je građanima važno jedino to da se bale napokon maknu iz Brezja. Nevažno za koju cijenu, nevažno hoće li se cijeli taj posao nekoliko puta preplatiti i nevažno u čije će se sve privatne džepove sliti javni novac. 

I toga je gradska vlast itekako svjesna.

Pitanje je, dakle, u kojoj mjeri građane zanima to što se u vezi nekih dijelova tog konačnog rješenja pred hrvatskim sudovima vode kazneni postupci. I ne samo to što se vode, već što postoje i neke presude.

Pitanje je u kojoj mjeri građane zanima to što se u vezi nekih dijelova iznijetog konačnog rješenja pred hrvatskim sudovima vode i parnični postupci. I ne samo to što se vode, već postoje i neke presude.

Pitanje je u kojoj mjeri građane zanima što će točno gradska vlast poduzeti kako bi osigurala eventualnu naknadnu mogućnost obeštećenja ako se pravomoćno pokaže da su glavni akteri ove priče počinili kazneno djelo.

Pitanje je, na kraju krajeva, u kojoj mjeri građane zapravo zanima to što je čelnik gradske vlasti koja predlaže ovo rješenje osoba koja je odgovorna za to što je otpad uopće završio u balama, osoba koja je potpisala sve sporne ugovore, osoba protiv koje se zbog toga vode kazneni postupci, osoba koja je prvostupanjski osuđena za neke od tih ugovora, osoba koja sada ima mogućnost s političke pozicije utjecati na vođenje tih sporova te posljedično i na kaznene postupke koji se vode protiv nje i ostalih aktera.

Da gradska vlast ipak barem malo strahuje od toga da bi neke od građana to ipak moglo zanimati kazuje nam to što se gradonačelnik Ivan Čehok ne gura baš u prve redove pri predstavljanju konačnog rješenja zbrinjavanja bala. O tome su dosad najviše govorili Zlatan Avar kao zamjenik gradonačelnika, Mario Lešina kao predsjednik Kluba vijećnika Nezavisne liste Ivana Čehoka i Damir Habijan kao HDZ-ov predsjednik Gradskog vijeća.

- Jasno je da ovo nije politički oportuno. Ovo je jednostavno 'damage control' - rekao je tako Mario Lešina na ovotjednoj konferenciji za novinare.

I zaista nema boljeg opisa situacije kojoj svjedočimo od 2017. godine do danas.

Lešina je pritom vjerojatno mislio na to da bi ovo bio jedini način da se Grad što bezbolnije izvuče iz ekološko-pravno-političkog rašomona u kojem se nalazi.

No zapravo se radi o tome da sama kandidatura Ivana Čehoka na zadnjim lokalnim izborima nije bila u funkciji ničeg drugog nego obavljanja posla koji se može nazvati upravo tako - 'damage control'.

U konkretnom slučaju to je značilo, budimo s time načistu, vratiti se u Gradsku vijećnicu i 'ispeglati' - kako je to jednom rekao Damir Habijan, koji sad razmišlja suštinski drugačije - sve pravne sporove. I to na način da se tijekovi novca preusmjere prema onima kojima je potrebno preusmjeriti ih te istovremeno donijeti odluke koje bi minimizirale kaznene odgovornosti aktera ove priče.

Ivanu Čehoku građani su, oni koji su izašli na birališta, na demokratskim izborima u većini dali svoj glas. Time su mu neizravno dali i mandat da ovo što sada radi provede u djelo ako će imati političku podršku Gradskog vijeća. Kako situacija trenutno izgleda, gradonačelnik je na korak do konačnog 'uspjeha'. Vrednovanje te odluke, ako neće biti referenduma, uslijedit će tek na idućim izborima.

Saga će, prema najavljenom, završiti tako da najkasnije do ljeta ove godine bale počinju odlaziti iz Brezja. Istovremeno će se ukupno 165 milijuna kuna novca građana sliti prema određenim interesnim skupinama obuhvaćenima ovim 'integralnim' rješenjem.

Tako će, kad se podvuče crta, uslijediti razdoblje u kojem će se pusti milijuni pojaviti na računima tvrtki T&H Invest, Ekos Holding i CE-ZA-R. Ni Davor Patafta ni Hrvoje Vojvoda ni Petar Pripuz ne trebaju strahovati da će ostati gladni, goli i bosi.

Ivan Čehok svakako je zaslužio da mu oni za učinjeno, ako ga možda ne misle konkretnije nagraditi, barem kažu - 'hvala'.

Mentalitet biciklista

U raspravama o tom konačnom integralnom prijedlogu rješenja s jedne na drugu stranu nabacuje se desecima milijuna kuna kao da je riječ o badmintonskoj loptici, a ne novcima građana.

Sve bi to možda bilo drugačije kada bi primjerice postojao nekakav 'Lex Čehok' - kao što je to proteklih dana u javnosti predložio varaždinski pravni stručnjak Ivan Obadić. Bio bi to koristan zakon koji bi onemogućavao kandidaturu za izvršne ovlasti ikome protiv koga se vode kazneni postupci. A pogotovo kada se radi o situaciji da stupanje na dužnost osobu izravno dovodi u poziciju sukoba interesa.

Istovremeno, ni devet godina od uhićenja (tadašnjeg i sadašnjeg) gradonačelnika Ivana Čehoka i (sadašnjeg) gradskog vijećnika Davora Patafte, hrvatsko pravosuđe u tome slučaju još uvijek nije uspjelo iznjedriti pravomoćan pravorijek.

Zlouporaba položaja i poticanje na zlouporabu položaja, za što ih se tereti, mjeri se u milijunima i milijunima kuna. Konačne presude nema.

S druge strane, prošloga tjedna saznajeli smo da je neki građanin ovršen jer je gradskoj komunalnoj tvrtki Čistoća ostao dužan 7,21 kunu. Presudom suda iznos koji mora platiti porastao je za još 650 kuna raznoraznih troškova.

Ne iznosimo ovaj primjer samo zbog očiglednog naravoučenija o kafkijanski obojenim apsurdima hrvatskog pravosudnog sustava. Ovaj detalj podsjeća nas na još jednu dimenziju ove priče.

Naime, već dulje vrijeme od gradonačelnika Ivana Čehoka možemo u javnosti čuti kritike kako se bivša gradska vlast Gorana Habuša sudski sporila sa - svima živima.

I to čak ni nije velika neistina. Razlika je, gle sitnice, tek u tome što se bivša vlast uhvatila u klinč ponajprije s onima 'gore', velikim i moćnim gospodarstvenicima koji su si umislili kako bi bilo lijepo posjedovati grad. S druge strane, ova sadašnja vlast tužaka isključivo one 'dole', građane koji ni nemaju mogućnost braniti se, a deluzije o zgrtanju ičega javnog ne padaju im napamet.

Takvo ponašanje kakvom je sklona ova gradska vlast ponekad se naziva mentalitetom biciklista - ono kad pognutih leđa nogama snažno okrećeš pedale.

Ivan Čehok smjerno se pognuo i pritom spremno pedalira. Svakako je zaslužio da mu ovi 'gore' za sve učinjeno, ako ga možda ne misle konkretnije nagraditi, barem kažu - 'hvala'.