Upućeni u dvorska zbivanja tvrde da je gospođa Milanović odlučila napraviti i jedan hrabar, hvalevrijedan odmak od dosadašnje prakse, pa je tako, navodno, odabir nekih drugih savjetnika prepustila svom suprugu.

Gospođa iz naroda

Kolinda Grabar-Kitarović više ne stoluje na Pantovčaku. Teško se oteti dojmu da joj ta realnost jako teško pada. Kako otići, a zapravo ostati u sedlu? Kako spakirati kofere, a istovremeno se praviti kao da se ništa nije dogodilo?

Bivša predsjednica na hiljadu je muka. Kako vrijeme prolazi polako postaje jasnije što je točno mislila kada je na početku mandata govorila o preseljenju ureda u Visoku.

Po svemu sudeći gospođa Grabar-Kitarović koristit će sve mogućnosti koje joj stoje na raspolaganju u nastojanju da zadrži status koliko-toliko relevantnog političkog faktora.

Koristit će pravo na plaću, po modelu šest plus šest, pravo na ured, dva službenika, službeno vozilo i šofera. Porezne obveznike to će koštati oko dvjesto dvadeset hiljada kuna samo za plaću i negdje između pet i deset milijuna kuna za troškove ureda narednih pet godina.

Sve je to, dakako, lege artis, zakonski opravdano, isprobano u praksi, tako da su kritičari ovakvog modela često bili prozivani da plešu na granici jeftinog populizma.

Ali, dovraga, u politici valjda postoje i neki principi elementarne pristojnosti i vjerodostojnosti. Zar nije smiješno da političarka koja se cijeli mandat zaklinjala u narod i trubila da je tek jedna iz naroda, više gladna nego sita, jadna i ovršena, zar nije smiješno da upravo ona od tog istog naroda traži da je izdašno financira idućih pet godina?

Osim toga, sve je više političkih analitičara i ustavnopravnih stručnjaka koji zdvajaju nad time treba li narod nekome, kome je na izborima jasno dao da znanja da ga više ne želi imati na grbači, još pet godina plaćati ured kako bi se taj netko bavio aktivizmom i 'brendiranjem Hrvatske'. Što god to značilo.

Sud povijesti

Kao da je Winston Churchill u najmanju ruku, ili nedajbože Josip Broz, bivša je predsjednica kazala da će o njenom radu jednoga dana objektivno suditi povijest. Kakve li skromnosti!

Nije to, naravno, slučajno. Sličnim fantazijama bio je sklon i njen učitelj, mentor i ideološki otac, sam Prvi Predsjednik doktor Franjo Tuđman.

'Mene će povijest smjestiti bok uz bok s Francom, kao spasitelja zapadne civilizacije', znao je reći Caudillo Franjo.

Bivša predsjednica morala bi dobro razmisliti o vlastitim željama. Naime, Tuđmana se znalo zaista često uspoređivati s Francom, ali sigurno ne u kontekstu spasitelja bilo čega. A pogotovo ne spasitelja zapadne civilizacije.

Usporedbe su u pravilu išle od autokratskog ponašanja do sumanutih ideja miksanja partizanskih i ustaških kostiju, koje su imale jedan jedini cilj, a to je jeftino prekrajanje povijesti i izjednačavanje odgovornosti između fašista i antifašista.

Cirkus i narušavanje ugleda

Dok čekamo tako da povijest odradi svoje, Gordan Duhaček pokucao je na vrata domaćih povjesničara.

Mario Jareb, primjerice, Kolindin mandat ocjenjuje povoljnim. Kaže, mandati njezinih prethodnika, pritom misleći na Mesića i Josipovića, nipošto Tuđmana, bili su nešto između cirkusa i teškog narušavanja ugleda Hrvatske.

U prvi mah, priznajemo, potpuno svjesni mogućnosti da budemo izvrgnuti ruglu, zapitali smo se jesmo li mi i gospodin Jareb zadnjih pet godina živjeli u istoj državi.

Nama se cijelo to vrijeme činilo da je upravo mandat gospođe Grabar-Kitarović – sjetite se samo zadnje obljetnice Oluje, odnosa prema migrantima, plesa na kiši u Rusiji, Bandićeva rođendana ili, recimo, toplih riječi za Poglavnika u Hrvatskom tjedniku - udžbenička definicija cirkusa i teškog narušavanja ugleda Hrvatske.

Hvalevrijedan potez nove šefice na Pantovčaku

Kako god, u tjednu na izmaku okrenuli smo novu stranicu.

Nakon Kolinde Grabar-Kitarović, Sanja Musić Milanović nova je gazdarica na Pantovčaku. Mediji su ovih dana kao skandal doživjeli činjenicu da je na mjesto savjetnice za odgoj i obrazovanje postavila svoju prijateljicu Jadranku Žarković, nekadašnju ravnateljicu Agencije za odgoj i obrazovanje, u čijem je mandatu, kao vid nastavničkog stručnog usavršavanja, preporučena konferencija na kojoj su se u istu rečenicu s homoseksualnošću stavljali pojmovi kao što su pedofilija i zoofilija.

Ne treba međutim na temelju jednog imenovanja odmah donositi ishitrene zaključke. Nije uvijek sve crno kako izgleda. Ako je nekome utjeha, upućeni u dvorska zbivanja tvrde da je gospođa Milanović, u skladu s predizbornom retorikom o normalnijoj zemlji, u kojoj će se voditi računa o demokratskim standardima, zaštiti slabijih i ravnopravnosti spolova, odlučila napraviti i jedan hrabar, hvalevrijedan odmak od dosadašnje prakse, pa je tako, navodno, odabir nekih drugih savjetnika prepustila svom suprugu, bivšem premijeru, Zoranu Milanoviću.