Cjelokupna povijest ljudske vrste povijest je migracija. Recentna izbjeglička kriza zorno pokazuje kako je Europa zaboravila svoju povijest i posrala se po svom krsnom imenu.

Predatori

Čak i oni koji nisu od filma scenu znaju napamet. Riječ je o antologijskom komadu. Andrej Plenković i Davor Božinović lete u helikopteru. Pored njih Kyriakos Mitsotakis, Charles Michel, David Sassoli i Ursula von der Leyen.

Svi mrki i zajebani. Oni su jedinica za specijalne operacije. Iz zvučnika trešti Little Richard. Long Tall Sally.

Ispod njih, na grčko-turskoj granici, gusta prašuma nesretnika koji bježe od rata i bijede.

Ursula von der Leyen dobro je raspoložena. Michelu priča ono kako joj je nekidan došao muž i tražio malo mačkice. Malo? Velika je kao kuća. Ovaj će foru shvatiti nekoliko sati kasnije, kad već budu na čvrstom tlu.

'Svi ste vi gomila mlitavih pedera', urla Sassoli, a zatim grabi duhan iz kese i trpa punu šaku u usta. 'Od ovog ćete postati seksualni tiranosauri poput mene.'

Božinović za to vrijeme bleji u kartu i pravi se da razumije. 'Mjesta sastanaka i radiofrekvencije su utvrđene i fiksne, zaključuje. 'Imamo AWACS kontakt u razmacima od četiri sata.'

'Tko nam je bekap?' upita Plenković.

'Nema toga, ovo je jednosmjerna karta. Jednom kad prijeđemo granicu, prepušteni smo sami sebi.'

'Baš nitko?'

'Dobro, Ilčić i Zekanović.'

Plenković u nevjerici klima glavom.

'Ovo postaje sve bolje i bolje.'

Štit

Nakon što je turski predsjednik Erdogan otvorio vrata izbjegličkom valu i hiljade nesretnika stavio u funkciju svojih geopolitičkih interesa, EU odlučila je u Grčku poslati avione, helikoptere, brodove i milijune eura ne bi li tako spasila Europu od barbara koji nadiru na južnu kapiju.

'U ime hrvatskog predsjedanja Vijećem Europske unije došli smo izraziti solidarnost s grčkom Vladom, ali i pronaći način za borbu s ovom krizom. Pohvalio bih grčkog premijera koji je promijenio politiku Grčke koja ne dopušta ilegalne migracije', kazao je premijer Plenković.

Ministar Božinović dodao je kako svatko ima pravo tražiti bolje mjesto za život, ali je na drugima da takve ne prihvate, pogotovo ne u ovolikom broju.

'Danas moramo zahvaliti Grčkoj, tu smo i zato da bismo Turskoj rekli da želimo dijalog te je pozvali da poštuje dogovore. Mislim da su to znakovi koje treba shvatiti Europski parlament', zaključio je David Sassoli.

'Želim reći da smo solidarni s Grčkom. U potpunosti sam spremna pomoći grčkim vlastima. Michel, David, Andrej i ja ostat ćemo u bliskom kontaktu i pratiti situaciju. Oni koji pokušavaju razjediniti Europu će se razočarati. Držat ćemo se skupa i pobijediti. Zahvaljujem Grčkoj koja je štit Europe', jasna je bila Ursula von der Leyen.

Šatori

Dok Plenković i Božinović rame uz rame s europskim birokratima ratuju na grčko-turskoj granici, prvu liniju fronta na hrvatsko-bosanskoj granici drže ujedinjene snage domaće desnice i ljevice.

Otprije je poznato kakav je stav ovdašnjih suverenista prema biološki moćnijim muslimanskim osvajačima koji žele redefinirati kartu suvremene Europe.

Predsjednik Sabora Jandroković smatra da bi u slučaju pogoršanja sigurnosne situacije trebalo poslati vojsku na granicu.

Takvu mogućnost ne odbacuje ni esdepeovac Bernardić.

Mostovi prvoborci Grmoja i Bulj smatraju pak da je vojska već odavno trebala biti na granici.

HNS-ov Stjepan Čuraj predlaže da Hrvatska formira Nacionalnu gardu. Šest i pol hiljada policajaca, kaže, jednostavno nije dovoljno.

Ne mora čovjek biti vojni analitičar da bi se zapitao što će točno vojska na granici ako ne misli pucati na izbjeglice.

Za to vrijeme, ugledni geostrateg Ivan Pernar više se bavi uzrocima problema. Sve je to maslo kreatora kaosa, cionista, koji su odlučili pokrenuti ratove i iskoristiti sukobe za masovne migracije. Cilj te agende je uništiti europske narode i kulture te ih zamijeniti drugima.

Zašto bi netko, pita se Pernar, bježeći od rata, želio prevaliti četiri tisuće kilometara do Njemačke, ako samo pet kilometara od arapske Meke sto hiljada klimatiziranih šatora zjapi prazno.

Govna

Italija i Grčka južna su vrata Europe. Na ta vrata već dugo kucaju ljudi iz bliskoistočnih, sjevernoafričkih i azijskih zemalja.

Tko je želio, mogao je na dnevnoj bazi pratiti kako iz novina i televizijskih ekrana cure vijesti o onima koji su se prije nego što su ugledali 'obećanu zemlju' ugušili u potpalubljima dotrajalih brodova, ili su se utopili u Mediteranu, ili su bili žrtve kriminalnih skupina koje su se bogatile na tuđoj nesreći.

U izbjegličkim getima ljudi su bili identificirani po brojevima. Blazirana europska birokracija dugo se mučila s nazivima, da bi se onda na kraju ipak odlučila za migrante. Taj jezik političke korektnosti, koji je samo načelno stajao nasuprot jeziku fašizma, dok je u zbilji bio potpuno isti, prihvatili su i ovdašnji dužnosnici zainteresirani za europske sinekure.

Oni nešto manje ambiciozni, koji se za početak spremaju preuzeti vlast u Hrvatskoj, znaju međutim da je za uspjeh kod hrvatskog biračkog tijela dovoljno govoriti svima razumljivim narodnim jezikom.

Da se riječ migrant ne piše po Vuku, već po srcu, vrlo dobro zna i jedan bešćutni šarlatan, iznajmljivač parkirnih mjesta i političar in spe, koji je izbjeglice usporedio s govnima koje puštaju u Europu onako kako mi puštamo vodu iz kotlića.

Paranoja

Cijelu jednu dekadu, posebno zadnjih nekoliko godina, otkako je 2016. sporazumom Europske unije i Turske zaustavljen tadašnji izbjeglički val, vodeći se europski političari prave bedastima i nikako da osmisle jedan suvisli, održivi model koji bi jasno definirao kako se postaviti prema željama milijuna ljudi koji u zemljama Zapadne Europe misle pronaći svoje mjesto pod suncem. Tko je nesposoban da se uhvati u koštac s uzrocima, taj će se teško nositi s posljedicama.

Danas svjedočimo sumanutom nastojanju da se na valu desničarskih fantazija i paranoja kriminalizira nečija želja za radom i boljim životom, da se dezavuiraju vrijednosti koje su Europu učinile Europom i da se opasnošću i zlodjelima proglašavaju procesi koji su je učinili poželjnim mjestom za život.

Cjelokupna povijest ljudske vrste povijest je migracija. Recentna izbjeglička kriza zorno pokazuje kako je Europa zaboravila svoju povijest i posrala se po svom krsnom imenu.