'Treba misliti na to da neki roditelji rade, da neki nemaju tehničke mogućnosti kod kuće, da u nekim obiteljima ima više djece koja idu u školu, a postoji i cijeli niz drugih faktora koji utječu na ovaj rad kod kuće. Malo empatije ne bi škodilo.'

Prošla su samo dva tjedna nastave na daljinu (u daljnjem tekstu NnD). Tko zna koliko nas još tjedana i dana NnD čeka. Prema onim jako crnim prognozama dočekat ćemo kraj nastavne godine digitalno i viritualno, prema malo optimističnijim mogli bismo bar lipanj provesti u učionicama i mirno ispitati znanja učenika, a najoptimističniji misle da ćemo se vratiti u 'live' program u školama već u svibnju. Bit će kako bude, za sada, službeno, do 19. travnja, odvijat će se NnD, s pauzom za Uskrsne praznike. 

Ah ti kritizeri

Nakon početnog uhodavanja, hvatanja končića i ustrojavanja, bilo je samo pitanje vremena kad će početi negativni komentari i paljba na prosvjetare. I dok prosvjetari, barem 90 % njih, radi i prekovremeno, po cijele dane sjedeći za računalom, trudi se organizirati 'onlajn' nastavu, pripremiti lekcije i materijale, olakšati svojim učenicima samostalno učenje, dotle na društvenim mrežama niču kao visibabe grupe za roditelje gdje se oni jedni drugima jadaju i vrište na učitelje.

Okej, u startu da razjasnimo da ima kolega koji su se zanijeli i vjerujem da pretjeruju s davanjem zadataka i rokova učenicima. Ali jedna lasta ne čini proljeće, pa tako ni pojedinci ne predstavljaju cijelu nastavničku populaciju. Suprotno njima ima i kolega koji nonšalantno zadaju zadatak tipa: 'Udžbenik stranica 87., Radna bilježnica stranica 65.' i ćao đenja snalazite se kako znate. Zato su tu ravnatelji, pedagozi, psiholozi i ine stručne službe koji sad trebaju pregledavati tko što i koliko radi i upozoravati kolege da ne pretjeruju ili pak da se pokrenu. Treba uzeti u obzir da ni svi prosvjetari nisu jednako informatički pismeni. 

Uglavnom, čitajući komentare, nekim roditeljima kao da ništa nije pravo. Ako zadaješ zadatke - ne valja, opterećuješ dijete, ako ne zadaješ - ne valja, ne radiš a dobit ćeš plaću. Ponekad stvarno nije jasno što pojedinci zapravo žele.

Zbog kolega koji su se razmahali i misle da djeca trebaju odraditi baš sve kao i na redovnoj nastavi u školi i na satu roditelji sipaju drvlje i kamenje na sve učitelje. A ono, zaista treba misliti na to da neki roditelji rade, da neki nemaju tehničke mogućnosti kod kuće, da u nekim obiteljima ima više djece koja idu u školu, a postoji i cijeli niz drugih faktora koji utječu na ovaj rad kod kuće. Malo empatije ne bi škodilo.

Nastava na daljinu nije školovanje kod kuće

I da, da razjasnimo. Tako dugo dok učitelji sami pripremaju zadatke i materijale ovo nije 'školovanje kod kuće'. Školovanje kod kuće bilo bi kada bi učitelji poslali samo ishode koje treba ostvariti, a roditelji bi morali izraditi i pronaći materijale za ostvarivanje tih ishoda. Ne treba miješati kruške i jabuke.

Ružni komentari

Kad se roditelji nađu pred zidom, kad oko njih plaču djeca koja imaju odjednom više obveza za samostalan rad, a nisu samostalni, kad ti isti roditelji ne znaju ili ne stižu pomoći, dolazimo do izjava koje možemo pročitati na internetu: '… Ti profesori će lijepo dobiti plaće kao i za štrajk a prstom nisu makli…' (index.hr) ili '…Vi još odrađujete njen posao (učiteljicin – op. a.) a ona doma fino leži i pregledava foldere…' (FB grupa koju neću reklamirati). 

Hvala svim roditeljima koji u ovim teškim danima upute i koju riječ pohvale učiteljima. Hvala im na razumijevanju i podršci. Samo zajedno možemo iz svega ovoga izaći kao pobjednici. 

Upute iz Ministarstva

Iz resornog Ministarstva izašle su upute kako organizirati dan učenicima kod kuće. I te su upute naišle na brojne komentare i reakcije. Zaboravlja se da je trenutno u Zagrebu vanredna situacija zbog potresa. Brojnoj su djeci domovi oštećeni, neki su morali i iseliti, većina ih je još u stanju šoka, nekima ne radi Internet.

I ne samo njima već i njihovim nastavnicima. Kažu kolege iz Zagreba da nije ni najmanje lako pripremati nastavu kad se svako malo ljuljaju, a ruksak za bijeg iz kuće im je pored vrata. Također se zaboravlja da dati raspored jest izvediv kada su jedan do dva učenika u kući. Ali, ako je više djece školaraca, ako uz njih postoji i malo dijete koje zahtijeva pozornost roditelja, ako roditelji rade, bilo od kuće bilo na svojim radnim mjestima, taj prijedlog dnevnih aktivnosti je zaista teško izvediv. 

Uzmimo za primjer tri školarca osnovnoškolca. Neka jedan ide u 1. razred, drugi u 5. razred i jedan neka bude osmaš. Petaš i osmaš imaju nastavu vjerojatno u Teams učionici. Svaki od njih treba svoj mir (pretpostavimo da svaki ima svoj tablet ili laptop i svoje radno mjesto).

Njima tijekom jutra dolaze zadatci od učitelja koje trebaju odraditi. Oni trebaju i nešto napraviti, snimiti i poslati kao povratnu informaciju učitelju. E da, zaboravih napomenuti da trebaju kod kuće imati i wi fi kako bi svi istovremeno mogli raditi! Neki učenici to sve ne znaju samostalno napraviti pa trebaju pomoć roditelja.

Ali! Ne znaju ni svi roditelji kako se snimaju i šalju dokumenti, slike, prezentacije. I gdje smo? U panici, naravno! Upute iz Ministarstva podrazumijevaju da su svi učenici samostalni u radu, informatički pismeni i da kod kuće imaju idealne uvjete za NnD. 

Da se vratimo na prvašića iz naše imaginarne obitelji. Učenici razredne nastave su upućeni da gledaju Školu na trećem. Pa da im onda učitelji daju zadatke prema TV programu. E sad. Imamo problem. Prema tim naputcima, učitelji bi trebali također sjediti pred televizorom i pratiti Školu na trećem kako bi zadali zadatke iz emitiranih sadržaja.

Ali! Učitelji bi također trebali i zadati zadatke koji prate njihov kurikulum. Pitanje glasi: ako učitelj mora gledati TV, kada će pripremati zadatke iz svojeg kurikuluma za svoje učenike? Jer sadržaji Škole na trećem se rijetko poklapaju sa sadržajima na kojima su učitelji stali kad su škole zatvorene.

Tu je i problem komunikacije s tim prvašićem. Ne može bez roditelja. A opet, gdje ima volje ima i načina pa se može iznaći kanal putem kojeg prvašić može, bez roditelja, putem mobitela, doći do sadržaja koje mu učitelj šalje. 

Treba smanjiti doživljaj

Dakle u jednoj obitelji s troje školaraca jako je teško uskladiti sve obveze, a da nastavni dan ne traje od jutra do večeri. Zato treba ohladiti malo i stati na loptu. Ne trebaju učenicima hrpe materijala za prepisivanje, brojne prezentacije, projekti i zadatci.

U vremenu smo kada treba razdvojiti bitno od dodatnoga i koncentrirati se na bitno. Dobar učitelj će znati izvući iz sadržaja što je bitno i na to dati naglasak. Nisu udžbenici Sveto pismo pa da treba baš svaku nastavnu jedinicu odraditi. Sigurna sam da većina kolega tako i radi. 

Roditelji koji imaju nesamostalnu djecu ili oni koji nisu naviknuti išta raditi sa svojom djecom su u velikom problemu. I naravno da onda po internetu sipaju drvlje i kamenje po učiteljima i profesorima, naravno da pišu pravobraniteljici za djecu, naravno da traže smjenu ministrice. Malo razumijevanja od strane roditelja, ali i od strane pojedinih učitelja zaista ne bi škodilo. Svi smo mi u istom loncu, u nekoj novoj i nepoznatoj situaciji. 

A tek nas čekaju upute o ocjenjivanju i vrednovanju na daljinu. S nestrpljenjem ih čekamo. Kako god da bilo - bit će veselo.