'Nije jasno jel' roditeljima toliko muka biti i raditi sa svojom vlastitom djecom ili su zaista toliko neinformirani da misle da je cijela ova strka oko virusa igrarija.'

Nakon Uskrsa nastavila se Nastava na daljinu. Neke škole imale su radnu subotu zbog nadoknade štrajka. U petom se tjednu opet svašta izdogađalo. Već pet godina u ovoj kolumni ponavljam kako u prosvjeti nikad nije dosadno, uvijek se nešto događa.

Ankete

MZO je na svojem Loomenu, platformi na kojoj bi se prosvjetari kao trebali online usvršavati i skupljati značke, provelo anketu u kojoj se navodno 4000 prosvjetara izjasnilo da su zadovoljni i s MZOS i s potporom kuju ministarstvo daje u ovim, za sve neobičnim, trenutcima. 

Međutim, realnost je malo drugačija. U anonimnoj anketi, provedenoj u tri velike nastavničke grupe, koja je trajala tjedan dana, dvije tisuće nastavnika se izjasnilo da nije zadovoljno potporom koju MZO daje. 

Pa je tako 775 nastavnika izjavilo da su im edukacije u sklopu projekta Škole za život djelomično pomogle u provedbi nastave na daljinu, dok je 1105 nastavnika reklo da im te edukacije nisu pomogle. Samo se je 112 nastavnika izjasnilo da su im edukacije pomogle.

S druge strane, gospođa ministrica za medije kaže da sada probleme u nastavi na daljinu imaju oni koji se nisu redovito educirali na već spomenutom Loomenu. Treba li uopće tu izjavu komentirati?

I dok na Loomenu zaista nema neke potpore niti je bio od baš neke koristi sa svojim edukacijama, na Facebooku postoji hrpa korisnih nastavničkih grupa u kojima nastavnici razmjenjuju materijale i uče jedni od drugih. Grupe na Facebooku nije organiziralo Ministarstvo, niti se za edukacije na društvenoj mreži dobivaju značke. 

Također, u anketi su se kolege izjasnili da najviše koriste svoje materijale u Nnd, ali i materijale izdavačkih kuća i kolega. Ni tu MZO nije baš sjajno prošlo u anketi. MZO je u taj anketi dobilo ocjenu dovoljan za podršku i organizaciju Nnd. 

U anketi je bio ponuđen i prostor za napomene. Jedna od napomena glasi: 'Oprostite što pišem, ali mišljenja sam da su svi zaboravili na međimurske škole u kojoj je velik broj učenika romske nacionalnosti. Njihova informatička pismenost je minimalna, dobiven bon za Internet potroše kroz dan dva na stvari koje definitivno nisu edukativni sadržaji. Kontaktirati roditelje je izazov, telefon dijeli nekoliko obitelji. Povratna informacija često izostaje. Učitelji plivaju kako znaju... O kakvim IKT alatima s njima da govorim?????'.

Dalje: 'Moje dijete ima tablet Škole za život. Ne koristi se njime jer je nekvalitetan i s puno ograničenja. Na ovo nas Ministarstvo apsolutno nije pripremilo niti imamo kvalitetnu podršku. Snalazim se sama po učiteljskim grupama. Veću podršku od Ministarstva daju izdavačke kuće (posebno Školska knjiga). Najviše sam naučila u Facebook grupi Webučionica i od kolegice Sandre Vuk.'

Nema podrške za MZO: 'Nemamo nikakvu podršku od MZO, samo naputke i zahtjeve koji su neusklađeni i stvaraju zbrku i revolt.', 'Prepušteni smo sami sebi....snađi se kako znaš!!!', 'Umjesto beskorisnih sati na dosadnim predavanjima Škole za život moglo se nas stare babe naučiti kako koristiti neki digitalni alat. Loomen ne radim jer sam odmah na početku shvatila da mi vrijeđa zdrav razum.' i 'Ministarstvo nema nikakvu viziju o tome što je bit cijele priče, a ministrica nikakvu realnu sliku. Podrška nastavnicima je nepostojeća, a o obrani struke i pružanja prave slike u javnosti o količini posla koju obavljamo da ne govorim. Ministrica bi promptno trebala dati otkaz zbog nedoraslosti situaciji u kojoj se nalazimo. Bez vizije i prave ideje.'

I tako dalje i tako dalje, na internetu su objavljeni rezultati ankete pa koga zanima može pročitati sve komentare. 

Video lekcije i sati nastavnog programa

Dakle. Gospođa ministrica je za medije izjavila kako je 'MZO izradilo 1200 video lekcija.' Pa baš i nije. Ono. Malo se kitimo tuđim perjem. Spomenute video lekcije izradili su nastavnici sami na poziv Ministarstva. Besplatno. Ni lipe nitko nije ni za jednu video lekciju dobio, a nije nitko niti dao autorska prava kako bi se moglo izjavljivati da je MZO 'izradilo' lekcije. MZO je samo na svoje stranice postavilo predložak za PowerPoint prezentaciju na kojem onda nastavnici izrađuju i snimaju te video lekcije. Besplatno, ponavljam. Besplatno. 

I o tim video lekcijama može se pročitati na stranici Nastavnici organizirano. Što se tiče televizijskog programa, zaista je bolje da ga ne seciram. Dovoljno će biti samo napomenuti kako ti sadržaji ni najmanje ne zadovoljavaju strukturu nastavnog sata, kako sat vremena programa nikako ne može zamijeniti četiri - pet sati uživo. O tome da se sadržaji većinom ne poklapaju sa sadržajima koje kolege rade ni nećemo. O TV programu dosta. 

Kritike sa svih strana

Da se resorno Ministarstvo nije najbolje snašlo u cijeloj ovoj situaciji govore brojne kritike ne samo prosvjetara već i roditelja. I učenika. Onih starijih učenika koji razmišljaju svojom glavom. Pišu ministrici i nastavnici i roditelji i maturanti.

Neki imaju hrabrosti pa se potpišu, a oni koji se boje posljedica ipak odluče ostati anonimni. Na stranicama sindikata Preporod tako je osvanulo jedno vrlo kritičko pismo upućeno resornoj ministrici. Vrijedi ga pročitati. (Klik na potcrtanu riječ u tekstu i već ste u zemlji čuda – op. a.)

A roditelji?

Roditelji su se u svojoj FB grupi masovno izjasnili da bi poslali djecu u školu usprkos opasnosti od zaraze. Nije jasno jel' roditeljima toliko muka biti i raditi sa svojom vlastitom djecom ili su zaista toliko neinformirani da misle da je cijela ova strka oko virusa igrarija. 

I već pet tjedana se ne prestaju žaliti na učitelje. Pa tako po učiteljima opet svi lupaju: ministarstvo, roditelji, javnost. Zagovara se skidanje učiteljske plaće, jer, eto - kod kuće su i ne rade ništa, roditelji rade njihov posao. Radili prosvjetari kao sada od jutra do mraka ili štrajkali - dođe im na isto: mrze ih! Koji su to kompleksi u širokim narodnim masama je zaista nejasno, što su prosvjetari krivi samo nebo zna, ali ostaje činjenica da ih nitko ne voli. 

Zanimljivo je da je najviše negativnih kritika upućenih učiteljima od strane onih polupismenih i nepismenih, koji su i sami vjerojatno imali problema u školi pa mrze i školu i učitelje. Bilo bi dobro da takvi zaista ne pomažu svojoj djeci jer će se djeca vratiti u škole polupismena. 

Podrška

No, ipak ima i pokoja svijetla točkica u cijeloj priči. Izdavačke kuće. Ne sve. Neke. Ovo nije reklamna kolumna, ali mora se jednostavno spomenuti briga Školske knjige za svoje učitelje, njihovi su promotori na kućni prag dostavili svim učiteljima udžbeničke komplete za sljedeću školsku godinu. Alfa će poslati poštom. Jedino se Profil ne javlja. A niti druge, manje izdavačke kuće. Pa kako kaže ona stara: 'koga nema, bez njega se može'.