'I dok resorna ministrica baca lopticu epidemiolozima, a epidemiolozi joj vraćaju, a svi oni zajedno peru ruke k'o Poncije Pilat i prebacuju odgovornost na zbunjene roditelje i učitelje, pametnima ništa drugo ne preostaje nego čekati da se napokon dogovore sami sa sobom još ova dva tjedna do tog famoznog 11. svibnja kad bi na prvu crtu bojišnice trebali baciti one najmanje.'

Prošlo je šest tjedana Nastave na daljinu. Nakon početničkih grešaka u koracima, nesnalaženja i nastavnika i roditelja i djece, sve je dobilo svoj ritam i uhodalo se. Ima još ponegdje kritike da neki nastavnici zadaju previše gradiva, ali i toga je sve manje, većina je nastavnika stala na loptu i počela postavljati neki prihvatljivi obim sadržaja. Ili su se roditelji i učenici naviknuli pa im sve skupa više ne izgleda tako jako puno.
No, sve u svemu, učitelji su vrlo prilagodljiva podvrsta homo sapiensa pa su se brzo priučili na nov i do prije šest tjedana nepoznat način rada.

Razredna nastava

Razredna nastava, to su oni od prvog do četvrtog razreda, su priča za sebe. Od samog početka Nnd gurani su u kut kao nebitni i manje vrijedni. Naime, za njih nije bio predviđen rad u Teamsima ili drugim viritualnim učionicama. Za RN je bila preporuka da se gleda TV, konkretno neka surogat nastava na HRT3, a da se učiteljice povežu s roditeljima preko maila, Vibera ili Whats appa (trošeći, naravno, privatni telefon i impulse).

Nitko nije računao na to da je razrednim učiteljicama (Ispričavam se svojim kolegama učiteljima što pišem u ženskom rodu, ali kolege učitelji su u manjini, naravno da se i oni podrazumijevaju u ovoj priči.) zapravo stalo do njihovih učenika i da one neće dozvoliti da im učenici ostanu zakinuti za svoje pravo na kvalitetno školovanje pa su se mnoge, čak i one do tada informatički neaktivne, samoeducirale te su otvorile bezbroj viritualnih učionica putem razrednih web stranica, uključile su se u viritualne učionice ponuđene predmetnoj nastavi i gle čuda - radile su! Radile su nastavu sa svojim učenicima i istovremeno učile o web alatima pomoću kojih će tu nastavu svojim učenicima što više olakšati.

Omalovažavanje i degradiranje

Tijekom šestog tjedna Nnd u javnosti su počela šuškanja o tome da bi se s pokretanjem gospodarstva i ublažavanjem mjera vratilo djecu u vrtiće i malene u učionice. Isprva nitko zdravog razuma nije u to vjerovao, jer, zaboga, nisu škole čuvališta djece. Naime, objašnjeno je bilo kako bi se vratilo razrednu nastavu u škole da roditelji koji se vraćaju na posao imaju gdje zbrinuti svoju djecu. (sic!)

Nakon nekoliko dana šuškanja, ta odluka je i jasno i glasno izrečena. I onda su počela pitanja i nedoumice, a naravno i negodovanja većine roditelja. Jer razuman roditelj ne želi da mu dijete bude zamorac. 

Pa ćemo redom

Loptica odgovornosti za sigurnost djece prebacuje se na roditelje i na njima će biti da odluče hoće li svoju djecu slati u škole ili neće. Rečeno je da neće nitko tjerati djecu u školu. Gdje je nestalo ono da je osnovna škola obavezna? (Samo pitam.) 

Ta odluka ne samo da baca roditelje u vatru, već ona direktno degardira učiteljice i učitelje razredne nastave koji su tako jasno i glasno proglašeni tetama čuvalicama. Naime, ako u školu dođe manje od pola učenika, kakva će biti kvaliteta nastave?

Što će biti s ostalim učenicima, onima čiji roditelji ipak procijene da nije sigurno poslati ih u školu? Objašnjenje koje je javnost dobila glasi otprilike ovako: '… učiteljica radi svoju normu kao i do sada, oni koji ne dođu u školu imaju HRT3 i učiteljicu Đurđu, a nastavu na daljinu izvodi netko drugi'. Netko drugi? Tko? Mali prosvjetarski vilenjaci? 
Dakle, zamislimo situaciju u kojoj u školu 11. svibnja dođe u jedan, recimo, prvi razred šestero učenika.

Treba li u toj situaciji učiteljica nastaviti s radom i obradama tamo gdje je stala u viritualnoj učionici? Ako nastavi s realizacijom nastavnog plana i programa, što će onih, recimo, 14 učenika koje roditelji nisu poslali u školu? Pa ne prate svi učenici Školu na Trećem i učiteljicu Đurđu! Hoće li onda učiteljica morati odraditi uživo nastavu s ovih šest, a viritualno s onih 14 i odraditi prekovremena i klonirati se ili što? Ah, da… nastavu na daljinu izvodi netko drugi. To se meni samo pričinjava da sam za računalom po 10 sati dnevno. 

Onda. Za vrijeme štrajka učitelji koji nisu štrajkali nisu smjeli upisivati nastavne satove i radne dane ako im je u školu došlo manje od pola učenika u razredu. Pa se pitanje samo po sebi nameće - hoće li se sada to smjeti, mislim ono, upisati odrađeni nastavni sat s par učenika? Što ako niti jedan učenik iz razreda ne dođe u školu?  Hoće li se onima koji ne dođu upisivati izostanci? Ili će se oni slikati ispred televizora i dokazati da su gledali učiteljicu Đurđu na TV. Ah, da… učitelji razredne nastave su ionako tu samo da čuvaju i zbrinu djecu dok roditelji rade. 

Onda. U Školi na trećem nema nastave iz stranog jezika za učenike razredne nastave. Što ćemo s tim? Zanemariti? A učitelji stranog jezika, koji rade i u predmetnoj i u razrednoj nastavi će malo doći u školu raditi s pet - šest učenika uživo, a onda će trčati kući raditi online s ostalim učenicima? I kolege vjeroučitelji isto? Ili da se kloniraju?

Onda. Navodno se učenike koji dođu u školu neće smjeti ocjenjivati niti pisati ispite. Koja će biti svrha dolaska učenika u školu? Ocijenit će se djecu na temelju točno čega? Boje očiju? Ah, da, ionako se vraćamo u škole kako bi učiteljice razredne nastave bile besplatne kinderfrajle.

Onda. U istom paketu mjera u kojem je i početak nastave za razrednu nastavu  kao prvo se navodi da se zabranjuju okupljanja više od 10 osoba. U razredu je cca dvadeset i više djece. Onog koji dođe jedanaesti ćemo poslati kući jer je višak? Ili se dvoje djece računa kao jedna osoba? Ah, da, rečeno je da prosječni razred ima 13,5 učenika. I moj sin i ja prosječno imamo 35 godina, dakle ja imam 35 godina. Prosječno. Koga briga za realno stanje kad postoji prosjek. 

Onda. Predviđeno je otvaranje kafića koji imaju terase, ali će za jednim stolom smjeti sjediti po dvoje i stolovi će morati biti udaljeni dva metra. A učionice? Što ako sva djeca iz razreda dođu u školu i njih dvadesetak se ugura na mali prostor bez mogućnosti socijalne distance? Odvesti klince na nastavu u školi najbliži kafić i na taj način im osigurati socijalnu distancu?

Onda. Vrlo malo škola ima toplu vodu. Teško je održavati higijenu ruku u led ledenoj vodi. Osim toga, tko će i kako će svako malo dezinficirati učionice? Klupe? Stolice? Što se sa spužvom? 

Onda. Škole u Zagrebu su oštećene, a djeca prestrašena jer se Zagreb svako malo trese. Što ako se opet zatrese, a djeca su u školi, kako će učiteljica zagrliti i utješiti uplakano prestrašeno dijete? 

Onda. Vjerovali ili ne, ali postoje, uz rizične skupine učenika, i rizične skupine učiteljica. Zamislite, neke su čak i kronični bolesnici i u rizičnoj su skupini kojima se već šest tjedana pjeva #ostanitedoma. Je li itko pomislio na njih? Ili će morati uzimati bolovanje i tako biti kažnjene manjom plaćom zato što moraju brinuti o vlastitom zdravlju?

Onda. Hoće li djeca i učiteljice dobiti zaštitnu opremu? Ne one beskorisne maskice koje zapljujete u pola sata, već one prave maske s kojima se ovi na vlasti naslikavaju okolo? Pa rukavice? Zaštitu od pleksiglasa za radne stolove? Jer, vjerovali ili ne, ti maleni učenici guraju prste u usta, žvaču olovke, kišu i kašlju bez da stave ruku pred usta, brišu nosiće u rukav. 

Summa summarum

I dok resorna ministrica baca lopticu epidemiolozima, a epidemiolozi joj vraćaju, a svi oni zajedno peru ruke k'o Poncije Pilat i prebacuju odgovornost na zbunjene roditelje i učitelje, pametnima ništa drugo ne preostaje nego čekati da se napokon dogovore sami sa sobom još ova dva tjedna do tog famoznog 11. svibnja kad bi na prvu crtu bojišnice trebali baciti one najmanje. 

Nastavit će se… ovoj sapunici se još ne nazire kraj.