'Bilo bi dobro da svi roditelji pročitaju preporuke i HZJZ i MZO. Možda će onda oni koji žele poslati dijete u školu zato što 'im fali društvo i igra' shvatiti da neće biti nikakve igre, a društvo će se svoditi na gledanje s udaljenosti od dva metra.'

Jao. Od kud početi?

U proteklih je sedam dana vrlo aktualna tema povratka učenika razredne nastave u škole. Preporuke Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u svezi tog povratka čekane su kao Nova godina. I dočekane su. 

Nema puno preporuka. Samo deset stranica. Sadržaj uglavnom sliči nekom SF romanu, jer su svi koji su preporuke pročitali jednoglasno uzviknuli: 'Nema šanse! Neizvedivo!'

Odmah nakon preporuka iz HZJZ osvanule su i preporuke iz MZO. I jedne i druge preporuke vrijede od 11. svibnja pa sljedeća dva tjedna, dakle do 25. svibnja. Do tada će se vidjeti kom' obojci kom' opanci pa će osvanuti neke druge preporuke. Ili će ostati ove. 

O čemu se radi?

Ne mogu ja sad prepričavati svih deset stranica preporuka HZJZ, ali počnimo od toga  da su u temeljnim odrednicama jasno navedene skupine djece (i osoblja/djelatnika) kojima se preporučuje da ne dolaze u školu.

Ovaj dio 'i osoblja/djelatnika' negdje se je u Sveticama izgubio pa se djelatnike u Preporuci iz MZO niti ne spominje. U uputama i dalje stoji da ostanu kod kuće svi koji to mogu, a da se u školu šalje smo djecu čiji roditelji nemaju kamo s njima dok rade. Toliko o važnosti obrazovanja.

I omalovažavanju učitelja/učiteljica razredne nastave. Piše još koješta na temu rada učitelja razredne nastave, ali to ćemo ovaj put prešutjeti i ostat ću bez komentara. Tko pročita preporuke, a imalo se razumije u rad učiteljica RN, sve će mu biti jasno.

Sve je kaotično pa ću i ja kaotično skakati s upute na uputu

Napominje se u preporuci MZO da će se odvijati 'mješovita nastava', ma što to značilo. Naime, učiteljice bi se trebale prilagoditi nesuvisloj i kaotičnoj Školi na Trećem i raditi isto ili slično u školi kako bi i učenici koji ostaju kod kuće imali jednake uvjete kao oni u školi jer ovi koji ostaju doma moraju pratiti Školu na Trećem. Kaže ovako: 'Učitelji pri tome (radu u školi - op. a.) upotrebljavaju materijale objavljene na Školi na Trećem, odabrane udžbenike i druge obrazovne materijale.'

To što Škola na Trećem nema blage veze s nastavnim planovima i programima i udžbenicima većine učitelja, nema veze (Primjerice, u programu Škole na Trećem za prvi razred osnovne škole predviđa se obrada polovine, a toga niti u jednom udžbeniku za prvi razred nema. Osim toga, svaki dan su na TV sadržaji iz Prirode i društva iako je satnica tog predmeta dva sata tjedno.)  Kao da je obrazovanje u prvom planu. U prvom planu je, ne zaboravimo, dadiljanje djece.

Nastava iz stranih jezika, Vjeronauka i Glazbene kulture tamo gdje taj predmet predaje stručnjak, neće se u školi odvijati. To što nastave iz stranih jezika u Školi na Trećem nema isto nije bitno. Učitelji tih predmeta će valjda preko goluba pismonoša slati materijale učenicima za rad. A ocijenit će ih na temelju boje očiju.

A kako bi to trebalo izgledati u školi?

Kao prvo, roditelji koji žele poslati dijete u školu trebaju potpisati da im je dijete zdravo, da su oni zdravi, da su im svi ukućani zdravi. Trebaju potpisati da oba roditelja rade i da nemaju kamo s djetetom pa ga, eto, moraju poslati u školu. (Opet se vraćamo na to da se škole ne otvaraju radi kvalitete odgojno - obrazovnog procesa već radi čuvanja djece.)

Ako su sve to već potpisali, moraju svako jutro prije slanja djeteta u školu djetetu mjeriti temperaturu. Trebaju dijete i dovesti u školu, a ako dijete ide samo u školu, treba mu zabraniti bilo kakvo druženje s nekim tko nije iz njegovog razreda ili obitelji.

Dakle Maja iz 1.a i Jura iz 2. c koji su susjedi ne smiju ići zajedno u školu. U školu bi učenici trebali ulaziti po etapama, dakle ne svi u isto vrijeme već na svakih deset minuta određena grupa. (Ne znam kako je izvedivo da se djeca ne skupljaju pred školom nego da svatko dođe na minutu u vrijeme kad je za njega previđen ulaz, al' ajd' ovi koji su sastavljali upute i preporuke valjda znaju.) Pri ulasku u školu trebat će dezinficirati obuću i izbjegavati kontakt s djecom iz drugih razreda. (Upitnik: ako će svaki razred ulaziti svakih deset minuta, za ulazak dvanaest razreda u školu trebalo bi 120 minuta, dakle u školu bi ulazili od 8 do 10 ujutro.)

U preporukama stoji: 'Kako bi se osigurao što manji protok i doticaj učenika, razredni odjeli neće početi s nastavom u isto vrijeme. Npr. škola može napraviti intervale od 10 ili 15 minuta u kojima učenici dolaze pa bi tako učenici prvog razreda počeli između 8:00 i 8:20 ukoliko škola ima tri prva razredna odjela (A razred u 8:00; B razred u 8:10 i C razred u 8:20); učenici drugog razreda bi krenuli s nastavom između 8:20 i 8:40 ukoliko također imaju tri razredna odjela, itd. Škole u pravilu imaju više od jednog ulaza pa učenici mogu ulaziti na različite ulaze, tako se može ispoštovati Uputa HZJZ-a, a učenici bi bili u školi do 9:00. Ovo je samo primjer i svaka škola treba napraviti raspored koji je za nju primjeren.'

Učiteljice bi isto trebale pri ulasku u školu izuvati obuću i obuvati drugu, ali nigdje ne piše tko će osigurati obuću za to. U razredu smije biti najviše devet učenika plus učiteljica, trebaju imati svoj sanitarni čvor i kad jednom uđu u učionicu nema mrdanja van iz nje, osim ako neće ići na dvorište izvoditi neku nastavu u travi, opet odvojeni od ostalih razreda. 

Nastava Tjelesne i zdravstvene kulture ne smije se odvijati u zatvorenim prostorima (dakle ništa dvorana) i ne smije se trčati niti igrati elementarne igre koje zahtijevaju približavanje i kontakt. Što ti na TZK ostaje? Vježbe oblikovanja (nezagrijani, dakako) i joga. 

Učenici trebaju sjediti razmaknuti isključivo svaki na svom mjestu. Nema igre pod odmorima. Odmore ima svaki razred za sebe. Hrana bi se trebala dostaviti učenicima pred učionicu, a učiteljice bi tada trebale preuzeti ulogu servirke. Učiteljicama pak treba pri dolasku na posao mjeriti temperaturu.

Trebaju se dezinficirati. Preporuka je da učiteljice izbjegavaju odlazak u trgovinu i socijalne kontakte. (U preporukama stoji: 'Izvan ustanove djelatnici se pridržavaju što je više moguće pravila kojima se smanjuje njihova mogućnost zaraze (izbjegavanje trgovina, drugih mjesta gdje se okupljaju osobe, javnog prijevoza, dosljedno provođenje socijalne distance i higijene i sl.'). Ako učitelji trebaju izbjegavati javni prijevoz, kako će učiteljice u npr. Zagrebu doći do svojih radnih mjesta? Na metli? Teleportacijom?

Već sam napisala da u preporukama HZJZ stoji da djelatnici u rizičnim skupinama i s određenim kroničnim bolestima ne bi trebali dolaziti u školu, ali u preporuci MO taj dio je misteriozno nestao. Što će biti s njima još ne znamo. 

Preporuka za preporuke

Bilo bi dobro da svi roditelji pročitaju preporuke i HZJZ i MZO (poveznice su u tekstu). Možda će onda oni koji žele poslati dijete u školu zato što 'im fali društvo i igra' shvatiti da neće biti nikakve igre, a društvo će se svoditi na gledanje s udaljenosti od dva metra.

Mogla bih ja sada još hrpu toga ovdje napisati, ali treba ipak pričekati kakve će odluke donijeti osnivači i same škole. Sve u svemu, od 11. svibnja nema ni govora o nekoj suvisloj nastavi u školama. Škole se pretvaraju u obična čuvališta djece čiji roditelji rade, a učitelji u visokokvalificirane dadilje.