Vijesti / Kolumne

PIŠE: Gordana Foder

Ovo nije čuvanje, ovo je nastava

Ovo nije čuvanje, ovo je nastava
Varaždinski.hr

'Dijete će u školi biti zbrinuto, na čuvanju, od 8 ujutro do 11. Koji to roditelj ima takvo radno vrijeme da mu je to dovoljno čuvanja djeteta? Produženi boravak se u većini škola neće odvijati. Prema tome, otvaranje škola da bi u njima boravilo par učenika tri - tri i pol sata je zaista bespotrebno.'

Tjedan dana su roditelji učenika prvih do četvrtih razreda imali vremena odlučiti se hoće li svoje dijete poslati u ponedjeljak 11. svibnja u školu ili ne. Upute koje su dobili i strogi kriteriji koje dijete mora zadovoljavati da bi prešlo prag škole na čuvanje od par sati samo rijetki ispunjavaju.

Ovo nije čuvanje, ovo je nastava

Da. Od ponedjeljka se škole otvaraju za čuvanje djece. Jer kako drugačije nazvati boravak u školi mješovite grupe skrpane od četvero - petero učenika iz različitih razreda? Nastavom? Ma je. Baš. U isto vrijeme kad će biti objavljena ova kolumna, bit će objavljen i broj učenika koji su se vratili u školske klupe (Autorica ovog teksta s nestrpljenjem cupka i čeka čuti te važne i impozantne brojke, jer prema neslužbenim izjavama kolega širom Lijepe naše, vratit će se možda najviše 5 % učenika. Ukupno. U cijeloj državi.).

Grupe učenika se po školama krpaju od doslovce par učenika, njihov broj koji će u ponedjeljak doći u školu bez problema se prebroji na prste jedne, eventualno dvije ruke. I što da učiteljica radi, kad im svima izmjeri temperaturu i dezinficira ih, s, primjerice, troje učenika iz dva različita prva razredna odjela i k njima dodanog jednog trećašića? Ta učiteljica bi trebala dobiti dodatak za rad u kombiniranom odjelu. Kao i svi drugi koji će raditi u skrpanim, frankenštajnskim grupama.

OK. Doći će djeca na čuvanje. Kao, time se olakšava roditeljima koji rade. Ali, prvo, netko treba dovesti dijete u školu i zatim ga odvesti. Taj netko ne smije biti starija osoba. Mora stalno jedna te ista osoba voditi dijete u školu i iz nje. Tko će, ako roditelj radi? Drugo, dijete će u školi biti zbrinuto, na čuvanju, od 8 ujutro do 11. Koji to roditelj ima takvo radno vrijeme da mu je to dovoljno čuvanja djeteta? Produženi boravak se u većini škola neće odvijati. Prema tome, otvaranje škola da bi u njima boravilo par učenika tri - tri i pol sata je zaista bespotrebno.

Kako uopće nekome može pasti na pamet izjaviti u javnost i medije da će se u školama odvijati neka suvisla nastava? Zar je i ONO na HRT3 nastava? Ono više spada u obrazovno - zabavni program. 

Kako ikome može pasti na pamet da će učiteljica, koja inače ima dvadeset učenika, s dvoje njih koji dođu u školu održavati nekakva ozbiljna predavanja i nastavu kakvu bi inače radila sa cijelim razredom? I još popodne pripremati i slati materijale za onih 18 koji nisu bili u školi. A nisu bili u školi zato što ne zadovoljavaju postavljene uvjete. Osim toga, i da svi zadovoljavaju uvjete, u razredu ne smije biti više od 9 učenika.

Zapetljano, jel' da?

Uzalud sa svih strana viču da je ovo krnje otvaranje škola glupost, ili neka idu svi ili nitko, ako je rat, rat je za sve. I učitelji bi se radije vratili u škole, lakše je raditi live nego online (makar u onoj roditeljskoj grupi na FB roditelji komentiraju kako ne razumiju što sad učitelji rade jer oni - roditelji - rade s djecom, kao da im materijali i zadatci padaju s neba). 

Inače razjedinjeni prosvjetarski sindikati u pogledu vraćanja djece u škole su jedinstveni. Pa je jedan sindikat pokrenuo peticiju da se odgodi povratak djece u škole, a drugi jasno i glasno, suvislo kritizira tu odluku i objašnjava zašto ona nije dobra. Ali sve te akcije, svi ti komentari, sve te izjave, kao da se viču u zid, u prazno. Struku (opet) nitko ne sluša.

Matura i igre oko nje

Maturantima ne bih voljela biti u koži. Nikako. Prvo, oni predivni, ludi dani Norijada ove će se godine preskočiti. Ma što mi odrasli mislili o Norijadama, svi smo svoju Norijadu imali. Ova će generacija maturanata ostati zakinuta za jedan lijep period života kojeg se svi sa sjetom sjećamo kasnije. 

No, o Norijadi ne ovisi budućnost sadašnjih maturanata, ali o maturi ovisi. Prvo se nije znalo hoće li ili neće biti mature. Pa se nije znao datum. Pa se neće pisati sadržaji iz drugog polugodišta četvrtog razreda. Pa su izbacili iz mature velikane hrvatske književnosti: Krležu, Ujevića, Cesarića… Pa je rečeno da će se pisati samo glavni predmeti. Pa je drugi dan rečeno da će se ipak pisati i izborni predmeti. Zadnja je informacija da su napokon određeni datumi održavanja mature. Za sad. I tako se s maturantima i njihovim živcima poigravaju. Svaki dan neka ova odluka koja pobija onu odluku od jučer, a koja možda ne vrijedi do sutra. 

Kao, organizacija pisanja mature, tog velikog ispita znanja, je piece of cake. Pa kako ćemo - lako ćemo. Profesori već čekaju u niskom startu i štrepću od nestrpljenja. Da njih po dvoje čuva po devet maturanata. I tako to. Ne vrijedi puno pisati o državnoj maturi. Ono što je objavljeno jučer, tko zna hoće li vrijediti sutra.

Džaba ste krečili

U ovoj školskoj godini prosvjetari iza sebe imaju i najveći štrajk u novijoj povijesti. Jest da je izgubljeno svega 16 nastavnih radnih dana, ali štrajk je, što cirkularno što frontalno, trajao 36 dana. Više - manje, prosvjetari su dobili sve što su tražili. E sad bi im to što im još trebaju dati, izboreno štrajkom, uzeli. Kao budite solidarni. I dok pomoć države dobivaju bogataši tipa Modnog Mačka, Ive Todorić i Severine, prosvjetarima bi se trebalo uzeti. Ne, nije Alan Ford, Hrvatska je. Što reći nego: džaba ste krečili. 

Izbor udžbenika

Posljednjih desetak dana izdavači su slali ogledne primjerke udžbenika za sljedeću školsku godinu na kućne adrese učitelja. No, dobro, nisu svi slali svima. Jedna se izdavačka kuća drži k'o 'nafurena frajla' zbog nepohvalnih komentara, a i skloni su blokirati ljude kad im ukažu na greške u udžbenicima.

Nebitni su. Uglavnom, učitelji trebaju odlučiti po kojim će udžbenicima sljedeće školske godine raditi. U situaciji s koronakrizom, pokazalo se da je uz udžbenike možda još i važnija podrška koju pojedina izdavačka kuća pruža svojim korisnicima. Ovo nije epepe kolumna, zaista ne želim reklamirati, ali ne mogu, a ne izdvojiti Školsku knjigu kao vrhunski primjer podrške, ne samo svojim korisnicima, već i učiteljima koji ove školske godine ne rade po njihovim udžbenicima. U ime svih kojima su pomogli - Hvala. 

A što se tiče udžbenika, lani je država kupila udžbenike za osnovnoškolce. Gradovi i općine kupili su nešto dodatnog materijala, a tek manji dio opreme financirali su roditelji.

Još nije do kraja jasno moraju li se ti udžbenici vratiti, jesu li oni vlasništvo škola ili roditelja. Ako se moraju vratiti, a ova karantena potraje i učenici se ne vrate u škole, kako će se ti udžbenici vraćati? Ono, uzevši u obzir da knjiga koju se vrati u knjižnicu mora stajati u 'karanteni' ne znam koliko dana / sati. Sad zamislite taj silan broj udžbenika, koje učitelj kao treba prelistati i pregledati. Komu? Čemu?

Također, ne zna se što će s nabavkom udžbenika biti ove godine. Tko će to ove godine platiti? Hoće li biti novaca za besplatne udžbenike? Nitko nema vremena o tome razmišljati, a roditeljima bi jako dobro došao podatak hoće li morati sami iskeširati parsto kuna za udžbenike ili ne, tako da počnu na vrijeme štedjeti. 

Kao što već sto puta napisah - u prosvjeti nikad nije dosadno. A 11. svibnja 2015. objavljena je prva kolumna Sve pet. Sretan mi peti rođendan. 

Najgledaniji video

Najgledanija galerija

Izdvojeno


Reci što misliš!