'Tjedan dana dolaženja u školu sa simptomima 'prehlade', petnaestak različitih nastavnika koji predaju u tom razredu i eto ti samoizolacije za takoreći pola škole.'

Pandemija korone, virusa Covid - 19, ide dalje. Nije nestala, kako se pretpostavljalo, s toplim danima ljeta, već se je, uz pomoć turizma i širom otvorenih granica, broj zaraženih u Hrvatskoj povećao. I raste iz dana u dan. I za pretpostaviti je da će rasti s dolaskom jeseni i većim boravkom u zatvorenim prostorima, udružena s ostalim , uobičajenim respiratornim boleštinama.

No, usprkos rastu broja zaraženih, glavni epidemiolog u Hrvatskoj kaže da je dobra epidemiološka situacija i da učenici mogu mirno u školu. Novi ministar se također zalaže da se svakako krene s nastavom u školama. Ministar je imenovao članove Radne skupine za razradu i predlaganje mjera za početak pedagoške, školske i akademske godine 2020./2021. u ustanovama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, u školskim ustanovama te na visokim učilištima. U Radnoj skupini su epidemiolozi, predstavnici školskih sindikata, predstavnici školskih ravnatelja, predstavnici lokalne i regionalne vlasti,  predstavnici državnih agencija za obrazovanje, predstavnice Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje te CARNET-a te klinička psihologinja i petero predstavnika resornog Ministarstva znanosti i obrazovanja. 

Glas roditelja

E sad! Roditelje niti učitelje nitko ništa neće pitati, što je vidljivo iz sastava Radne skupine, i jedni i drugi sa zebnjom i strepnjom, ali i podijeljenim mišljenjima oko načina organizacije rada, iščekuju odluke i preporuke vezane uz početak nastave. 

Niču na Facebooku razne grupe koje osnivaju roditelji, vode se žustre diskusije u nastavničkim grupama. Sve je to jedno veliko lupanje u prazno, ali barem je nekakav ispušni ventil u silnoj nemoći da se na bilo što utječe. 

Uz već poznatu FB grupu roditelja koja je osnovana za vrijeme trajanja Nastave na daljinu i lock downa, zbog velikih razmimoilaženja u mišljenjima osnovana je nova grupa, zapravo inicijativa roditelja koja se zalaže za pravo roditelja da biraju hoće li im djeca nastavu pohađati u školama ili će je pratiti online.

Postoje roditelji koji su za, ali i protiv online nastave. I jedni i drugi imaju svoje argumente i razloge. Pa recimo, da sažmem razloge protiv online škole: korona je bolest kao i gripa, korona ne postoji, djeci treba socijalizacija, roditelji nemaju vremena ili ne žele ili ne znaju djeci pomoći u radu, online škola je bila loša. Ruku na srce, stvarno se s nekim roditeljima moramo služiti da su pojedini kolege u nesnalaženju u situaciji i neznanju odradili prilično loš posao oko online škole, šaljući na mail ili Viber samo upute tipa: "riješi stranicu tu i tu u toj i toj knjizi" ili su prepustili nastavu nemuštoj Školi na Trećem. Ostale razloge koji se navode kao argument za slanje djece u zatvorenu zajednicu ne bih komentirala.

Razlozi roditelja koji traže online školu su uglavnom strah od širenja zaraze i bojazan za njihovu visokorizičnu djecu. Ti roditelji ističu zdravlje prije obrazovanja. I s njima se trebamo složiti. Što znači nekoliko mjeseci online nastave u životu jednog djeteta? Hoće li djeca puno izgubiti ukoliko će neko vrijeme iz sigurnosti svog doma pratiti nastavu na daljinu?

No, u zahtjevima za online školom ima i onih koji veze sa zdravom pameću nemaju. Primjerice, jedna je gospođa došla na ideju da neka bude online škola, ali ako roditelj nema kome ostaviti dijete neka ga pošalje u školu gdje će onda pratiti online nastavu u nazočnosti "nadzornog učitelja", a drugi će učitelji pripremati tu nastavu. Zbogom pameti. Navoditi razloge zašto je to zaista suluda ideja je besmisleno.

Uvjeti u školama

Rizik od širenja zaraze u školama realno postoji. Škola je zajednica u kojoj na zatvorenom prostoru, u malim prostorijama, u često sumnjivim higijenskim uvjetima, boravi velik broj djece raznih uzrasta iz raznih obitelji, s ukućanima koji su možda potencijalni rizični faktor za "pokupiti" i prenijeti virus ili pak su sami u skupini rizičnih. 

Radna skupina ima zadatak donijeti mjere pod kojima će učenici u školu ići. Radna se skupina neće sastajati uživo, već će sjednice održavati online, a pripremljeni materijali razmjenjivat će se e-poštom. Dakle oni će online, bez fizičkih kontakata donositi odluke o kojima ovisi zdravlje tisuća učenika i nastavnika.

Hoće li propisati nošenje maski za učenike u školama? U prošloj sam kolumni pisala o otporu roditelja prema maskama, a ovih je dana i pokrenuta peticija kojom se traži da nošenje maski u školama ne bude obavezno. Peticiju je online potpisalo oko 2000  ljudi.

Priča se i o organizaciji nastave u smjenama tamo gdje je jednosmjenski rad. Kao što već napisah, najbolje bi bilo da se donesu neke okvirne smjernice, a zatim da se svakoj školi ili osnivaču daju odriješene ruke da odredi kako će škola na kojem području funkcionirati.

Recimo, mala seoska škola ili škola na području gdje nema puno zaraženih nema iste uvjete i rizike  za rad kao velika škola u velikom gradu u kojem djeca i nastavnici u školu idu javim prijevozom, a u sredini ima velik broj zaraženih.

Što ako virus ušeta u školu?

A opet, dođe li do proboja virusa u neki razred, moglo bi biti velikih neprilika. Recimo, dijete ima simptome slične prehladi, a s prehladom ide u školu, i hoda tako jedno tjedan dana netestiran u školu. Uzmimo da je dijete viši razred osnovne škole (jer ako se zarazi malac iz razredne nastave eventualno će zaraziti uz djecu iz razreda samo svoju učiteljicu, učitelja stranog jezika i Vjeronauka).

Tjedan dana dolaženja u školu sa simptomima 'prehlade', petnaestak različitih nastavnika koji predaju u tom razredu i eto ti samoizolacije za takoreći pola škole. Da ne pričamo o tome kako će tih petnaestak učitelja šetati virus po drugim razredima gdje predaju. Da ne pričamo o tome kako je među tih petnaestak nastavnika možda troje visokorizičnih. Hoće li oni dobiti punu plaću zbog zaraze na radnom mjestu? Da ne pričamo o tome da ako dijete mora u samoizolaciju moraju i njegovi ukućani. Da ne pričamo o tome kolika je novčana naknada ako se nalazite u samoizolaciji. I tako dalje.

Vrijedi li takav rizik zaista nekoliko mjeseci obrazovanja u ustanovi?

Jesu li prosvjetari pripremljeni za online nastavu?

Važno je napomenuti da je za prosvjetare online nastava izuzetno naporna i zahtjevna, uzima puno više vremena za pripremu i organizaciju, nastavnicima je vrlo važna interakcija s učenicima. Naravno, ona za koju se nastavnik priprema, ne 'Viber nastava'. Ima starijih kolega i kolega koji nemaju potrebnih digitalnih kompetencija. Edukacija nikakvih nije bilo.

Stvarno, nagradno pitanje glasi: ako se cijelo ljeto znalo da postoji virus zbog kojeg bi školska godina mogla biti šepava, zašto nije organizirana niti jedna jedina edukacija učitelja na temu kako se snaći u online nastavi ako do nje opet dođe? Zar će opet, kao i u proljeće, edukacije morati odrađivati nastavnici međusobno putem društvenih mreža poučavajući jedni druge? Opet će oni s malo digitalnih znanja biti zakinuti, jer ionako većinom nemaju Facebook.

Do početka nastave ostala su tri tjedna. Dakle, još se čitamo na ovu temu.