'Što bi se dobilo odgodom početka nastavne godine? Praktički ništa. Neće korona nestati u par tjedana. A s obzirom na dolazak hladnijeg vremena, za očekivati je da se virusić još više razigra. Pogotovo zato što još uvijek postoje oni koji smatraju da je on lažan.'

Sitno brojimo. Svega su dva tjedna do famoznog 7. rujna kada bi trebala startati nova nastavna godina. Nastavna godina, školsku se godinu ne može pomaknuti. 
(I opet, po ne znam koji put: školska godina počinje UVIJEK 1. rujna i traje do 31. kolovoza, nastavna godina počinje prvog ili drugog ponedjeljka u rujnu i traje do sredine lipnja. Hoće li ikada ljudi to naučiti razlikovati?)

Korona se ne predaje. Čak štoviše, razmahala se i sve više se razmahuje. Svaki dan bilježi se sve veći broj zaraženih u Lijepoj nam našoj, ali prema nekim predviđanjima to je tek početak, a prema teoretičarima zavjere brojke su odavno velike, ali ih se lažira. Naš ugledni znanstvenik Đikić predviđa nam i eksponencijalni rast zaraženih, a tek onda će biti veselo.

Pripreme za školsku godinu

Da, novi ministar je ministar tek nešto više od mjesec dana. Da, to je malo vremena. Ali! Ako se je znalo da vlada virus o kojem malo znamo, i to ne samo kod nas nego u cijelom svijetu iz kojeg dolaze zabrinjavajuće brojke, onda se je na pripremi organizacije rada u školama trebalo odavno početi raditi. Ili? Odavno je trebalo imati pripremljene scenarije za različite oblike nastave u različitim mogućim situacijama. 
Dva su tjedna pred početak nove nastavne godine, a još se ništa konkretno ne zna. 

Po nekim roditeljskim grupama kruže besmislice kako nastavnici znaju kako će nastava izgledati. Oh da, znamo, al' krijemo to od zabrinutih roditelja. Gluposti. Nitko više od nastavnika ne bi volio znati što i kako će biti. Treba se pripremati, pisati planove, a kako? Kako napisati plan kad nemaš pojma na što će ti sličiti i nastava i nastavna godina? Svi su prošlogodišnji planovi napisani u rujnu tijekom godine polako tonuli u vodu. Nastavnici su se prilagođavali trenutnim situacijama. Sve se više čini da će tako biti i ove godine.

Ministar je nešto usputno napomenuo da je moguća i odgoda početka nastavne godine ukoliko situacija s pandemijom ne bude dobra. Na to je dobio poklopac premijera koji je eksplicitno izjavio da nastavna godina počinje 7. rujna. Pa tko živ tko mrtav.
Što bi se dobilo odgodom početka nastavne godine? Praktički ništa.

Neće korona nestati u par tjedana. A s obzirom na dolazak hladnijeg vremena i sve više boravka u zatvorenim prostorima, za očekivati je da se virusić još više razigra. Pogotovo zato što još uvijek postoje oni koji smatraju da je on lažan, da je bezazlen, da su maske brnjice, i tako dalje i tako slično. 

Ionako je za očekivati da će u školama nastati kolaps za kojih dva do tri tjedna od početka nastave. Dovoljno je jedno dijete ili jedan nastavnik pa da cijela škola završi u karanteni. Čitamo što se događa u Njemačkoj koja je krenula s nastavom. Nije dugo trajalo.

Zaštita na radu

Vole ljudi uspoređivati nastavnike s trgovcima, liječnicima, konobarima i ostalima koji su u vrijeme pandemije na prvoj crti izloženosti virusu. Pa sad, ne znamo baš koliko je to usporedivo. Primjerice, u trgovinu ne možeš ući bez maske i dezinficiranja ruku na ulazu, prostor trgovine je velik, ljudi se u njoj ne zadržavaju satima, ne časkaju s trgovcima i zapljuvavaju ih. K liječniku u ordinaciju ne možeš ući ako su već dvije osobe u čekaonici i ako ti ne izmjere na vratima temperaturu i ako nemaš masku. Konobar s maskom posluži goste i makne se od njih. Ne boravi s njima satima u maloj prostoriji. A učitelj? Učenici će biti bez maske, bit će ih dvadesetak na malom prostoru u kojem će boraviti više sati. Međusobno će se družiti, neće održavati distancu, ne mogu održavati propisanu higijenu, svatko nosi svoje respiratorne boleštinice. Nije baš isto, zar ne?

Što napraviti s učenicima koji imaju slab imunitet pa su svako malo bolesni? Primjerice, ima učenika koji su u onoj krnjoj prošloj nastavnoj godini izostali i po 140 sati zbog respiratornih problema. Kako će nastavnik znati jel' dijete kašlje zbog prehlade, astme ili covida? O tome da maleni redovno brišu nos u rukav ni nećemo. Dakle uvjeti rada nastavnika i drugih zanimanja su neusporedivi. Debelo neusporedivi. 

Rizična skupina nastavnika

Voditeljicu Radne skupine koja je kao nešto slagala kako će se organizirati nastava upitalo se što će biti s nastavnicima koji su kronični bolesnici i u rizičnim su skupinama. Njezin je odgovor bio neka stave maske. Da maska stopostotno štiti, pandemija bi odavno bila zaustavljena.

Sad se pojavljuje u medjima podatak da bi rizične skupine nastavnika nosile maske N95 (N95 maska ​​ili respirator N95 je respirator lica koji filtrira čestice, a koji je u skladu s američkim Nacionalnim institutom za zaštitu na radu N95, klasifikacijom filtracije zraka, što znači da filtrira najmanje 95% čestica u zraku. – izvor: google). Bar nešto. Profitirat će oni s lijepim očima, doći će im do izražaja. No, ne piše tko će nastavnicima nabaviti te maske.

I nisu problem samo rizični nastavnici. Što je s djecom koja su u rizičnim skupinama? Sve više svjedočimo porastu broja djece s astmom i bronhitisom, alergijama i drugim respiratornim kroničnim bolestima. Navodno bi i oni trebali nositi te N95 maske. 

Izleti, maturalci i Škole u prirodi

Sve izvanškolske aktivnosti odgođene su s lipnja na kolovoz / rujan jer se očekivalo da će situacija biti bolja. Međutim, situacija je puno, puno gora te je HZJZ 21. kolovoza izdao nove preporuke vezane uz Mogućnosti izvođenja izvanučioničke nastave vezano uz pandemiju covid-19, više ovdje.

Ne trebaš biti neki mudrac pa shvatiti da baš i nije preporučljivo šetati djecu po izletima i višednevnim ekskurzijama kad se u državi svaki dan bilježi sve veći i veći broj zaraženih. Ukoliko će roditelji inzistirati na provođenju tih ekskurzija, zaista je teško razumjeti roditelja koji svoje dijete jedva čeka izložiti virusu o kojem cijeli svijet pojma nema što radi u organizmu i koji organ kako i kada napada, bez obzira na simptome.
Neće svijet propasti ako se preskoče maturalci i škole u prirodi jedne godine. 
O nastavnoj godini detaljnije idućeg ponedjeljka. Valjda će se do tada nešto iskristalizirati.

A za kraj malo smijeha

Da se malo maknemo od korone, na jednoj su FB stranici nedavno postavili pitanje trebaju li djeca u školi učiti arapske brojke. Vjerovali ili ne, bilo je ljudi (živimo u nadi da nisu trolovi) koji su se izjasnili da ne trebaju, da smo mi europska i katolička zemlja i da nam ne trebaju arapske brojke. Bilo je i drugih bisera koji se protive učenju arapskih brojki. Ljudska je glupost fakat čudo.