'Mogu jedino sa stopostotnom sigurnošću napisati kako je bilo u mojem razredu. Jer iz njega de facto nisam 5 dana izašla. Mi smo sada drugi razred, nismo više najmanji u školi i puno smo preko ljeta sazreli.'

Počelo je. Krenuli smo. Ono, ako niste cijeli tjedan pogledali TV znajte da je počela nastavna godina (ne školska, nastavna). Jer škola i sve oko nje je cijeli tjedan bila udarna vijest u svim informativnim emisijama. I na TV - u i na radiju. Komentirali su početak i organizaciju nastave kojekakvi stručnjaci, polustručnjaci i samozvani stručnjaci, epidemiolozi, sociolozi, psiholozi, ravnatelji, učitelji, roditelji i svi drugi koji se odjednom razumiju u školstvo. Najmanje se pitalo djecu. Oni su u cijeloj priči gurnuti na marginu poslušnika koji moraju plesati kako svi drugi sviraju. 

Organizacija nastave

Jako mi je teško uopćeno pisati o organizaciji nastave po školama. Naime, to se doslovce razlikuje od općine do općine, od grada do grada, od škole do škole. Mogu jedino sa stopostotnom sigurnošću napisati kako je bilo u mojem razredu. Jer iz njega de facto nisam 5 dana izašla. Mi smo sada drugi razred, nismo više najmanji u školi i puno smo preko ljeta sazreli. Zapanjili su me svojom odgovornošću i razumijevanjem situacije. Stvarno sam ponosna na svoje učenike. 

Mojim učenicima i meni bilo je lijepo u školi taj prvi tjedan. Istina, nije sve bilo 'normalno' kao prije, ali djeca su divna, ako im se nešto kaže da trebaju raditi, da se trebaju ponašati na određeni način - ne rade od toga dramu i ne kompliciraju, već se drže dogovorenoga. Ako im se sve mjere lijepo objasne zašto tako mora biti, klinci uopće nemaju problem isto poštivati. 

Počnimo od ulaska u školu. Dogovoreno je zborno mjesto našeg razreda i svi me tamo čekaju. Dogovoreno je da kad su 'na hrpi' nose maskice - i nose ih. Ulaze poštivajući razmak, ne guraju se i ne skaču jedan po drugome. Dezinficiramo ručice pri ulasku u školsku zgradu, a u učionici maskicu skidaju.

Prozori su nam u učionici širom otvoreni. Svi. Klupe su razmaknute, svako dijete ima svoj prostor od metra, metra i pol. 

Žao mi je jedino što sad moji mališani moraju sve knjige nositi kući svaki dan jer sam imala običaj ostavljati u školi one knjige koje im neće trebati. 

U učionici vladaju pravila: ne diramo tuđi pribor, ako netko nešto nema, ja mu posudim, ali prije toga predmet dezinficiram. Maske nemamo, ali ulazim li među djecu ili im se približavam - stavim masku radi njihove sigurnosti. Spužva im je zabranjena. Spužva je i bez korone leglo bakterija, a sad ploču brišem samo ja i to u rukavicama. Trošimo jako puno sapuna i papirnih ubrusa, jer su djeca vrlo brzo prihvatila naviku da svako malo peru ruke. Nakon uporabe toaleta sami dođu do mene i traže da im dezinficiram ruke. 

Užinamo u učionici. Postala sam i servirka. Točim im napitak, vraćam poslužavnik u kuhinju. Svako dijete dobije papirni ubrus na klupu, operu i dezinficiraju ruke, uzmu užinu i jedu u svojoj klupi. 

Najteže nam je održavati TZK. Nemaju se gdje presvući u opremu za Tjelesno zdravstvenu kulturu pa vježbaju u trapericama, kontaktne igre su nam zabranjene pa učimo igre koje poštuju fizičku distancu, ali najveći je problem što u učionici ne možemo vježbati, a na dvorištu je još uvijek prevruće. U sportsku dvoranu škole ne smijemo. Ne smijemo se ni služiti rekvizitima. Većina ishoda iz TZK neće na ovaj način moći biti ostvarena.

Nastavni nam satovi traju po 40 minuta. Često nam je bilo i 45 premalo, a ovih 40 nam je jako premalo. Trudimo se, radimo. Učionicu ne napuštam, ali nisam ni prije pa mi dođe na isto.

Nakon provedenih inicijalnih ispita, vidim da moji mališani nisu ništa izgubili online nastavom. Rezultati ispita su očekivani, nisu ništa slabiji nego kod generacija koje nisu imale online nastavu.

Imam divan razred, prekrasnu djecu. A s roditeljima sam održala jedan konstruktivan video roditeljski sastanak. 

Sve u svemu, nemam na što gunđati.

Da, ali! Nije sve idilično

Idila mojeg razreda teško se može prenijeti na druge razrede, poglavito više razrede. Viši razredi moraju u učionicama imati maske, zajedno s nastavnicima koji im predaju. Naš satničar odradio je lavovski posao i složio raspored tako da djeca uglavnom imaju blok satove i u jednom danu promijene svega tri nastavnika. Vruće je. Bablje ljeto ne posustaje i teško je sjediti na istom mjestu 6 sati pod maskom.

Viši su razredi organizirani u smjenama - jedan tjedan ujutro, jedan popodne. Ne znam pridržavaju li se i 'veliki' epidemioloških mjera tako revno i savjesno kao 'mali', ali nisam čula kolege da se žale. Da budemo iskreni - kolege nisam ni vidjela jer nema druženja ni među nama, nitko ne izlazi iz učionice.

Nije idilična ni organizacija produženog boravka. Naime, za sada je kod nas organiziran boravak za prve i druge razrede, ali za treće i četvrte nije. I što ako roditelj ima djecu u prvom i trećem razredu? Ovaj iz prvog može u boravak, a ovaj iz trećeg treba sjediti pred školskom zgradom? Trebalo bi i o tome razmisliti. 

Čitam po internetu

Čitam po raznim grupama kako se roditelji žale na /ne/organiziranost online nastave. Neke škole idu po modelu B, to je ono 'malo smo u školi malo online'. Primjera ima raznih. I pozitivnih i onih kaotičnih. Neki imaju lijepa i dobra iskustva, neki pak katastrofična. Dobra stara kaže: još se nije rodio tko bi svima ugodio. 

Čitam i da su u jednoj šibenskoj školi došli roditelji 'intervenirati' zbog nošenja maski. Nezadovoljni odlukom koju je škola donijela, roditelji su nasilno ušli u zgradu i ometali nastavu.

Idemo dalje

Da rezimiramo. Ako je meni u školi i u razredu sve OK i pod kontrolom, ne znači da je tako i drugdje. Gdje ima volje ima i načina i mislim da se sve da organizirati i posložiti. Preporuke su takve kakve jesu i dužnost nas laika jest da ih poštujemo.

Druga je stvar što virus polako ulazi u škole. Podatak od 11. rujna kaže da je pozitivno 261 dijete, 2042 ih je u samoizolaciji, sedam škola provodi nastavu na daljinu. U samoizolaciji je i 111 prosvjetnih radnika, 34 je pozitivno na koronavirus. Bit će toga još. 

A što reći nego ljudi nabavite mačku. Objavljen je članak u kojem se kaže da virusolozi tvrde da covid - 19 bježi od mačaka (šala mala, ne vjeruj svemu što pročitaš) i da mačke djeluju kao cjepivo protiv korone.