'Gledajući kojekakve skupove na kojima se negira i omalovažava virus, ispada da su djeca fakat pametnija i odgovornija od odraslih. Ne bih rekla da su moji mališani prestrašeni. Mislim da su ipak samo poslušni i odgovorni.'

Prošlo je pet tjedana od početka nastavne godine. Za to vrijeme rastao je i broj zaraženih virusom Covid-19 u Hrvatskoj. Iako se prognoziralo da će škole biti žarišta epidemije, za što je zapravo postojao opravdani strah uzimajući u obzir da u školama caruju kojekakvi virusi koji se dilaju među učenicima, to se nije (još) dogodilo. Trenutno je oko 100 djelatnika i 2800 učenika pod zdravstvenim nadzorom i u izolaciji, što je, srećom, mali broj. Svi ti slučajevi 'uvezeni' su u škole. Većina zaraženih učenika i nastavnika dolazi iz srednjih škola gdje je veće miješanje učenika iz različitih sredina.

Ministrovi 'balončići' za razrednu nastavu, kojima su se ljudi smijali prije početka nastave, za sad daju rezultate, učenici nižih razreda uglavnom ne bilježe slučajeve zaraze. Pu pu pu samo neka tako i ostane.

No, kad neki klinac u razredu kihne, svi se prestrašeno stresemo.

I u prošloj sam kolumni napisala i opet ću: djeca su odgovorno i ozbiljno shvatila ovaj virus i opasnost koju s njim dolazi. OK, oni svoje stavove i saznanja i ponašanje donose od kuće, ali i u školi poštuju sve mjere bez nekih većih upozorenja. Gledajući kojekakve skupove na kojima se negira i omalovažava virus, ispada da su djeca fakat pametnija i odgovornija od odraslih. Ne bih rekla da su moji mališani prestrašeni. Mislim da su ipak samo poslušni i odgovorni.

I dok smo do sada svake godine početkom nastavne godine imali rasprave o teškim školskim torbama, o rasporedu, o vremeniku pisanih provjera, ove godine svima nam je glavna tema ta nesretna korona, mjere, nagađanja hoćemo li i koliko ćemo izdržati raditi fizički u školi prije nego nas se gurne u bespuća interneta i online nastave.

Na mala vrata

MZO je poslalo obavijest školama kako je otvorena nova web stranica na kojoj su objavljeni materijali te ostale važne informacije za provođenje nastave na daljinu. Po razredima i tjednima objavljene su videolekcije te sadržaji potrebni za izvođenje online nastave za svaki nastavni predmet.

Svi objavljeni materijali usklađeni su po tjednima/mjesecima/temama s objavljenim Okvirnim godišnjim izvedbenim kurikulumima za svaki nastavni predmet te se na taj način osigurava podrška nastavnicima pri izvođenju nastave na daljinu s ciljem da svi sadržaji i učenje budu dostupni svim učenicima.

Je li to priprema za 'zlu ne trebalo' ili se nešto kuha? Činjenica jest da su škole bile zatvorene kad smo u državi imali ukupno manje od 100 zaraženih, a danas nam dnevne brojke skakuću oko 400 - 500 zaraženih. Što se treba dogoditi i koja to magična brojka mora biti pa da opet svi završimo pred računalima?

Svaki nastavnik, učitelj, profesor, preferira nastavu u učionici, uživo u interakciji s učenicima, jer ništa ne može zamijeniti živu riječ nastavnika.

I iako su roditelji za vrijeme nastave na daljinu masovno pisali 'dajte mi pola učiteljske plaće', 'učitelji ništa ne rade' i slične gluposti, tko nije probao raditi online nastavu nema pravo zinuti. Pripremanje online nastave zahtijeva puno više vremena, truda i znanja nego pripremanje nastave live. U živoj sredini uvijek se može i improvizirati, pitanja učenika odvedu te u neke digresije, živa riječ je živa riječ. Online je suhoparno staromodno nizanje podataka i frontalno objašnjavanje sadržaja, bez mogućnosti učeničkog 'uskakanja' i dopunjavanja njihovim pitanjima.

OK OK OK bilo je i onih kolega koji se nisu najbolje snašli u online školi pa im se 'nastava' svodila na: riješite stranicu tu i tu u udžbeniku i riješite radnu bilježnicu. No oni su u manjini. 

Nadajmo se da će škole i dalje ostati sigurna mjesta za učenike i nastavnike, a na malo maskica i higijene ćemo se s vremenom svi priviknuti. Što se mora nije teško.

Jesu li skraćeni satovi problem?

Velik dio škola skratio je satove s 45 na 40 minuta kako bi se dobilo vrijeme između smjena za prozračivanje i dezinfekciju prostora. Gube li učenici tim skraćivanjem satova? Pa mislim da ne. Svaki kvalitetan nastavnik znat će organizirati vrijeme i nastavni sat tako da se niti ne osjeti da on traje pet minuta kraće. 

U satnici Hrvatskog jezika u nižim razredima, gdje je pet sati tjedno, izgubi se tako tjedno 25 minuta, dakle u dva tjedna izgubi se kao jedan školski sat Hrvatskog jezika, u mjesec dana su to dva sata. Potpuno zanemarivo. Uzela sam kao primjer satnicu Hrvatskog jezika jer je ona najveća. 

Nastava Tjelesne i zdravstvene kulture

Osnovni problem u sadašnjoj organizaciji nastave nisu ni maske, ni higijena, ni skraćeni satovi, već nemogućnost korištenja sportske dvorane i rekvizita za mnoge učenike i razrede. U velikom broju škola je jednostavno nemoguće organizirati nastavu TZK u dvorani za učenike nižih razreda. Nema miješanja učenika iz različitih razreda, a dvorane treba očistiti i dezinficirati nakon svakog razreda. Satnica za TZK od prvog do trećeg razreda OŠ je tri sata tjedno, a za četvrti razred ona iznosi dva sata tjedno.

Sad dok je bilo lijepo vrijeme održavali smo nastavu TZK vani, na dvorištu, ali ipak nismo mogli ostvarivati sve ishode jer je djeci zabranjeno npr. dijeliti loptu ili se služiti rekvizitima kojima se služe i drugi učenici u školi. Kako ćemo održavati nastavu TZK u hladnim i kišnim danima - ne znamo.

Učionice su nam natrpane klupama zbog osiguravanja fizičke distance pa nema prostora. Možemo eventualno odraditi neke opće pripremne vježbe, otplesati štogod i to je to. Ishodi iz područja TZK baj baj.

No, učitelji su jako prilagodljiva i fleksibilna vrsta pa međusobno razmjenjujemo ideje i znanja, a poznato je da više glava na kupu zna puno. I tako će nastati nova kategorija nastave TZK: tjelesni u skučenom prostoru bez rekvizita i poštujući fizičku distancu. Ha? Najbolji smo. 

A što reći?

Ostanite odgovorni, ostanite zdravi. Sve prolazi pa će i ova nevolja proći.