Vijesti / Kolumne

PIŠE: Gordana Foder

IZVOLITE SE POTPISATI Nema više anonimnih prijava nastavnika inspekciji

IZVOLITE SE POTPISATI Nema više anonimnih prijava nastavnika inspekciji
Varaždinski.hr

'Ako imaš nešto za prigovoriti i navodiš nastavnika imenom i prezimenom, izvoli se potpisati. Najlakše je 'lajati' skriven iza ograde. Misliš li da si u pravu, stani iza svojih riječi.'

Prošlo je godinu dana od uvođenja Škole za život i izmjene kurikuluma u pojedinim razredima. Ne može se reći da je sve baš bajno i krasno izmijenjeno i odrađeno, ali ima i dobrih strana.

Priča koju ću napisati je isključivo iskustvena priča, dakle ono što sam sama odradila i što primjećujem u svojem razredu. Ne kažem da se svi moraju složiti s mojim mišljenjem i zapažanjima, napisah - ovo je isključivo opisano iskustvo. Moje iskustvo.

Prošla nastavna godina

Prošla nastavna godina bila je, u najmanju ruku rečeno, turbulentna. Bio je štrajk pa je nastave čas bilo, čas nije bilo. Kad se sve taman smirilo i uhvatio se ponovno neki ritam, škole su zatvorene i prebačene na online nastavu sa kojekakvim metodičkim rješenjima i oblicima izvođenja nastave. Bilo je svega - od požrtvovnih koji su snimali lekcije, izrađivali materijale u kojekakvim programima, radili web učionice do onih koji su preko vibera i maila slali prezentacije i broj stranice što treba 'obraditi' ili riješiti. 

U toj potpuno neobičnoj nastavnoj godini imala sam najzahtjevniji uzrast, prvi razred osnovne škole. Prvašići su i u normalnim vremenima specifični za rad, a lani je to bilo baš izazovno. Nit' su imali tako potreban kontinuitet u radu, nit' su bili fizički u školi 175 nastavnih radnih dana.

Ipak, odradilo se. U mojem razredu čak vrlo uspješno. Učili smo, prema novom kurikulumu Hrvatskog jezika, samo tiskana slova. To nam je ostavilo dovoljno prostora da se posvetimo vještini čitanja i uvježbavanju čitanja s razumijevanjem. Do zatvaranja škola obradili smo većinu tiskanih slova i opismenili se, tako da smo za vrijeme online nastave mogli vježbati i tehniku čitanja i čitanje s razumijevanjem.

Budući da sam imala jako loše i siromašne materijalima udžbenike, većinu materijala za vježbe tehnike čitanja i čitanje s razumijevanjem izrađivala sam svojoj dječici sama. 

Imam krasan razred i vrlo suradljive roditelje. Sve smo odradili kako treba i danas nemam puno zaostataka za hvatati i nadoknađivati. 

Drugi razred

Sad, u drugom razredu, učimo pisati pisana slova. Zašto je to dobro? Pa, fina motorika ruke mojih mališana se razvila i pišu vrlo lijepa i uredna slova. Ovo mi je deveta generacija učenika koje opismenjavam i nikada do sada nije toliko učenika tako lijepo i uredno pisalo. Jedna godina života puno znači u tako maloj dobi. Potez da se rukopisno pismo uči u drugom razredu bio je pun pogodak reforme. 

Kako smo imali vremena u prvom razredu posvetiti se čitanju i odgovaranju na pitanja, danas s tim nemamo većih problema. Kako su djeca sazrela, učenje rukopisnog pisma ide kao podmazano. Zaista je gušt raditi u drugom razredu osnovne škole. 

Ipak, nad idiličnim radom visi prijetnja online nastave. Kaže ministar i svi nadležni da je to zadnja opcija, ali ipak je opcija. Ne mogu zamisliti kako bih učila moje mališane pisana slova online. Za svaki slučaj, kupila sam bijelu ploču. Zlu ne trebalo. Nadam se da mi neće trebati za online nastavu već ću je ipak koristiti za zapisivanje namirnica koje trebam kupiti u trgovini.

Tableti

Za prvašiće su bili u prošloj nastavnoj godini predviđeni tableti, trebalo je dobiti po jedan tablet na četiri učenika. Moj razred ih nje dobio, prvo su čekali da se osposobe za uporabu, a onda smo poslani na online nastavu pa su 'naši' tableti posuđeni učenicima viših razreda koji nisu imali kako pratiti online nastavu.

Sad, ako i dobijemo te tablete, ne možemo imati grupni rad (njih po četvero na jednom tabletu) radi obveze držanja fizičke distance. Tako da tableti Škole za život još nisu saživjeli u našem razredu. 

Mada, nakon skoro 3 mjeseca online nastave u proljeće, čisto sumnjam da moji klinci sad jedva čekaju uzeti neku tehnikaliju u ruke.

U moru loših vijesti napokon i jedna dobra vijest

U rujnu 2019. nekoliko tisuća prosvjetara potpisalo je peticiju koja je predana u MZO u kojoj se traži ukidanje anonimnih prijava protiv nastavnika. Trinaest mjeseci iz Ministarstva o tome nije bilo ni slova, a da bi u subotu, 24. listopada 2020. osvanuo tekst u Novom listu da će se napokon ukinuti anonimne prijave.

'Ajde bilo je i vrijeme. Kaže ministar da ukoliko će netko imati primjedbu na rad nastavnika ili želi prijaviti neku nepravilnost, morat će iza prijave stajati svojim imenom i prezimenom. I to je u redu. Do sada je svaka šuša mogla iz kojekakvih razloga prijaviti inspekciji nastavnika, opravdano ili, češće, neopravdano, bez posljedica. Inspekcija je bila dužna izlaziti na te anonimne prijave 'zabrinutih roditelja' bez imena i maltretirati nastavnika i stvarati mu dodatni i nepotrebni stres. Mogućnost anonimne prijave vrlo se često zloupotrebljavala. 

Ako imaš nešto za prigovoriti i navodiš nastavnika imenom i prezimenom, izvoli se potpisati. Najlakše je 'lajati' skriven iza ograde. Misliš li da si u pravu, stani iza svojih riječi. 

I zato, veliki pljesak za tu ministrovu odluku!

Ostanite zdravi!

 

Najgledaniji video

Najgledanija galerija

Izdvojeno


Reci što misliš!