Vijesti / Kolumne

BRANKO DETELJ: RUŽNI, PRLJAVI, ZLI

Vladavina prava u Hrvatskoj živi tek načelno u Ustavu

Vladavina prava u Hrvatskoj živi tek načelno u Ustavu
Varaždinski.hr, PIXSELL

Utješno je da u državi koja je legalizirala sistemski partijski kriminal javnost bude na strani sitnih lopova.

Ovih je dana na portalu koji upravo čitate objavljena vijest o tome kako je stanoviti tridesetšestogodišnjak iz Vrtlinovca nepravomoćno proglašen krivim zbog neovlaštenog posjedovanja droge. Zbog smotuljka marihuane, ukupne težine 0,6 grama, Općinski ga je sud globio s dvije hiljade kuna, plus sto kuna za troškove sudskog postupka. Da je kojim slučajem ova vijest bila objavljena prije tridesetak godina, ona bi, barem što se medijskog i društvenog značaja tiče, vagala otprilike koliko i marihuana iz spornog smotuljka. Bila bi to tek jedna efemerna crtica na marginama crne kronike.

U ona doba, ako ostavimo po strani one romantične rubrike u kojima su urednici, već kako ih je bila volja, objavljivali pisma čitatelja, saobraćaj onih koji su novine pravili i onih za koje su se novine pravile više je izgledao kao jednosmjerna ulica. Teško je iz današnje perspektive zamisliti da bi netko riskirao toliko vremena i truda, pa onda još zajebavao poštare i portire, samo da bi se u pismu osvrnuo na jedan marginalan slučaj iz crne kronike, bez ikakve garancije da će mu ono uopće biti objavljeno. Pisma čitatelja prije tridesetak godina bila su svojevrsna avangarda ovome što imamo danas. Slavni je Eco tumačio: kada bi mediji bili religija, onda bismo danas prvi puta u povijesti mogli reći da imamo Olimp pun kretena.

Danas, u dobu društvenih mreža, kada se svaki tekst može komentirati na licu mjesta, kada je baš svakome dozvoljeno da svojom bistrinom ili, što je neusporedivo češće, svojim gnojem oblikuje informativni medij, vijest o čovjeku koji je 'pao' s pola grama marihuane postaje prava medijska poslastica koja će u rekordnom roku osvanuti u rubrici najčitanijih vijesti.

Kako je dakle lokalna internetska čaršija doživjela vijest o momku s mirišljavim smotuljkom? U najvećem dijelu komentara na društvenim mrežama komentatori nepravomoćno osuđenog nazivaju teškim narkomanom. U tome se, jasno, može namirisati slatkasti miris trave, pardon – ironije. A ta ironija otkriva da je javnost, gotovo bez iznimke, na njegovoj strani.

Kako je moguće, pita se čaršija, da se nekoga tko je uhvaćen s pola grama trave osudi za mjesec dana, dok se istovremeno gradonačelniku s četiri ozbiljne višemilijunske optužnice sudi deset godina? Kako je moguće da se siromašna starčad po slijepim planinskim kućama ovršuje zato što nema otkud platiti kaznu za pečenje rakije, dok se istovremeno ministri osuđeni zbog najbestidnijeg gospodarskog kriminala kažnjavaju guljenjem krumpira u domu za onu nešto bogatiju starčad?

I premda je potpuno logično da je lakše osuditi momka zbog jednog smotuljka trave, nego gradonačelnika ili ministra zbog višemilijunskog razbojništva, premda je potpuno jasno da bi i najsitniji prestupnik morao biti kažnjen i da je, na koncu, logika čaršije izvitoperena, lijepo je i ohrabrujuće znati da je javnost spremna stati na stranu sitnog džepara, kvartovskog jebivjetra ili preprodavača bez potrebnih dozvola, i da je spremna biti solidarna s nekim tko je najeb'o zbog gluhe nesreće ili sitnog meraka. U državi koja je legalizirala sistemski partijski kriminal, utješno je da javnost bude na strani sitnih lopova. To budi nadu, kazali bi optimisti, da za ovo društvo ipak ima nade.

Time što zauzima stranu čaršija daje do znanja da joj je još uvijek stalo i prstom upire u problem koji je gotovo razorio ovo društvo, a to je nejednakost u principima, mogućnostima i nejednakost u kaznama. Vladavina prava, kako nas uče filozofi, sofisticirani je način falsifikacije društvene realnosti kako bi ona uopće bila moguća. Ona polazi od pretpostavke da je istina sve ono što nije istina i obratno. Drugim riječima, vladavina prava predstavlja nametanje vrijednosti koje će omogućiti da jednakost bude moguća i da barem otprilike vrijede ista pravila za sve. U neozbiljnim zemljama poput Hrvatske vladavina prava načelno živi u Ustavu. Za razliku od toga, u svim uspješnim, zrelim i zdravim demokracijama ona živi u pravosudnoj svakodnevici.

Najgledanija galerija

Izdvojeno


Dodavanje novih komentara je onemogućeno.