Vijesti / Kolumne

PIŠE: Gordana Foder

Vladin prijedlog cjelodnevne nastave, utopija ili realna mogućnost?

Vladin prijedlog cjelodnevne nastave, utopija ili realna mogućnost?
Varaždinski.hr

'Jako je lijepo kad se hrvatsko školstvo uspoređuje s europskim standardima. Da je Andersen živ, sigurno bi smislio neku bajku na tu temu. Rekli bismo: gdje smo mi, a gdje je Europa. Ali, strategija lijepo zvuči.'

Premijer Andrej Plenković predstavio je prije nekoliko dana Nacionalnu razvojnu strategiju RH do 2030. godine. U njoj se, između ostalog, predlaže i produljenje boravka u školama. To se opravdava brojem sati koji hrvatski osnovnoškolci provedu u školama: 1.890 sati, dok je prosjek EU čak 4.062 sata.

Jako je lijepo kad se hrvatsko školstvo uspoređuje s europskim standardima. Da je Andersen živ, sigurno bi smislio neku bajku na tu temu. Rekli bismo: gdje smo mi, a gdje je Europa. Ali, strategija lijepo zvuči. Što jest - jest. Bivša ministrica Divjak prezentirala je u svojem mandatu model cjelodnevne nastave po kojem bi škola trajala od 8 do čak 17 sati.

Razrađen je cijeli hodogram aktivnosti koje bi se u tom vremenu odvijale, no nigdje se ne spominje ono najvažnije: infrastruktura i tehnički uvjeti za održavanje iste, kao niti plaće i uvjeti rada prosvjetara. Zanimljivo je kako se sa svim i svačim uspoređujemo s europskim standardima osim u onom najbitnijem.

Infrastruktura 

U Hrvatskoj je jako mali broj škola koji radi u samo jednoj smjeni. Zašto? Pa zato što nema prostora u školama, zato što su škole u starim zgradama i zato što se u gradnju novih škola u zadnjih trideset godina jako malo novaca ulaže. Jest da to uveliko ovisi i o lokanim zajednicama i osnivačima pa tako ne mogu ne spomenuti grad Varaždin i Varaždinsku županiju gdje se već godinama nastava u osnovnim školama održava u jednoj smjeni jer su škole dograđene i stvoreni su uvjeti za jednosmjensku nastavu. No, zadovoljavaju li ti uvjeti i predloženo preduljenje boravka u školama? Pa, ruku na srce, baš i ne.

Kako bi nastavnik mogao odraditi onaj nevidljivi dio svog posla koji mu ulazi u osamsatno radno vrijeme, potrebni su mu uvjeti: mir, tišina, računalo, internetska veza, kutak gdje će držati knjige i materijale za pripremu nastave, dakle potreban mu je kabinet. U učionici, okružen učenicima te uvjete nema. Većina škola nema kabinete za sve nastavnike. U zbornicama se nalazi eventualno jedno računalo na desetak i više ljudi.

Osim toga, ako će nastavnik biti s djecom od 8 do 17 sati nema niti kad obavljati te nevidljive 'ostale poslove'. Isto tako, 17 - 8 = 9, a 9 sati nije, koliko znamo, radno vrijeme već je jedan sat prekovremenog. Očekuje li netko da nastavnici rade za vatikansku valutu 'Bog plati'? 

Stoji, dakle, da bi trebalo u ovoj cjelodnevnoj varijanti zaposliti i još toliko učitelja koliko ih ima sada. Hau jes nou! Vlada ionako jedva i teška srca odvaja kune za plaće sada zaposlenih prosvjetara, gdje misle isčarobirati novac za povećanje zaposlenih u prosvjeti? 

Lijepo rekoh, Andersen bi bio zavidan na ovim bajkama. 

A hrana?

Pa dio o prehrani učenika. Predviđeno je vrijeme za ručak učenika u školama. Brojne škole nemaju mogućnost kuhanja obroka u svojim školskim kuhinjama, dakle trebalo bi se koristiti uslugama cateringa. Pružatelj usluga cateringa bira se javnim natječajem pa se najčešće izabere najjeftiniji ponuđač. No, najjeftinije ne znači i najkvalitetnije pa se često djeci serviraju kojekakve splačine i minijaturni obroci određeni nekim tamo normativom da je djetetu dosta jedan komadićak mesa tanak da se kroz njega Amerika vidi. Djeca hranu često dobivaju kao robijaši, u metalnim zdjelicama. 

Eh, da, i tko bi plaćao taj ručak? Roditelji? Uz to što već i užinu plaćaju? Ili se u strategiji planira isčarobirati i novac za prehranu djece? 

A vremenske /ne/prilike?

Piše i da je predviđen jedan sat odmora djece za ručak i boravak na svježem zraku. A što u zimskim hladnim i kišnim danima? Djeca bi glumila gljive? Opet bi bili osuđeni na boravak u učionicama, sjedeći na neudobnim tvrdim stolicama. 

Boravila sam na job shadowingu u Španjolskoj u pokrajini Andaluziji dva tjedna. Tamo je nastava organizirana od 9 do 14 sati. Između 12 i 12,30  sati je ta famozna pauza za ručak i boravak na svježem zraku. Ali, svako dijete donosi svoju hranu od kuće, a budući da je u Andaluziji u studenom temperatura zraka bila oko 25°C lako je bilo pustiti učenike na školsko igralište. S tim da nema preizuvanja tamo u papuče jer u učionicama imaju linoleum ili laminat pa su djeca i vani i unutra u istoj obući. 

Imamo li i mi u Hrvatskoj takve uvjete? Ne u svim dijelovima naše domovine. Ne možeš stavljati znak jednakosti između, primjerice, vremenskih prilika u Varaždinskoj i Splitskoj županiji u studenom ili veljači.

Glas roditelja

Koliko čitam po roditeljskim grupama, roditelji baš i ne pucaju od sreće na ideju da im djeca budu po cijele dane u školi. Ima roditelja kojima se to sviđa, da djeca napišu domaću zadaću (a ono, od koje riječi je nastala riječ 'domaća'? - mala digresija) u školi i da oni kod kuće nemaju ama baš nikakve veze sa školovanjem svojeg nasljednika. No ima i roditelja koji žele aktivno sudjelovati u životu i školovanju svoje djece i ne žele da im, kako kažu, 'netko drugi odgaja dijete'. Pojedini se roditelji pitaju i kada bi djeca u slučaju cjelodnevne nastave imala vremena za ono što im je u djetinjoj dobi najpotrebnije - igru? 

Od kraja listopada mrak pada već oko 16,30. Znači djeca po polumraku odlazila u školu i po mraku se vraćala kućama veći dio nastavne godine. Koliko bi im vremena ostalo za druženje i provođenje vremena s roditeljima?

Deset je godina dugo

Do 2030. koliko je predviđena ta Nacionalna strategija je deset godina. Za to vrijeme bit će još tri puta izbori i mogućnost mijenjanja vlasti. Kako svatko tko dođe na vlast želi ostaviti neki trag, tako već 30 godina u školstvu imamo bosanski lonac od kojekakvih reformi i strategija. Dosljednosti nema. Svaki ministar želi ostaviti samo svoje 'tragove u snijeg' i zato imamo to što imamo - opće rasulo. 

Kad će Hrvatska imati europske uvjete u školama, onda ćemo moći razgovarati i o europskim standardima školovanja naše djece. Do tada je svaka 'strategija' samo konkurencija najboljim piscima bajki.

Ostanite zdravi!

Najnovije

Reci što misliš!