Ponovit ću izraz koji sam u kolumni često koristila: najviše laju oni koji najmanje znaju.

Ha! Ispunjuju se predviđanja pojedinih znanstvenika da će pandemija korone biti sve gora i gora. Hrvatska svakodnevno bilježi veliki broj zaraženih, vjerojatno bi ih bilo i više da se više testira. Bolnice pucaju po šavovima, liječnici i medicinsko osoblje je na rubu snaga. Neki dan su uvedene neke nove mjere, koje više izgledaju kao kozmetički zahvat nego nešto što bi ozbiljno trebale zaustaviti širenje virusa.

U Varaždinskoj županiji uveden je svojevrsni oblik lockdowna, zatvoreni su ugostiteljski i sportski objekti, a srednje škole prelaze na dvotjednu online nastavu. Nema okupljanja više od 10 ljudi, osim u crkvi. Tamo nema opasnosti od korone. Osnovne se škole još drže, rade više-manje normalno, makar u njima ima sve više zaraženih učenika i nastavnog i tehničkog osoblja ili onih u samoizolaciji.

Prema podacima s portala Srednja.hr, gdje se prenose podaci iz MZO-a (s datumom 20. studenoga) u Hrvatskoj je trenutno zaraženo 1.670 učenika, a u samoizolaciji je njih 11.549. Isti izvor navodi: „Kada je riječ o zaposlenicima škola, na koronavirus pozitivno je njih 675 (1,04%), a u samoizolaciji je 718 prosvjetni djelatnik.“

Ipak, MZO ne razmišlja o prelasku na online model nastave. Dokle? Što se čeka? Pa valjda da bude samo 30% učenika i nastavnika u školama. Tko živ tko mrtav.

Prosvjetari mahom zagovaraju nastavu uživo, poučeni lošim iskustvima online nastave od proljeća. Radilo se više, a s manje uspjeha učenika i za manju plaću. Uz to, jednostavno je bilo degutantno čitati izjave roditelja koji su laprdali kako nastavnici u školi na daljinu ništa ne rade i tražili pola učiteljske plaće. Ponovit ću izraz koji sam u kolumni često koristila: najviše laju oni koji najmanje znaju.

Roditelji su oko mogućnosti prelaska na online nastavu podijeljeni: ima ih koji to zagovaraju još od početka nastavne godine, ali ima ih i koji se žestoko opiru takvom obliku nastave, jer to znači da bi se morali posvetiti vlastitoj djeci za koju uglavnom nemaju vremena.

Izvlače se kojekakvi razlozi koji zagovaraju ostanak u školi vezani uz krhku psihu djece, a malo tko se uopće pita što je s tom krhkom dječjom psihom u školi sada, pod epidemiološkim mjerama kad se ne smiju družiti, kad sjede sami u klupi (u normalna vremena u klupi sjedi sam onaj učenik koji je u nekakvoj kazni), kad moraju nositi maske, kad milijun puta dnevno peru ruke u hladnoj vodi i dezinficiraju ih, kad sjede u hladnim provjetrenim učionicama…

Stavlja li se obrazovanje ispred zdravlja?

Zaista nemam više snage secirati korona mjere u školama. Ne mogu više ni raspravljati o tome. Ionako nastavnici ni o čemu ne odlučuju, već njima i djeci sudbinu kroje neki tamo političari. Bit će kako bude. Najvažnije je da ostanemo zdravi. Krleža je lijepo rekao: "Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo pak ni vezda ne bu da nekak ne bu."