Obrva
Nije, zaista, bogzna kakva novost to da je Stipe Mesić negdje laprdao gluparije. Pa ipak, kao da je riječ o nečemu neuobičajenom, dosta se prašine podiglo u javnosti nakon što je prije par dana na YouTubeu osvanula snimka na kojoj bivši predsjednik relativizira zločine u Jasenovcu.
U najkraćem, početkom ’92. u Novskoj, u društvu lokalnih HDZ-ovaca, u opuštenoj atmosferi uz rakiju i mezu, Mesić hvali Andriju Artukovića, govori kako je Jasenovac bio radni logor, kako su ljudi tamo umirali od tifusa i dizenterije, kako je većina onih što su tamo poslani samim tim činom ustvari bila spašena od smrti i tako dalje i tome slično.
‘U spletu političkog ambijenta u kojem sam aktivno sudjelovao, tadašnjih okolnosti i pod utjecajem netočnih informacija koje sam dobio dogodila se ta moja nesmotrena izjava’, pravda se tako Stipe Mesić, nemušto i prtljavo, baš kao da je te ’92. bio petogodišnje dijete koje su, eto, uspjeli uvjeriti kako Djed Mraz zaista postoji, a ne muškarac na pragu sedmog desetljeća života, s bogatim političkim iskustvom iza sebe i ambicijom da jednoga dana zamijeni Tuđmana na mjestu predsjednika države.
Teško je zapravo razabrati što je u cijeloj toj priči s Mesićevim ustaševanjem tragičnije. To što je odrastao i koliko-toliko zreo muškarac, zarad jeftinih političkih poena, nekada baljezgao nepojamne strahote u koje vjerojatno ni sam nije vjerovao ili to što ga danas zbog toga na red pozivaju deklarirani nacisti i osvjedočeni endehanostalgičari, misleći pritom kako će dezavuiranjem Mesića dezavuirati kompletan antifašizam kao takav.
Ili je možda ipak najtragičnije to što ondašnjem Mesiću, kako reče Milorad Krstulović, mnogo više nalikuje današnja Republika Hrvatska nego današnji Mesić.
Glumac
Par riječi o kulturi.
Objavljene su nominacije za ovogodišnjeg Oscara. Ono što hrvatsku javnost svakako najviše zanima jest kategorija najboljeg glavnog glumca u kojoj se kao izgledni laureati zadnjih dana najčešće spominju Ryan Gosling za ulogu u ‘La la landu’ i Andrej Plenković za maestralno odigranu rolu tronutosti, razumijevanja i suosjećanja u Yad Vashemu.
Nema stoga sumnje u to da će mnogi od nas noć pred zadnji ponedjeljak u veljači s velikim nestrpljenjem i očekivanjima probdjeti ispred malih ekrana. Dodjelu će voditi Jimmy Kimmel.
Andrej Plenković jedan je od naših najdarovitijih glumaca mlađe generacije. Koliko bi mu značilo osvajanje ‘zlatnoga kipića’ govori i činjenica da je zbog uloge potegnuo čak do Izraela. Židovska koprodukcija, naime, značajno povećava šanse za ulazak u kinematografsku besmrtnost.
Da nije tako, Plenković je ulogu tronutog sućutnika mirne duše mogao odigrati i u niskobudžetnom Jasenovcu, gdje se pored najzloglasnije Pavelićeve tvornice smrti u počast svim žrtvama još i danas kesi ploča sa sramotnim ustaškim pozdravom.
Holokaust
Koliko je ovdašnjoj vladajućoj kamarili stalo do žrtava nacizma – a samim time i pripadajućih marionetskih režima poput ustaškog – pokazuje i podatak da Sabor ove godine prvi puta nije posebnim programom obilježio Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta.
Također, na središnjem obilježavanju Dana sjećanja u Koprivnici nije se pojavio nitko iz ministarstva, nitko iz Ureda predsjednice.
Savjetnica za holokaust (pretpostavljam da je riječ o osobi koja je u Uredu zaposlena ne bi li do kraja mandata barem donekle objasnila predsjednici što točno znači taj holokaust i što je predstavljao) ispričala se jer je u New Yorku.
Vladajući očigledno stravične pogrome s kraja prve polovice dvadesetog stoljeće ne doživljuju kao zločin, već kao ‘rješavanje problema’.
Mrtvima je, naravno, svejedno. Sramotnim bojkotom Dana sjećanja, što je vjerojatno i bila intencija Markova trga i Pantovčaka, odaslana je vrlo jasna poruka živima.
Oplodnja
Bez velike pompe, mimo medijskih radara, u 86. godini tiho nas je napustio don Anto Baković. Pamtit ćemo ga kao strastvenog, beskompromisnog borca za svaki hrvatski spermij, za svaku hrvatsku jajnu stanicu.
Bio je čovjek koji je vodio brigu o seksualnom zdravlju Hrvata i virkao u njihove postelje u vrijeme kada se mnogi današnji molitelji pred bolnicama još nisu dospjeli riješiti crvenih partijskih knjižica.
Kada je prevrtljiva Željka Markić još bila šegrt Nečastivog i izvještavala strane institucije za ljudska prava o strahotama Tuđmanova režima.
Teško je u ovih nekoliko rečenica sažeti sav genij ovog velikog čovjeka. Prisjetimo se stoga, njemu u spomen, kako je govorio don Anto.
‘Narod bez države isto je što i govno na kiši!’
‘Podsjetio bih cijenjene čitatelje da je NDH trajala četiri godine, i da je također vođen težak, okrutan rat, ali je ta država učinila jako puno za demografsku obnovu Hrvatske. Čemu ne kazati današnjoj generaciji Hrvata da je za vrijeme NDH pobačaj kažnjavan smrću?’
‘Hrvatima mora biti jasno da glede duhovne obnove i moralne snage pojedinca kao i cijele nacije nemaju što tražiti u Europi. Europa je moralni degenerik.’
‘Nije više u pitanju da momak ljubi curu i cura momka, nego se ližu, da prostiš.’
‘Naši momci lutaju po selima sami kao vukovi, napijaju se i propadaju, njihova imena propadaju, a sve zato što nemamo dosta cura za ženidbu.’
‘Dr. Ćavar je zaslijepljena perifernim stvarima i zbog njih ne vidi bit i srž problema. Ponovno ističem da je onanizam veliki moralni grijeh današnjih Hrvata.’
‘Vjerujte mi, drage hrvatske djevojke, ove vaše cipele s petama poput tvorničkih dimnjaka silno vas poružnjuju i čine od vas rugobe. Drage hrvatske djevojke, vi ste strašno ružne s tim petama!’
‘Kada bi Hrvatski populacijski pokret imao tisuću oduševljenih, nesebičnih radnika diljem Hrvatske – Hrvatska bi se demografski preporodila! Hrvatski narode, imaš li tisuću nesebičnih radnika da pomladimo današnju Hrvatsku?’
Trudnica
Ostalo je još toliko tinte u peru da se zabilježi friško pristigla vijest iz SDP-a.
Premda se već neko vrijeme doima kao da mu je pukao vodenjak i kao da će se svaki čas poroditi, iz izvora bliskih vrhu stranke doznaje se da je predsjedniku Davoru Bernardiću ipak samo pukao film i da se na Iblerovu trgu očekuje veliko pospremanje.
Branko Detelj
