Na parlamentarnim izborima prije trinaest godina jedan od kandidata za ulazak u Sabor bio je pjevač, prorok, prostak i političar in spe Siniša Vuco.
Bio je to njegov prvi izlazak na nacionalnu političku scenu, svojevrsna politička defloracija. Dotad se, i to bez većeg uspjeha, znao kandidirati tek na lokalnoj razini.
Kako to obično biva, u moru impotentnih demagoga, samoprozvanih spasitelja i preko svake mjere ozbiljnih guzonja opasnih namjera, beskompromisni splitski enfant terrible predstavljao je tada pravo osvježenje.
Činjenica da ga baš nitko nije shvaćao odveć ozbiljno bila je ustvari njegov glavni forte. Harao je okolo po teve studijima, pravio cirkus, rasturao na sučeljavanjima, ismijavao, kako ih je nazivao, političke lešinare i obećavao janjetine za sve, a ne samo za njih.
Okosnicu njegova gospodarskog programa činio je turizam. I to onaj pravi, elitni, za džajiće, što bi se reklo. Sve se tu manje-više svodilo na ideju da se legalizira prostitucija i da se zatim kompletna Dalmacija – s tendencijom kasnijeg širenja na ostatak državnog teritorija – pretvori u jedan ogromni skupi bordel. Zamisao je bila da baš svi imaju kakve takve koristi od kurvi. I radnici, i penzioneri, i težaci, i studenti.
Nije to uopće bio tako bedast plan, ako se malo bolje pogleda. U ovih četvrt stoljeća naslušali smo se, fala bogu, kudikamo većih gluposti.
I premda je na izborima dobio otprilike dvije hiljade glasova, premda je bio miljama daleko od prelaska izbornog praga, i premda se činilo da je izbore izgubio, Siniša Vuco je zapravo ne znajući pobijedio. I tada i na svim izborima, parlamentarnim i predsjedničkim, na kojima je kasnije sudjelovao. Njegove su ideje zaživjele kao malo čije. Sada to napokon znamo.
Prostitucija možda nije legalizirana, ali danas, trinaest godina od njegove prve parlamentarne kandidature i genijalnog gospodarskog plana, kompletna je Hrvatska konačno i nepovratno pretvorena u jedan ogromni bordel.
S jednom malom, tek neznatnom razlikom. Danas teško možemo govoriti o nekakvoj eliti i džajićima kojima ćemo dati dupeta i od kojih ćemo svi imati kakve takve koristi. Današnja Hrvatska nije ništa drugo nego jeftini, besprizorni kurveraj za razbojnike i sjecikese koji će nas izjebati k’o mlade majmune i ostaviti nas da goli i bosi krepamo u nekom budžaku ove bijedne balkanske provincije. I radnici, i penzioneri, i težaci, i studenti.
Vidi to i neki tuđ, dobronamjeran svijet pa u tamošnjim novinama objavljuje dramatične reportaže iz Kroacije, a mi se, eto, još uvijek pravimo toše i uvjeravamo jedni druge kako je riječ o neutemeljenom pretjerivanju, jeftinom jalu i zloći, da ne kažemo bjelosvjetskoj zavjeri protiv našeg Božjeg Osmijeha, našeg Raja Zemaljskog ili kako se već sve ne tepa ovom komadiću zemlje pod kapom nebeskom.
Sva politika vladajućih ovdje se svodi na sljedeće: s ekonomskog aspekta na suludu rasprodaju svega što se još može utržiti za sitne pare, a sa svjetonazorskog na ustrajnu borbu u iznalaženju načina da se na koliko-toliko pristojan način opravdaju niske strasti i izreknu osjećaji divljenja spram diluvijalnog zla od kojeg, eto, ne možemo pobjeći već sedamdeset godina.
Pantovčak i Banski dvori pretvoreni su u obespamećenu Big Brother kuću. Nemojte se stoga previše čuditi ako već sutra u novinama ugledate naslov ‘Božo i Tihomir zbog INA-e skinuli gaće pred Tomislavom i zaključali se u tuš kabinu’ ili ako na duplerici Jutarnjeg lista nabasate na fotke gole Kolinde u dvorišnom jacuzziju.
Ako bismo u tom moru nesreće morali pronaći barem zeru sreće, onda je to svakako činjenica da im većina toga što su naumili zasad ipak ne polazi za rukom. Kako reče Viktor Ivančić nekidan, kada čovjek razmišlja o perjanicama nove vlasti ne može se odlučiti jesu li mu odvratniji zato što su fašisti ili su mu simpatičniji zato što su nesposobni.
Kada je Siniša Vuco prije trinaest godina okolo pravio cirkus i pričao pizdarije o kurverajima, bio je zapravo zarazno simpatičan. Radio je ono što je tada trebalo raditi. Lakrdiju. Demontirao je politiku kao časno i ozbiljno zanimanje.
Razlika između njega i njegovog kurveraja i osovine HDZ-Most i njihovog kurveraja jest ta što se on samo propisno zajebavao i što od njega nije moglo biti velike štete. Potonji su, međutim, smrtno ozbiljni, a šteta nakon njih, bojimo se, bit će nesaglediva.
Branko Detelj – Ružni, prljavi, zli – 17.5.2016.
