Dvomjesečni postizborni pregovori Mosta i HDZ-a napokon su počeli davati prve konkretnije rezultate.
Ne znamo, doduše, još ni izdaleka kako će završiti raspodjela plijena, ne znamo imena ministara, ne znamo, naposljetku, koliko će uopće biti resora, ali znamo nešto drugo. Ovih dana detektiran je nacionalni problem broj jedan. Posve suprotno dosadašnjim uvjerenjima, nije riječ o nezaposlenosti, odljevu mozgova, korupciji, kriminalno lošim ekonomskim pokazateljima ni egzodusu mladih. Krucijalni problem je što se Hrvatima ne diže. Natalitet, mislim.
Svjesni toga, sastavljači nove Vlade najavili su osnivanje Ministarstva demografskog razvoja. Kao glavni favorit za preuzimanje čelnoga mjesta novoosnovanoga resora nametnuo se demograf Stjepan Šterc, čovjek koji je po učestalosti pojavljivanja u emisijama nacionalne dalekovidnice u zadnje vrijeme uspio debelo prešišati Žarka Puhovskog, Ivu Banca i odvjetnika Miljevića zajedno, što je, priznat ćete, samo po sebi podvig dostojan svakog poštovanja. Kapa dolje.
‘Do kraja ove godine rodnost će biti negdje na 31 do 32 tisuće rođene djece. To je nevjerojatni pad rodnosti u Hrvatskoj. To mora zabrinuti apsolutno svakoga tko iole razmišlja o budućnosti Hrvatske. To je prestrašno’, upozorava tako gospodin Šterc i nastavlja: ‘Nije zapravo jasno kako itko misli postaviti koncepciju hrvatskoga gospodarskog razvoja ako imamo depopulaciju ukupnoga stanovništva i prirodni pad, pogotovo ako će on biti ovako intenzivan. To mora biti problematika koja je na strateškoj razini. To mora biti strateška odluka nove Vlade i nema tu previše mudrovanja oko toga.’
Riječ je, kako vidite, o klasičnom hrvatskom paradoksu: Hrvati bi se, dakle, trebali više ševiti, ne bi li na taj način spasili gospodarstvo, a ševe se na kapaljku upravo zato što je to isto gospodarstvo odavno propalo.
Problem, naravno, nije od jučer. Na pošast depopulacije još je krajem devedesetih upozoravao uzoriti don Anto Baković: ‘Rađajte se, braćo katolici, i to pod svaku cijenu se rađajte! Naše stanje je očajno! Mi smo već svi u grobu! Naši su dani odbrojani! Malo je petero djece, malo je sedmero djece! Rađajte, kršćanske majke! Spašavajte našu pustu Istru, Liku i Gorski kotar! Rađajte dvocifreni broj djece kao što su majke u Janjevu rađale dvocifreni broj djece!’
Svoj obol raspravi zašto bi Hrvata trebalo biti više dala je i nezaboravna Branka Šeparović: ‘Djeca nam trebaju kao produžetak vrste, a nama Hrvatima da bi nas među svjetskim narodima bilo što više. Možda će tako biti veće šanse da baš netko od Hrvata jednom otkrije tajnu roda.’
Ministarstvo demografskog razvoja trebalo bi stoga, ako ima imalo razuma i pravde, biti smješteno u zagrebačkoj Vukovarskoj ulici, u prostorijama gdje je nekada bila centrala Hrvatskog populacijskog pokreta, u kojima još i danas odzvanjaju riječi Josipa Manolića, Broja Jedan hrvatske politike, izrečene prigodom osnivanja istoga: ‘Vrijeme je za sijanje sjemena!’
Zašto, zapravo, Hrvatima danas nije do seksa? Što se dogodilo s opjevanim hrvatskim libidom? Utječu li ionako skromne radne navike i na aktivnosti pod plahtama? Misli li Hrvati da je seks precijenjen? Je li riječ o utjecaju modernih tehnologija? O tome da će potencijalne rodilje hladne zimske večeri ipak radije provesti gledajući turske sapunice, a nezajažljivi pastusi surfajući bespućima internetske zbiljnosti? Ili se Hrvati vode onom starom po kojoj je bolje tek gledati ono što ne možeš ševiti, nego ševiti ono što ne možeš gledati?
Bojim se da je razlog ipak kudikamo prizemniji. Ružno će zvučati, ispričavam se unaprijed, ali bit će da je Hrvatima seksa navrh glave jednostavno zato što su temeljito izjebani u zdrav mozak od strane političkih vlastodržaca i vlastitih poslodavaca. Zadnje što je duhovno dezorijentiranim, prestrašenim i egzistencijalno ugroženim ljudima, koji jedva spajaju kraj s krajem i žive od prvoga do prvoga, na pameti su erotika i potomstvo.
No, i tome će izgleda uskoro doći kraj. Novoizabrana garnitura, doslovce svakim novim potezom, već tjednima šalje jednostavnu, nedvosmislenu poruku: Hrvati, jebite se!
Branko Detelj – Ružni, prljavi, zli – 12.1.2016.
