'Ako ta zemlja zaista toliko vrijedi, ne vidim zašto se možda ne bi našla i neka treća strana koja bi to kupila. A ako se govori o nagodbi, onda bi bilo u redu smanjiti potraživanje za kamate barem na pola', poruka je Damira Habijana vezana uz pravne odnose s ove dvije tvrtke.
Je li zaduženje Grada Varaždina za 150 milijuna
kuna, koje najavljuje gradonačelnik Ivan
Čehok, zapravo vraćanje nekih starih dugova i zatvaranje
nekih starih priča koje su možda mogle biti i drugačije završene?
Spomenuti bi iznos, naime, bio dovoljan, ako je vjerovati
gradonačelniku, da se zadovolje ‘apetiti’ svih onih koji na svoj
dio ‘kolača’ strpljivo čekaju već godinama. A to su prije svega
tvrtke T&H Invest i Ekos
Holding, a onda i C.I.O.S. kao igrač
koji kasnije ulazi u sagu o baliranom otpadu, dok nas vjerojatno
uskoro očekuje i priča o Winairu.
Činilo se nakon 2011. godine, kada je Ivan Čehok Gradsku
vijećnicu napustio u pratnji Uskoka, pa sve do
2017., kada se pobjedom na lokalnim izborima vratio u prvu
fotelju Grada, da će svi ti ugovori i sporazumi biti stavljeni
van snage, a pritisak na gradski proračun – dakle, na novac svih
građana – popustiti.
No ništa od toga nije se dogodilo. Tijekom mandata Gorana
Habuša gradska vlast ne samo da nije uspjela riješiti
problem bala, nego jednako tako nije joj uspjelo dovršiti sudske
procese koje je započela. S povratkom Ivana Čehoka na mjesto
gradonačelnika Varaždin kao da se ponovno vratio u razdoblje od
2008. do 2011. godine. Varaždinska politika danas se mora baviti
onime što se događalo prije desetak godina.
Od početka mandata novog-starog gradonačelnika svjedočimo tome
kako se on polako, ali sigurno, sve više približava tome da
situaciju ‘resetira’ i vrati je na početne pozicije. Rezultati
svih tih aktivnosti mjere se u desecima i desecima milijuna kuna.
Javnost se dosad većinom bavila problemom baliranog otpada, koji
je sam po sebi više nego kompleksan, a istovremeno je bitan za
grad ne samo zbog financijskih razloga. U toj situaciji kao da se
zaboravilo na sve one druge dubiozne stvari koje su obilježile
posljednje razdoblje Čehokova upravljanja Gradom prije uhićenja.
No nedavna presuda Trgovačkog suda u Varaždinu
od 18. lipnja u sporu između Grada Varaždina i
Ekos Holdinga podsjetila nas je da nad gradskom
blagajnom vise i drugi financijski utezi osim onog za rješavanje
problema baliranog otpada.
Tom je presudom utvrđeno da sporazum između Grada i Ekos Holdinga
iz veljače 2011., a kojim Grad od Ekosa kupuje zemljište u
Ulici Vilka Novaka za potrebe
POS-stanogradnje – nije ništetan.
Nepravomoćna presuda brzo je postala pravomoćna jer se Grad nije
žalio. To je Gradu natovarilo na vrat oko 30 milijuna
kuna koje mora isplatiti Ekosu, odnosno navodnih 26
milijuna, na koliko je Ekos spustio potraživanje.
Sličan spor vodi se s T&H Investom. I ta je
tvrtka imala zemljište na kojem je Grad te 2011. želio razvijati
POS-stanogradnju. I to, kažu gradonačelnik Ivan Čehok i
predsjednik Gradskog vijeća Damir Habijan,
dvostruko više zemljišta od Ekosa. Prema nekim procjenama, ako
Grad izgubi i taj spor, nad glavom mu je novih 50-ak
milijuna kuna!
– Je li tu riječ o zatvaranju starih priča ili vraćanju starih
dugova, u to ne bih ulazio, jer u to vrijeme nisam bio aktivan u
politici – kaže Damir Habijan.
No isto tako kaže da je pitanje je li do svega toga trebalo doći.
– Prva stvar je pitanje što se dogodilo 2011. godine, a druga
stvar je nepromišljenost onoga što je napravio bivši
gradonačelnik Goran Habuš, pokrenuvši sporove
koji su se pokazali potpuno promašenima. Krivnja je stoga i na
jednoj i na drugoj strani. Mi sad to moramo platiti – realan je
Habijan.
Kad se na Gradskom vijeću nedavno raspravljalo o prijedlogu
nagodbe između Grada Varaždina i tvrtke
T&H Invest vezanoj uz ugovor o
zamjeni zemljišta iz 2009. godine, Habijan je tada
izjavio da nije na njemu da ‘pegla’ te stvari. Čehoku ta riječ
nije baš najbolje sjela.
– Da, nekima se to nije svidjelo. No to se odnosilo na taj
konkretan prijedlog nagodbe. U ovome slučaju, vezano uz Ekosovo
zemljište za POS, ne znam je li tako – napominje predsjednik
Gradskog vijeća.
On podsjeća da je navedeni iznos od 30 milijuna kuna, prema
presudi, zbroj glavnice duga, kamata i sudskih troškova. Glavnica
je, kaže, oko 12 milijuna kuna. Pritom Habijan iznosi jedan
zanimljiv prijedlog.
– Ako ta zemlja zaista toliko vrijedi, ne vidim zašto se ne bi
našla možda i neka treća strana koja bi to kupila. Ako je nekome
doista stalo do ovoga grada i njegovih građana, neka malo
razmisli i o tome – poručuje Habijan.
Lako je zamisliti poduzetnike i gospodarstvenike kako se na ovu
ideju hvataju za glavu. Jer nije baš poslovno da
gospodarstvenici razmišljaju o ikakvom ‘oprostu’ potraživanja od
bilo koga, pa i grada u kojem žive, čak ni kada je riječ
o bivšim gradonačelnicima ili sadašnjim gradskim
vijećnicima.
No Habijan, kako se čini, na to gleda drugačije.
– I ja sam suvlasnik tvrtke u kojoj radim, znam što znači biti
poduzetnik. Ali nekad treba znati procijeniti situaciju. Ja
razumijem te ljude koji su ušli u određeni pravni posao, preuzeli
određeni rizik, nakon toga imali određenih problema, možda i
određenih gubitaka u svojim firmama, ali ponekad treba pokazati
razumijevanje i prema gradu u kojem živiš i prema građanima.
Zašto ne pokazati da im je stalo do ovoga grada? – pita se HDZ-ov
predsjednik Gradskog vijeća.
Po njemu, nagodba u ovakvim slučajevima značila bi da Grad plati
glavnicu, ali da se iznos kamate smanji na barem pola.
– To bi pokazalo neku dobru volju druge strane. Nažalost, u
situaciji smo kakvoj jesmo – zaključuje pomalo defetistički Damir
Habijan.