USKOK O PRESUDI (1) Sve je unaprijed dogovoreno, Gradsko poglavarstvo bilo je samo paravan!

Što je Davor Patafta radio na sastanku u Fondu za zaštitu okoliša dva mjeseca prije nego što je Gradsko poglavarstvo raspravljalo o VIS-u kao rješenju za bale?

U srpnju 2018. godine Ivan Čehok na Županijskom sudu u
Zagrebu osuđen je (nepravomoćno) na dvije godine zatvora, a
zatvorske kazne dobili su i Davor Patafta i Narcisa Huljev.

Sadržaj presude nije dostupan javnosti, ali je zato javno
objavljena žalba koju je na presudu podnio Ured za suzbijanje
korupcije i organiziranog kriminala (Uskok), budući da su
optuženici po nekim točkama oslobođeni krivnje.

Dok se čeka konačna odluka Vrhovnog suda, u nastavcima
donosimo najvažnije detalje iz Uskokove opširne žalbe…

Na Badnjak 2008. godine…

Priča o varaždinskom baliranom otpadu koji se nalazi na
ulazu u grad tijekom svih ovih proteklih godina – od 2005.,
kada je zamotana prva bala, pa do danas – pretvorio se u
svojevrsnu sagu isprepletenu složenim odnosima koje je teško
jednostavno prepričati.

No središnji sporni događaj koji je ekološki problem pretvorio u
kriminalistički problem dogodio se na Badnjak 2008. godine.

Tog 24. prosinca 2008. tvrtke Varkom i T7
VIS (danas T&H Invest) potpisale su famozni Ugovor o
interventnom odvozu i zbrinjavanju baliranog komunalnog otpada
radi sanacije postojeće lokacije Brezje. Potpisnik u ime Varkoma
bio je tadašnji direktor Tomislav Kezelj, a
ispred VIS-a ugovor je potpisao tadašnji predsjednik uprave
Davor Patafta.

Sutkinja ih sve oslobodila krivnje

Prva točka Uskokove optužnice tvrdila je da je, s obzirom na sve
što je prethodilo potpisivanju tog ugovora, Ivan
Čehok kao tadašnji gradonačelnik počinio kazneno djelo
zlouporabe položaja i ovlasti, Davora Pataftu
teretilo se za poticanje na zlouporabu položaja, dok je za
Tomislava Kezelja Uskok smatrao da je pomagao u
zlouporabi položaja i ovlasti. Također, tvrdilo se i da je tvrtka
T7 VIS odgovorna za kazneno djelo koje je
počinio Davor Patafta kao njezin predsjednik uprave.

Županijski sud u Zagrebu, odnosno sutkinja Tanja Pavelin
Borzić, po toj točki sve ih je oslobodila krivnje. Uskok
se na takvu odluku žalio zbog, kako navodi, ‘bitne povrede
odredaba kaznenog postupka i zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog
činjeničnog stanja’.

Dio dokaza sud nije uzeo u obzir

Uskok smatra da je nedvojbeno dokazano da su Čehok i Patafta
cijeli posao dogovorili unaprijed, da je VIS protežiran u odnosu
na druge tvrtke i druga rješenja, kao i da je posao sklopljen
direktnom pogodbom s izlikom žurnosti samo zato što su 1.
siječnja 2009. godine na snagu stupile izmjene Zakona o
javnoj nabavi.

Tim izmjenama, naime, takav posao više ne bi bilo moguće
dogovoriti izravnom pogodbom bez javnog natječaja pozivajući se
na žurnost zbog ekološke opasnosti.

Jedan dio dokaza koje je priložio Uskok sud uopće nije uzeo u
obzir na glavnoj raspravi, dok je velik dio onih koji su bili dio
rasprave ocijenio irelevantnim.

Čehok nije lagao Poglavarstvu. Je li im štogod
prešutio?

Možda najvažniji detalj u argumentaciji suda kojim se Čehok
oslobađa krivnje je činjenica da je odluku da Varkom potpiše
ugovor s VIS-om donijelo Gradsko poglavarstvo, a
ne gradonačelnik samostalno.

Sud je ocijenio da je Gradsko poglavarstvo donijelo odluku na
temelju dokumenata, a ne na temelju ikakvog Čehokovog pritiska na
njih, što su potvrdili svojim svjedočenjima i tadašnji poglavari.

Štoviše, sud je ocijenio da Čehok ni jednu činjenicu iz stručne
dokumentacije ili inspekcijskih rješenja nije pogrešno
prezentirao Gradskom poglavarstvu.

No Uskok s druge strane smatra da je Čehok istovremeno mnoštvo
važnih informacija – prešutio.

Neobičan slijed događaja

Jedan takav primjer odnosi se na slijed događaja prije nego što
je Gradsko poglavarstvo tog 18. prosinca 2008.
donijelo zaključak u kojem nalaže Varkomu da žurno sklopi ugovor
s VIS-om, a što je Varkom i učinio 6 dana kasnije.

Naime, stručna podloga za takvu odluku bio je elaborat agencije
APO iz Zagreba. Upravo APO u tom elaboratu
predlaže tvrtke VIS i Pating kao najbolje moguće partnere za
izvršenje toga posla.

Pating se tada bavio zbrinjavanjem otpadnih
ulja, a VIS proizvodnjom kišobrana i suncobrana.
Zajedničko im je bilo tek to da su obje bile tvrtke Davora
Patafte.

Famozni sastanak u Fondu

Za dokazivanje inkriminiranosti ovog posla Uskoku je, u mnoštvu
dokaza, jako važan sastanak koji se dogodio u Fondu za zaštitu
okoliša i energetsku učinkovitost 21. listopada
2008. godine. O tome sastanku postoji službeni dokument.

Tome sastanku, koji se dakle dogodio oko dva mjeseca prije nego
što će Gradsko poglavarstvo odlučivati o prijedlogu agencije APO
da baš VIS bude nositelj posla s balama, prisustvovali su
Ivan Čehok i Tomislav Kezelj,
zatim državni tajnik Nikola Ružinski, direktor
Fonda Vinko Mladineo, zaposlenica Fonda
Andrea Bačić, ali i direktor APO-a Damir
Subašić i predsjednik uprave VIS-a Davor
Patafta.

Što su tamo radili Patafta i Subašić?

– Činjenica prisustva navedenom sastanku Davora Patafte i Damira
Subašića te spomenute teme o kojima se raspravljalo jasno ukazuju
da je već u tom trenutku dogovarano da će upravo VIS dobiti
predmetni posao, jer u suprotnom nema ni temelja ni životne
logike da na takvoj vrsti sastanka s tom temom bude prisutan
netko tko s istim nema veze ni interesa – piše Uskok u svojoj
žalbi.

Već na tome sastanku Patafta iznosi prijedlog interventnog
rješavanja baliranog otpada.

– Iz toga nedvojbeno proizlazi zaključak da je prijedlog
rješenja izrađen prije ikakve rasprave Gradskog poglavarstva i
davanja naloga APO-u za njegovu izradu – stoji u Uskokovoj žalbi
na presudu.

Čehok predlagao, Čehok zahtijevao

Naime, Gradsko poglavarstvo odabralo je APO tek 4.
prosinca 2008. godine, i to na prijedlog Ivana Čehoka. S
time da je APO ponudu u Grad dao 26. studenoga
2008., opet na zahtjev Ivana Čehoka, ističe se u žalbi.

Naposljetku, i zaposlenica Fonda Andrea Bačić,
koja je također bila na spornom sastanku, iznijela je da je
njen dojam bio da bi upravo poduzeće Davora Patafte bilo to koje
bi odrađivalo posao, naglašava Uskok.

Sud okolnosti toga sastanka ne uzima u obzir, napominje se u
žalbi, kao što ne uzima ni činjenicu da su tvrtke APO i VIS
poslovno povezane već od ranije.

Suprotno tome, Uskok smatra da okolnosti ovoga sastanka
‘nedvojbeno dokazuju da je dogovor o poslu između okrivljenika
postignut prije nego je Gradsko poglavarstvo uopće dobilo priliku
o tome raspravljati i odlučivati’.