USKOK O PRESUDI (3) VIS je dobio posao iako nije imao ni zemljište ni stručnjake ni pogon ni dozvole...

Što sve VIS nije imao, vidljivo je čak i iz teksta ugovora s Varkomom.

U srpnju 2018. godine Ivan Čehok na Županijskom sudu u
Zagrebu osuđen je (nepravomoćno) na dvije godine zatvora, a
zatvorske kazne dobili su i Davor Patafta i Narcisa Huljev.

Sadržaj presude nije dostupan javnosti, ali je zato javno
objavljena žalba koju je na presudu podnio Ured za suzbijanje
korupcije i organiziranog kriminala (Uskok), budući da su
optuženici po nekim točkama oslobođeni krivnje.

Dok se čeka konačna odluka Vrhovnog suda, u nastavcima
donosimo najvažnije detalje iz Uskokove opširne žalbe…

Ugovor za bale sudu nije sporan

Iako su Ivan Čehok i Davor
Patafta lani u srpnju na Županijskom sudu u Zagrebu
osuđeni na zatvorske kazne, za ‘kapitalnu’ točku optužnice
sutkinja Tanja Pavelin Borzić donijela je
drugačiju odluku.

Tako je smatrala kako nije dokazano da bi varaždinski
gradonačelnik Ivan Čehok počinio kazneno djelo zlouporabe
položaja i ovlasti, Davor Patafta da bi kao predsjednik uprave
tvrtke T7 VIS utjecao na njega da to počini, a
Tomislav Kezelj, tadašnji direktor
Varkoma, da bi im u tome poslu pomagao.

Riječ je o točki optužnice povezane s radnjama koje su
rezultirale time što je 24. prosinca 2008.
Varkom sklopio s tvrtkom T7 VIS Ugovor o interventnom odvozu i
zbrinjavanju baliranog komunalnog otpada radi sanacije postojeće
lokacije Brezje.

Uskok poziva Vrhovni sud da ponovo razmotri
činjenice

U prva dva nastavka ovog serijala iznijeli smo dijelove iz žalbe
na presudu na temelju kojih činjenica Uskok smatra da je
nedvojbeno dokazano da su navedeni posao Čehok i Patafta
dogovorili unaprijed, a da je Gradsko poglavarstvo iskorišteno
kako bi formalno provelo odluku.

Prvostupanjski sud nije cijenio te dokaze te je Čehoka, Pataftu i
Kezelja oslobodio krivnje.

Otkud je VIS upao u priču?

Još jedan od detalja na koji Uskok stavlja naglasak u žalbi,
jednako kao i u optužnici, je da VIS niti je imao resurse niti je
imao zadovoljene bilo koje druge uvjete da bi uopće mogao biti
razmatran kao tvrtka koja će riješiti problem baliranog otpada.

Kako se onda ime VIS-a uopće našlo pred Gradskim poglavarstvom?

Tako da je agencija APO iz Zagreba napravila
elaborat o zbrinjavanju baliranog otpada u kojem na kraju
predlaže da Varkom ‘primarno kontaktira tvrtke
Pating i VIS (tj. grupu T7) kao
jednog od najozbiljnijih potencijalnih partnera za rješavanje
problema baliranog otpada’.

Tu valja podsjetiti da je direktor APO-a Damir
Subašić bio prisutan na spornom sastanku – spominjanom u
prijašnjim nastavcima – u Fondu za zaštitu okoliša 21.
listopada 2008. godine, na kojem su bili i Čehok, Kezelj
te – Patafta. Taj je sastanak, dakle, održan dva mjeseca prije
nego se ime VIS-a našlo pred gradskim poglavarima u studiji
APO-a.

APO ustvrdio da VIS ima sve resurse

U tom elaboratu APO napominje da
VIS ima sve resurse koji su potrebni za
obavljanje posla, a pogotovo što ‘raspolaže lokacijom na koju se
u kratkom vremenu balirani otpad može premjestiti i obrađivati’.

Kao najvažnije resurse za obavljanje toga posla APO je, osim
lokacije, naveo da su to još i raspoloživa znatna financijska
sredstva, stručnjaci, poznavanje modernih pristupa i tehnologija
obrade otpada, provjereni partner te relevantna financijska
garancija banke.

– Međutim, navodi izrađivača elaborata, tvrtke APO, o T7
Grupi kao najozbiljnijem potencijalnom partneru ničim
konkretnim nisu argumentirani, dapače prikupljeni dokazi govore
upravo suprotno, a što također ne cijeni sud prvog stupnja – piše
Uskok u svoj žalbi.

Dokazi govore suprotno?

Dodaje da je to potvrdio i sam direktor APO-a.

– I svjedok Damir Subašić iz APO-a naveo je da VIS formalno nije
ispunjavao uvjete za dobivanje spornog posla. Dakle, evidentno je
da navodi predmetnog elaborata nisu odgovarali istini – navodi se
u žalbi.

Do zemljišta u Brezju tek 2009.

Uskok podsjeća da u trenutku izrade elaborata
VIS nije bio vlasnik zemljišta u Brezju na koje
se planiralo premjestiti i obrađivati balirani otpad. Naime, to
je riješeno tek zamjenom zemljišta s
Gradom prema ugovoru iz 15. svibnja 2009. (a za
što je Čehoka i Pataftu isti
sud osudio, nepravomoćno, na zatvorske kazne!).

Nadalje, Uskok navodi da T7 Grupa nije imala
nikakvog iskustva u obradi komunalnog otpada.
Pating se bavio zbrinjavanjem otpadnih ulja, a
VIS proizvodnjom kišobrana i suncobrana.

Različite vrste otpada

Službeni podaci za to razdoblje, napominje Uskok, govore da ni
VIS ni bilo koja druga tvrtka iz T7
Grupe nije raspolagala dozvolom za gospodarenjem
komunalnim otpadom. Privremenu dozvolu za oporabu i zbrinjavanje
komunalnog otpada VIS je zatražio tek 19. kolovoza
2009. godine.

U obrani je druga strana iznijela da su druge tvrtke iz T7 Grupe
imale dozvolu za zbrinjavanje otpadnih ulja i opasnog otpada pa
da iz toga proizlazi da su imali reference i potrebne dozvole za
zbrinjavanje komunalnog otpada. No Uskok smatra da je takva
obrana neprihvatljiva.

– Radi se o specifičnoj vrsti otpada za čije zbrinjavanje Zakon
jasno propisuje potrebne kriterije i dozvole, dok bi u suprotnom
prihvaćanjem logike obrane mogli izvući analogan zaključak da
primjerice osoba koja raspolaže vozačkom dozvolom B kategorije na
temelju iste može legalno upravljati i vozilom C ili D
kategorije, a što nije točno – plastično iznosi svoje tumačenje
Uskok.

Svašta piše u ugovoru

Uz to, Uskok tvrdi da VIS nije imao ni raspoložive stručnjake ni
postrojenje ni kapacitet ni pogon ni potrebna financijska
sredstva.

Jedan veći dio tih tvrdnji može se iščitati, napominje se, i iz
teksta samog sklopljenog ugovora između Varkoma i VIS-a.

Tamo, naime, stoji da je obveza Varkoma ustupiti
VIS-u ‘svu potrebnu mehanizaciju i opremu,
uključivo i kvalificirane osobe koje su osposobljene za
upravljanje mehanizacijom odnosno opremom’.

Također piše i da će ‘u najkraćem mogućem roku’ VIS ‘ishoditi
dozvolu za gospodarenje komunalnim otpadom od nadležnog upravnog
tijela’, ‘započeti s pripremom nove lokacije za prihvat i
zbrinjavanje komunalnog otpada’, ‘bez odgode započeti s postupkom
dobave postrojenja za MBO’…

– Sve te okolnosti uopće ne cijeni prvostupanjski sud, a odlučne
su za procjenu adekvatnosti društva VIS za obavljanje posla –
smatra Uskok.