Dvanaest godina kasnije Grad se opet vraća onome prvome ugovoru, ali u znatno lošijim uvjetima.
Proteklog tjedna varaždinska gradska vlast izašla je u javnost s
informacijom da je novo rješenje za balirani otpad praktički
dogovoreno. O tome je prvi u medijima govorio predsjednik
Gradskog vijeća Damir Habijan, zatim zamjenik
gradonačelnika Zlatan Avar, naposljetku i
gradonačelnik Ivan Čehok.
115 milijuna kuna
Habijan je tako u četvtak 6. veljače na VTV
Televiziji rekao da će rješenje za konačno
zbrinjavanje 105.000 tona baliranog otpada u Brezju koštati 115
milijuna kuna.
Po toni to iznosi nešto manje od 1.100 kuna.
Riječ je o cijeni bez PDV-a, a upravo bi to, kako je najavljeno,
trebao biti trošak zbrinjavanja budući da će posao biti
proveden preko tvrtke Varkom. Ta tvrtka, za
razliku od Grada, može dobiti povrat PDV-a.
Čehok iznosi manju cifru
U Varaždinskim vijestima od 11. veljače
gradonačelnik Ivan Čehok iznosi nešto drugačiju brojku.
– Cijena će ostati ista kao i ona ugovorena 2008. godine, dakle
1.000 kuna po toni – izjavio je gradonačelnik.
Usporedba cijena
U tablici u nastavku usporedili smo kretanje cijena koje su bile
aktualne u četiri varijante koje su bile aktualne od 2008. godine
do danas.
Prvi model 2008.
Te 2008. ugovor s tvrtkom T7 VIS potpisao je
Varkom te početkom 2009. i Grad
Varaždin. Ugovorena cijena bila je 137 eura po toni.
Danas to iznosi 1.020 kuna bez PDV-a odnosno 1.275 kuna s PDV-om.
Pritom je Fond za zaštitu okoliša ugovorom
garantirao sufinanciranje 40% cijene na osnovi 70.000 tona
otpada. Odnosno 35 milijuna kuna, PDV uključen.
Drugi model 2013.
Godine 2013. nova gradska vlast odlučuje ne konzumirati taj
ugovor, držeći ga ništetnim, za što je podignuta tužba kako bi to
potvrdio i sud.
No zato raspisuje natječaj za koncesiju. Zbrinjavanje otpada
dodjeljuje se zajednici ponuditelja na čelu s tvrtkom
CE-ZA-R.
Cijena je 802 kune po toni, odnosno 1.003 kune s PDV-om.
Upravo to je jedinični iznos po kojem bi se tada
platila obrada da je posao bio realiziran, budući da si Grad
ne može odbiti PDV.
Treći model 2016.
Tri godine kasnije Grad pregovara sa CE-ZA-R-om,
koji tada podiže i tužbu protiv Grada tešku 96 milijuna
kuna.
Pregovori s CE-ZA-R-om rezultiraju njihovom ponudom po kojem bi
obrada otpada koštala 580 kuna plus PDV odnosno 725 kuna.
U tome trenutku, dakle, CE-ZA-R je bio spreman zbrinuti bale od
kojih bi prihodovao 580 kuna po toni.
Četvrti model 2020.
To nije realizirano te se sada, na početku 2020.
godine, susrećemo s novim prijedlogom.
U sklopu tzv. integralnog rješenja aktualna gradska vlast na
stolu ima dogovor s drugom stranom, odnosno tvrtkama
T&H Invest (pravni sljednik T7 VIS-a) i
CE-ZA-R.
Po Čehokovom novo rješenje košta 1.000 kuna po toni, a po
Habijanovom 1.100 kuna po toni. To je cijena bez PDV-a.
Kao što se vidi iz tablice, riječ je o najvećoj cijeni od sva
četiri dosadašnja modela.
Prvi model doveo do pritvora
Prvi model, onaj iz 2008. godine, nije proveden jer je
Ivan Čehok zbog njega završio u istražnom
zatvoru te je potom podnio ostavku.
Novi gradonačelnik Goran Habuš taj je ugovor
držao ništetnim. Sud je čak pravomoćno utvrdio ništetnost
ugovora, ali 2018. godine Vrhovni sud u trećem
stupnju, takozvanoj reviziji postupka, sve vraća na
početak.
Drugi model ne može do sufinanciranja
Habuševa vlast, ne priznajući ugovor iz 2008., raspisala je
koncesiju te ju je Gradsko vijeće 2013. godine i dodijelilo
Zajednici ponuditelja na čelu s tvrtkom CE-ZA-R.
No zapelo je u postupku sufinanciranja od Fonda. Svašta se tada
događalo, a mnogi će se sjetiti da je Habuš čak i prosvjedovao
ispred zgrade Ministarstva. Čak je jednu balu pokušao prevesti do
Zagreba, ali bezuspješno.
Treći model ruše HDZ, Avar, Bunić…
Habuš je stoga 2016., kada je na stolu imao ponudu od
CE-ZA-R-a s nižom cijenom, nastojao sve
riješiti kreditnim zaduživanjem od 70 milijuna kuna, uz tvrdnju
da će naknadno ‘ganjati’ sufinanciranje od Fonda.
Takav prijedlog rušio je tada HDZ, uz pomoć
nekih drugih vijećnika među kojima su se kao protivnici toga
rješenja najviše isticali (današnji) Čehokovi ljudi
Zlatan Avar i Željko Bunić.
Kako je to izgledalo možete pogledati na snimci sjednice Gradskog
vijeća od 15. rujna 2016. Rasprava počinje na 1:00:30 i završava
na 3:27:00.
Četvrti model uskoro pred vijećnike
Sada je 2020. godina i cijena rješenja nabujala je na
115 milijuna kuna.
S druge strane su tvrtke T&H Invest
(slijednik T7 VIS-a) i CE-ZA-R odnosno nositelji
Habuševe koncesije, koji će se ‘anektirati’ na ugovor iz 2008.,
kako je najavljeno.
Dvanaest godina kasnije Grad se opet nalazi na praktički istim
početnim pozicijama, ali znatno lošijim. Namjerava konzumirati
isti ugovor, star 12 godina, na njega ‘zakačiti’ obveze iz
koncesije i najavljuje da će naknadno ‘ganjati’
sufinanciranje od Fonda.
O svemu tome uskoro će odlučivati Gradsko vijeće.