'Mogu razumjeti raspirivanje pučke mašte ili tračeve, no precjenjuje se moja uloga, kao i uloga bilo koje osobe pojedinačno. Kako bih ja mogao utjecati na 60-ak ljudi? Kao David Copperfield?'
Gradsko vijeće Grada Varaždina na svojoj
posljednjoj sjednici, održanoj 17. srpnja, donijelo je dvije
odluke ukupne težine oko 180 milijuna kuna.
Jedna od njih odnosi se na zaduživanje Grada izdavanjem obveznica
na iznos od 67 milijuna kuna na deset godina. Druga se odnosi na
obročno plaćanje za zbrinjavanje baliranog otpada tijekom
dvanaest godina u iznosu od oko 110 milijuna kuna.
Novac od tih zaduživanja usmjerit će se na realizaciju poslova
čije je ishodište bilo pa i prije više od deset godina, odnosno
deseci milijuna kuna usmjerit će se na račune tvrtki
T&H Invest, Ekos Holdins, CE-ZA-R. Važno je
također i to da je većina tih poslova vezana uz kaznene postupke
koji se još uvijek vode protiv aktualnog gradonačelnika
Ivana Čehoka.
‘Možda se ne bih ni bavio politikom’
Gospodine Čehok, s obzirom na sve što se događalo od
2008. godine do danas – najprije Vaše privođenje pa kazneni
postupci koji su uslijedili te nevjerojatno zapetljavanje
rješenja zbrinjavanja baliranog otpada – je li Vam sada možda žao
što ste tada, na taj način, krenuli u posao? Biste li danas, s
ovom pameću, napravili isto?
Da se može kugla zavrtjeti u drugome smjeru i vratiti vrijeme
vjerojatno bi mnogi od nas postupili drukčije, ja se vjerojatno
ne bih ni bavio politikom, sasvim bih poštedio svoju obitelj i
najbliže svih muka što su ih prošli. Ja tada nisam odluke donosio
sam niti sam ih donio na temelju svojih promišljanja, i dalje
smatram da u njima nije bilo nikakve pogreške, osobito ne
kaznene. Za sve postoje dokumenti, vjerojatno bih ih više
pribavio, mnoge stvari su se događale mimo mene i ja sam vjerovao
u prosudbe drugih.
‘Demistificirajmo političku i građansku oporbu’
U jedno popodne Gradsko vijeće prihvatilo je Vaš
prijedlog odluka o zaduženju Grada na ukupno oko 180 milijuna
kuna. Bilo je mnogo kritika iz političke i građanske oporbe
usmjerenih na netransparentnost postupka donošenja ove velike
odluke – od toga da je sjednica bila održana online, da je
složena dokumentacija vijećnicima dostavljena prekasno, da je
dokumentacija nedostatna, da nije provedeno javno savjetovanje…
Zašto se ovako važna odluka donosila u ovakvim uvjetima?
Prvo da demistificiramo političku i tzv. građansku oporbu. Nije
bilo nikakvih kritika stručne javnosti, bilo je zapjenjenih
reakcija bivšega gradskog odvjetnika koji je bio savjetnik
Habušu u koncesijskom postupku i naknadnim
zavrzlamama te pravnoga fušera, SDP-a i
Reformista, koji su odluku o koncesiji donosili
bez ijednoga papira ispred sebe, odnosno gospođe
Martinčević, koja je izravno odgovorna za
koncesiju i tužbu na 90 milijuna kuna. Da ne spominjem poremećene
prijedloge jednog Srakara, koji je prijetio
kantama dreka vijećnicima (taj junak još se nije pojavio pred
nama). Ako je to Vama građanski glas, onda nemamo o čemu
razgovarati.
No, idemo redom, najprije točnosti radi, Grad se ne zadužuje za
180 milijuna kuna, čista izmišljotina. Prvo, sjednicu Vijeća
saziva predsjednik, koji je nakon konzultacija sa stožerima
civilne zaštite i sa mnom odlučio da bude online. Ne vidim kako
bi online sjednica mogla prikratiti bilo koje demokratsko pravo
bilo kome. Drugo, sve ove odluke prošle su u različitim oblicima
i na različite načine javne rasprave, ako hoćete još od
predizborne kampanje u kojoj su se dijelili letci sa navedenim
svim ‘spornim’ djelima, otvoreno se govorilo o ugovorima. O tome
se također raspravljalo i na sjednicama Gradskog
vijeća, Međustranačkom vijeću, objavljivani su i
dijelovi presude u slučaju Ekos, sučeljavala su
se mišljenja oko zamjena zemljišta, izgradnje
POS-stanova, aerodroma (koji i nije predmet
nagodbe). Ne znam može li postojati šira i sadržajnija javna
rasprava. Nadalje, svaki je vijećnik u tri godine mogao imati svu
dokumentaciju, to je i njegova dužnost, objavljivana su i
izvješća o izloženosti Grada u sporovima, u pripremi sjednica
dana je opsežna dokumentacija, primjerice revizijska presuda
Vrhovnoga suda oko MBO-a je
svima dostupna već dvije godine, prije proračuna raspravljalo se
o obveznicama. Isto tako, i za ovu sjednicu su materijali bili
dani pet dana ranije. U obrazloženju su jasno istaknuti temeljni
dokumenti, neki prilozi nisu dani od strane odvjetnika jer su se
ugovori raskidali, ali je postojalo njihovo mišljenje. Dakle, ta
točka je bila dobro pripremljena.
‘Nikada nisam bio autokrat’
Vaš sukob interesa tema je koja se provlači kroz sve
odluke povezane s kaznenim postupcima koji se vode protiv Vas.
Kako komentirate to da ste iz pritvora 2011. mogli izaći tek kad
ste dali ostavku na mjesto gradonačelnika, da biste se 2017.
mogli ponovno kandidirati za istu funkciju, iako kazneni postupak
još uvijek nije bio završen?
Upućujem Vas da o temi opasnosti od ponavljanja kaznenoga djela
proučite sudsku praksu nastalu od 2014. nadalje. Kad je u pitanju
sukob interesa, bila je podnesena prijava, odbačena je. Vi
namjerno građane obmanjujete da gradonačelnik odluke donosi sam i
da sve što je predloženo ima isključivo imprimatur
gradonačelnika. Malo se raspitajte kako smo nekada i kako danas
donosimo odluke, nikada nisam bio autokrat ni autoritarna osoba i
nikada nijednu odluku nisam donosio bez temeljite pripreme u
krugu stručnih, političkih i pravnih mišljenja.
‘Ugovori zbog kojih smo osuđeni se raskidaju’
Često naglašavate da ‘peglanje’ ugovora zbog kojih Vam se
sudi ne može utjecati na samu presudu vezanu uz počinjeno kazneno
djelo. To je vjerojatno sasvim točno, no može li utjecati na
visinu eventualne kazne?
Ne znam što bi u pravu bilo peglanje ugovora, ali vidim što je
peglanje, dapače prešanje javnosti. Krenemo li Vašom logikom, to
bi značilo da djela nikada nisu dovršena? Ako nisu, onda kako
bismo uopće bili krivi? Pustimo to. Ugovori zbog kojih smo
nepravomoćno proglašeni krivima sada se raskidaju jer nakon
proteka vremena više nemaju svrhu zbog koje su i potpisani, novac
uplaćen za njih vraća se Gradu i time se plaća ono što je bilo
nesporno od početka, cijena za zemljište. Znači štete nikakve ne
može biti, dapače, Grad time smanjuje glavnicu za nesporni ugovor
pa i kamate na glavnicu, dakle ukupan iznos duga za zemljište na
koje je već osam godina upisana naša ustanova bez ijedne plaćene
lipe.
‘Grad nije prezadužen’
Jedan dio ove nagodbe vezan je uz zaduživanje izdavanjem
obveznica u iznosu od 67 milijuna kuna. To zaduživanje mora još
odobriti Ministarstvo financija. Kada očekujete odgovor od Vlade
i koji bi trebali biti sljedeći koraci ako odgovor bude
pozitivan?
Grad je pripremio sve što je potrebno za izdavanje obveznica,
sada ćemo uputiti sve prema Vladi Republike Hrvatske. Grad nije
prezadužen, dapače, Grad ima dovoljno financijske snage za
zaduživanje. I oko obveznica su se pisale neistine. Prvo se
napadalo izdavanje obveznica iz financijskih razloga, kad su
shvatili da je to povoljno, onda su udarili na visinu obveznica.
Sad smo to smanjili na jednu trećinu prvotno planiranoga iznosa,
opet ne valja premda je jasno da to nije previsok iznos.
Obveznice bi trebale biti izdane najesen. One su vezane uz ostale
poslove, ali bi se dio sporova mogao raščistiti i prije nego
započne uklanjanje bala.
‘Nitko još nije izračunao propuštenu dobit’
Bale će se zbrinjavati tri godine, Grad će obveze prema
CE-ZA-R-u plaćati 12 godina. Vas tada, vrlo je vjerojatno, više
neće biti u političkom životu. Smatrate li korektnim da
ostavljate takve financijske terete, govorimo o ukupno 180
milijuna kuna potrošenih ‘unaprijed’, svojim političkim
nasljednicima?
Ovakvo bi mišljenje trebalo patentirati: po njemu svaka sredina,
od općine do države ili međunarodnih organizacija ne bi se uopće
trebala ili smjela zaduživati? Dug je instrument razvoja u
cijelom svijetu. Pokušajte malo okrenuti postavku: da smo 2012.
obradili bale, danas bi Brezje bilo najveća industrijska zona u
Hrvatskoj i Grad bi samo s osnova prodaje zemljišta vratio
uloženo. Imamo EU-novac za servisnu cestu, otvaramo najveću zonu
u Hrvatskoj. Mi imamo prvoga kupca zemljišta već, s druga dva smo
u završnim pregovorima. Zanimljivo da nitko nikada nije izračunao
propuštene prihode i dobit u financijskom i socijalnom kapitalu.
Nadalje, nevjerojatno je da Vi financijski razmatrate i
uspoređujete nekakvo tobožnje rješenje zbrinjavanja bala iz
2016., koje, naravno, nikada nije ni bilo predmet bilo kakvoga
ugovora i koje je bilo uvjetovano prodajom MBO-postrojenja
Piškornici (čime bi Varaždin postao regionalno odlagalište) i ovo
rješenje, ali niste u stanju razmotriti elementarno: bale će se
zbrinuti u tri godine, plaćat ćemo u 12 i to s kamatom manjom
nego što je na obveznice! Ako to nije dobar posao, onda ne znam
što bismo trebali učiniti.
Nadalje, mi smo, kao i inače, ozbiljniji od
SDP-a pa smo njihove verbalne najave da će
prodati Termoplin još iz 2015. (oni i ne znaju
drugo nego o svemu diskutirati i ništa ne činiti) odlučili
ispitati na tržištu. Na kraju, Vaš portal recimo nikada nije
pokušao izračunati koliki je rast prihoda i proračuna ukupno,
kolike su uštede na kadrovskim, materijalnim, recimo samo
odvjetničkim troškovima. Sve to je važno za financijsku
stabilnost Grada.
‘Odluke je donosilo kolektivno tijelo’
Osim CE-ZA-R-u, glavnina novca odlazi tvrtkama T&H
Invest i Ekos Holding. Iza njih stoje Davor Patafta i Hrvoje
Vojvoda. Patafta je Vaš poslovni partner od prije više od 10
godina s kojim ste potpisali ugovore vezane uz bale, aerodrom,
kupnju zemljišta, zamjenu zemljišta… Govorili ste tada da se
vas dvojica zapravo i ne poznajete. Možete li i danas tako nešto
ponoviti?
Tvrtke EKOS i bivši VIS javile
su se na javni poziv APN-a 2009. godine i
ponudile svoje zemljište za izgradnju POS
stanova. Dakle, njihova inicijalna ponuda ne samo da nema veze sa
mnom, nego ni sa Gradom. To je ušlo u sve programe nadležnih
ustanova i Ministarstva graditeljstva. Nakon
toga je prošlo sve instance i gradskih ustanova i Vijeća. Da
skratim, ne samo da su se javili na javni poziv države, to je
prošlo provjeru barem 60-ak ljudi. Do danas im nije plaćeno ništa
od 2010. Ne treba uopće komentirati.
Čak i kad bih ja bio u bilo kakvim posebnim odnosima, osim
poslovnih, s vlasnicima ili poslovodstvom tih tvrtki, kako bih
ishodio sve te suglasnosti, potvrde, programe, planove? Kako bih
ja mogao na svih tih 60-ak ljudi utjecati? Kao David
Copperfield?
Mogu razumjeti raspirivanje pučke mašte ili tračeve, no
precjenjuje se moja uloga, kao i uloga bilo koje osobe
pojedinačno. To nisu poslovi u kojima odlučuje jedan ni samo
nekoliko. Vidim da Vi osobno ismijavate moje objašnjenje kako je
odluke donosilo kolektivno tijelo, no to je istina i to je bilo
jedino zakonski i statutarno moguće.
Primjerice, VIS je je projekt zbrinjavanja
predočio već 2007. i ministarstvima i Fondu,
stručna tijela su se pozitivno očitovala i što bih ja kao
nestručnjak trebao učiniti? U aerodrom je VIS uložio svoj novac,
gospođa Huljev je kao direktorica
Airporta dovukla 10 milijuna kuna državnoga
novca, Habuš i pravni savjetnici htjeli su
tvrtku poslati u stečaj. To su činjenice.
‘Nije mene Vojvoda nagradio mjestom zamjenika’
Što se tiče Hrvoja Vojvode, upravo on je zaslužan za Vaš
politički uzlet. Kada ste 1997. u Vijeću stali uz njega i
omogućili mu da postane gradonačelnik, dobili ste za to funkciju
dogradonačelnika, koju ste uspješno kapitalizirali i na sljedećim
lokalnim izborima sjeli u glavnu fotelju u Gradu. Govorilo se
tada da iz sjene Gradom zapravo i dalje upravlja Hrvoje Vojvoda.
Koliko ste kao gradonačelnik morali pogodovati, na ovaj ili onaj
način, ne mora biti nužno nezakonito, lokalnim
poduzetnicima?
Još smješnija konstrukcija od ove prethodne. Niti sam ja doveo
gospodina Vojvodu na mjesto gradonačelnika, jer
je tada HDZ imao 16 od 36 vijećnika, niti sam
nagrađen mjestom zamjenika.
Ja sam nosio listu HSLS-a 2001. zato što su
analitičari procijenili da će pobijediti SDP,
koji je istaknuo gospodina Koreniku kao
kandidata za gradonačelnika. U godinu dana rada Sabora 2001. mene
je hrvatska javnost prepoznala kao malo drukčijega zastupnika i
političara i stoga je moja popularnost bila jedini način da Grad
ne padne u ruke SDP-a.
Koliko bi to bilo pogubno vidi se i iz ovih šest godina kada su
‘drmali’ gradom. Sada to isto pokušavaju zajedno s
Petrićem jer je jedini način da taj čovjek
ponovno dođe do ogromnih novaca za odvjetničke usluge pobjeda
Markovića. Bez Markovića nema Petrića. I
obratno.
Gradonačelnik jedino smije i treba ‘pogodovati’ gospodarstvu,
kulturi, sportu, obrazovanju. Mi 2001. nismo imali pedlja
slobodnoga opremljenog zemljišta, u samo pet godina izgradili smo
dvije najveće zone u Hrvatskoj i tehnološki park. Sada smo
zatekli Grad u rasulu i u samo nekoliko godina obnovili sve
vrtiće, dogradili i obnovili škole, proveli aglomeraciju,
rekonstruiramo pročistač dok drugima padaju natječaji, digli smo
apsorpcijsku moć za EU-fondove, nakon 170 godina smjestit ćemo
knjižnicu, uredit ćemo više prometnica i raskrižja nego u 10
godina prije, obnavljamo dječja i sportska igrališta, stadione i
sportske komplekse, nismo zaboravili na pomoć građanima, od
udžbenika i priručnika, preko školske kuhinje, troškova
stanovanja, POS izgradnje, povećali smo izdvajanja za sport,
imamo najviše kulturnih priredaba po glavi stanovnika u
Hrvatskoj, snažno podupiremo izvaninstitucijsku kulturu, jedini
smo grad u Hrvatskoj s jednosmjenskom i cjelodnevnom školom.
Imamo pisma namjere informatičkih tvrtki koje će ulagati i
zapošljavati, razgovaramo o novim visokoškolskim programima. To
je jedino ‘pogodovanje’.
‘Propustio sam neke žalbe i u svojim postupcima’
Zašto se niste žalili na presudu kojom je Grad izgubio
spor od Ekos Holdinga težak 30 milijuna kuna?
Već sam odgovorio na pitanje o presudi i mogućoj žalbi na
presudu. Mi smo ‘na prvu’ bili skloni žaliti se pod svaku cijenu,
međutim nakon dužih konzultacija s odvjetnikom preporučeno je da
se pokuša pronaći mogućnost smanjenja iznosa po sudskoj presudi
te da se ne stvaraju daljnji troškovi Gradu. Nakon konzultacija
svih, odvjetnik nije podnosio žalbu. Znate, odvjetnici i u doba
Habuša i sada imaju odredbu u ugovoru da su
dužni Grad upozoriti na moguće rizike i ishode. Odvjetnici prije
to nisu činili na taj način da bi uputili na izvjesnost gubitka
spora, dapače postojale su žalbe radi žalbi, odnosno one što ih
je sud proglasio nedopuštenima. Naši odvjetnici ne postupaju
tako.
Biste li sličnim rezonom, da se izbjegne veća šteta i
daljnji troškovi, izbjegli mogućnost žalbe i u nekoj svojoj
privatnoj parnici ili kaznenom postupku?
Da, ja sam već propustio neke žalbe na prijedlog svojih
odvjetnika i u svojim osobnim postupcima.
‘HDZ raste otkako u gradu surađuje s nama’
Kakav je vaš odnos s koalicijskim partnerom HDZ-om? U
slučaju integralne nagodbe oko sporova i baliranog otpada
naglašavali ste aktivnu ulogu HDZ-a. Radi li se to teren za
Damira Habijana na idućim lokalnim izborima?
Odnosi s HDZ-om, od gradske do državne razine,
iznimno su korektni. Ja sam otvoreno rekao da nijedna vlada nije
tako podržavala gradske projekte kao
Plenkovićeva, i to je zasluga i gospodina
Habijana i gospodina Stričaka.
Habijan je upravo kao predsjednik Vijeća stekao potrebno
političko iskustvo i sad će mu biti lakše kao zastupniku.
Prošloga ljeta došlo je do nesporazuma, djelomice sam i ja
odgovoran, jer je prvotno Međustranačko vijeće preporučilo
integralno rješenje, mi smo imali dobre namjere prvo raščistiti
sporove oko zemljišta. No, to nije bio razlog da se raskine
suradnja. Uostalom, otkako surađuje s nama na gradskoj razini,
HDZ postiže i bolje rezultate na parlamentarnim izborima.
‘Moram spriječiti ono što se sprema’
Hoćete li se Vi ponovno kandidirati?
Iskreno, ja sam prilikom dogovora o povratku u politiku sa
Željkom Bunićem i Zlatanom
Avarom, razmišljao o jednom mandatu. No kada vidim što
se sprema, onda mi je jasno da imam odgovornost to spriječiti. Ta
klika neće odlučivati o sudbini grada, jer bi to bilo još gore od
nesposobnosti i neodgovornosti Habuša i
SDP-a. No pasaran.