'Mi nismo Čehok', već godinu i pol ponavlja gradska vlast. Čini se da se ta fraza posve ispraznila od značenja.
Oko godinu i pol prošlo je od posljednjih lokalnih izbora, kada
su Varaždinci odabrali promjenu na čelu Grada. Dotadašnji
gradonačelnik Ivan Čehok, opterećen kaznenim postupcima, novim
sumnjivim potezima koje je povlačio tijekom posljednjeg mandata
te neprihvatljivom javnom retorikom, morao je prihvatiti ulogu
gradskog vijećnika, dok je u njegovu fotelju zasjeo Neven Bosilj.
On i njegov zamjenik Miroslav Marković bili su nagovještaj neke
nove, drugačije politike. Tako su sebe predstavljali i tako su
najavljivali ono što će raditi.
“Mi nismo Čehok”
Kao što je to dobar običaj u politici, novoj vlasti dalo se
dovoljno vremena da pohvata konce, pokrene procese, počini možda
i neke prve greške u koracima. Kritika može pričekati. Tako je
bilo i u slučaju dolaska u Grad SDP-ove garniture. Bosilj i
Marković počeli su raditi, uspjeli amortizirati sve opstrukcije
kojima su bili izloženi, s vremenom oblikovali svoju politiku i
približavaju se polovini mandata. No godinu i pol kasnije
povlačenje loših odluka više se ne može braniti onom izjavom koju
su često ponavljali i ponavljaju je i dalje, a glasi: “Mi nismo
Čehok”.
Problem bismo mogli formulirati ovako: ako netko, istina, ne
izgleda kao Čehok, ali zato donosi odluke koje bi donio Čehok,
ponaša se kao Čehok i koristi retoriku koju bi koristio Čehok,
može li taj s punim pravom i nadalje koristiti tu dragu mu parolu
– “Mi nismo Čehok”?
Arhetipski politički negativac
Ako bi se pitalo građane, dobar dio njih vjerojatno bi i dalje
držao da se Bosilja ne može mjeriti istim metrom kao Čehoka.
Nekadašnja prva brada grada s vremenom kao da se prometnuo u neku
vrstu arhetipske figure političara negativca. A to nije
nešto sa čime je nekoga drugoga lako identificirati. Ono što je
pritom zanimljivo je da i Bosilj sam Čehoka naziva – Voldemortom.
Ako se pak to isto pitanje postavi dionicima gradske politike,
čini se da najveća većina njih smatra da je prihvatljivo Bosilju
tolerirati ono što se Čehoku ne bi toleriralo. Dobar dio njih,
istini za volju, Čehoku su gledali kroz prste i za gore stvari.
Tako ponašanje gradskog HDZ-a, koji je (tihi) partner i ovoj
vlasti, šef stranke Damir Habijan opravdava, sasvim očekivano,
načelom konstruktivnosti. U slučaju Reformista, koji su SDP-ov
koalicijski partner, to je sasvim razumljivo, budući da im to
nalažu načela lojalnosti, pragmatičnosti i oportunizma. Nije
teško razumjeti da se nezavisni Davor Patafta vodi ponajprije
osobnim interesom, a ova gradska vlast bolji mu je partner nego
što je Čehok ikad bio. Ostaje još pitanje što je s platformom
Budimo grad.
Vrludanja platforme Budimo grad
U ovih godinu i pol ova platforma poprilično je vrludala u svojoj
politici i u svojim pozicijama. Počelo je nakon izbora ulaskom u
partnerstvo sa SDP-om i Reformistima, s time da se ni tada
vijećnici platforme Budimo grad nisu libili kritički osvrnuti na
one pojave koje su smatrali važnima. Sjetimo se, primjerice, da
je Budimo grad kritički reagirao na slučaj kada je gradonačelnik
službenim vozilom otišao na ljetovanje.
Bitno veća pukotina nastala kad je Bosilj najavio direktno
imenovanje svog stranačkog kolege Brune Istera za direktora
Varkoma. Budimo grad tada prekida suradnju sa SDP-om, no problem
je u tome što do dana današnjeg javnosti nije baš jasno što to
točno znači.
Nagodbe i zbrinjavanje bala
Istina, vijećnici Budimo grad glasovali su protiv nagodbe s
tvrtkom T&H Invest, koja je po Grad bila nepovoljnija čak i
od one koju je predlagao Čehok. No nastavak rješavanja problema
baliranog otpada u Brezju popraćeno je daleko manjom političkom
bukom nego što je bio slučaj kada se istim problemom bavio Čehok.
Nije napravljena nova analiza bala koja bi pokazala može li se
taj otpad zbrinuti jeftinije. Bosilj nije, iako je to najavio,
vijećnicima predstavio nekoliko mogućih scenarija zbrinjavanja
bala, nego će pred njih izaći s jednim jedinim rješenjem tek kada
natječaj bude proveden do kraja. I to će rješenje, po svemu
sudeći, biti znatno skuplje od onoga prema čemu je išao bivši
gradonačelnik. Naposljetku, nedavna vijest o prestanku
prikupljanja elektroničkog otpada nije podigla ni jednu obrvu na
licima političkih aktera. Možemo se vrlo živo prisjetiti što bi
se dogodilo da se tako nešto dogodilo u Čehokovu mandatu.
Politička bonaca
To je tek nekoliko na brzinu izabranih trenutaka u ovih godinu i
pol, budući da namjera ovog osvrta nije analiza rada gradske
vlasti. Ove točke izabrane su tek kao ilustracija u kojoj mjeri
nekad važne i društveno bučne teme danas prolaze u općoj
političkoj bonaci.
Aktivizam Budimo grad pretvorio se u posvemašnju pasivnost.
Promatramo izvana, stječe se dojam ne samo da je platforma duboko
podijeljena, već da je ispražnjena od bilo kakve energije za
političkim djelovanjem. Jedina oporba postao je Ivan Čehok sa
svojim vijećnicima, no on kao da je izbornim porazom izgubio
gotovo sav kredibilitet. Njegove riječi malotko doživljava
ozbiljno, pa čak i one koje su potkrijepljene argumentima.
Retorički ekscesi
Naposljetku, kad je već riječ o riječima, dolazimo do još jedne
točke koja, zbog svoje životnosti, možda najbolje pokazuje da je
ranije spomenuta parola nove gradske vlasti – “Mi nismo Čehok” –
u ovih godinu i pol dana gotovo u potpunosti izgubila svoje
značenje te predstavlja običnu praznu frazu i loš alibi.
“Nisam mislio komentirati besmislice sveznajućih pametnjakovića s
društvenih mreža…”
“Ne volim raspravljati sa sveznajućim likovima, ali iznosim par
činjenica…”
“…i sad netko koji nije ni pročitao navedene odluke lamentira o
tome jer ima višak vremena koje provodi iskaljujući svoje
frustracije na društvenim mrežama…”
“…svi znamo da besposleni pop i jariće krsti pa tako i
besposleni dežurni sveznajući FB komentatori su u stanju napisati
svakakve nebuloze…”
Ovo su izjave Nevena Bosilja, ali ne izrečene u političkoj areni
– iako bi i tamo valjalo njegovati kulturu dijaloga – već
usmjerene komentatorima na društvenim mrežama. Dakle, građanima.
Čovjek od krvi i mesa
Upravo to bio je jedan od velikih krimena bivšeg gradonačelnika –
omalovažavanje i vrijeđanje njegovih kritičara. Neven Bosilj,
iako je najavio uvođenje više razine političke kulture, očigledno
je također čovjek od krvi mesa. Nekome može ta živopisnost biti i
simpatična (ima i onih kojima je sasvim prihvatljivo da se župan
u noćnome klubu pijan nagurava s mlađarijom i bahati prema
policijskim službenicima), no Neven Bosilj sam je najavio jednu
drugu razinu ophođenja prema građanima.
U ovome trenutku teško je ocijeniti što je veći problem – to što
je Bosilj preuzeo obilježja Čehokove retorike ili to što
takvo nešto nitko ne nalazi problematičnim. Dugoročno gledano,
vjerojatno ovo drugo. Unisonost na političkoj sceni – iliti
politika ‘glave skup’ – zajednici nikad
nije donijela ništa dobroga.