Osim Varkoma i VIS-a, bilo je i drugih zainteresiranih tvrtki. Čehok je sam rekao: 'Toliko ih je da to više ne možemo ni pratiti'
U srpnju 2018. godine Ivan Čehok na Županijskom sudu u
Zagrebu osuđen je (nepravomoćno) na dvije godine zatvora, a
zatvorske kazne dobili su i Davor Patafta i Narcisa Huljev.
Sadržaj presude nije dostupan javnosti, ali je zato javno
objavljena žalba koju je na presudu podnio Ured za suzbijanje
korupcije i organiziranog kriminala (Uskok), budući da su
optuženici po nekim točkama oslobođeni krivnje.
Dok se čeka konačna odluka Vrhovnog suda, u nastavcima
donosimo najvažnije detalje iz Uskokove opširne žalbe…
Mnogim tvrtkama zamirisale varaždinske bale
Nije VIS bio jedino poduzeće zainteresirano za
varaždinske bale u razdoblju od 2006. pa sve do završetka 2008.
godine. Prema iskazima svjedoka, kao i
prema materijalnim dokazima, poveći broj pravnih osoba
poslalo je Gradu Varaždinu svoje ponude i
kontaktiralo ili pokušalo kontaktirati tadašnju gradsku vlast,
ali bez osobitog uspjeha.
Štoviše, i sama gradska tvrtka Varkom navodno je
bila spremna samostalno zbrinuti otpad.
Tako tvrdi Uskok u svojoj žalbi na presudu
Županijskog suda u Zagrebu izrečene u srpnju 2018. godine. U tome
dijelu žalbe iznosi odnosno ponavlja niz činjenica i dokaza na
kojima temelji svoju tvrdnju da je ugovor o zbrinjavanju
baliranog otpada koji su 24. prosinca 2008.
godine potpisale tvrtke Varkom i VIS rezultat unaprijed
dogovorenog posla između gradonačelnika Ivana
Čehoka i tadašnjeg predsjednika uprave VIS-a
Davora Patafte, odnosno da je riječ o
pogodovanju.
Što se tiče Varkoma, Uskok i dalje inzistira na odgovornosti
tadašnjeg direktora Tomislava Kezelja u onome
dijelu za koji je prvotno i optužen – da je pomogao u provođenju
kaznenog djela.
Sud i Kezelja oslobodio optužbi
Sud je Čehoka i Pataftu u tome dijelu oslobodio krivnje,
zaključujući da Uskok nije uspio dokazati svoje tvrdnje, a isto
tako smatra da ni Kezelj nije odgovoran za ono za što ga se
tereti.
Sutkinja Tanja Pavelin Borzić takvu odluku
temelji na tome da je Varkom, odnosno Kezelj kao direktor, bio
dužan postupiti po zaključku Gradskog poglavarstva od 18.
prosinca 2008. Tako je i bilo, Varkom i VIS potpisali su
ugovor na Badnjak, 24. prosinca 2008. godine.
No Uskok smatra da je Kezelj bio svjestan okolnosti u kojima je
došlo do realizacije posla, budući da je primjerice bio prisutan
i na spornome sastanku u Fondu za zaštitu okoliša 21.
listopada 2008., gdje su bili i Davar
Patafta i Damir Subašić iz tvrtke
APO. A bilo je to u vrijeme kada niti je Gradsko
poglavarstvo odlučilo da bi APO radio ikakve stručne studije za
Grad, a još manje da bi VIS bio ikakav izvođač radova.
O detaljima toga sastanka pisali smo u prethodnim nastavcima
ovoga serijala.
> USKOK O PRESUDI (1) Sve je unaprijed dogovoreno,
Gradsko poglavarstvo bilo je samo paravan!
Varkom još 2005. bio spreman ući u projekt
Tomislavu Kezelju Uskok ne honorira neke druge dokaze koji se
navode, a koji govore u prilog tome da Varkom do posljednjeg dana
nije bio voljan potpisati taj ugovor. Naposljetku, prema iskazima
nekih svjedoka, a i samog Kezelja, Varkom je mogao i sam zbrinuti
balirani otpad, i bio je spreman na to.
– Iz izvedene materijalne dokumentacije potvrđene iskazom
svjedoka Marijana Cesarca i obranom
Tomislava Kezelja proizlazi da je Varkom još u
2005. i 2006. godini namjeravao graditi građevinu za obradu i
skladištenje baliranog komunalnog i neopasnog proizvodnog otpada
– piše u žalbi Uskok.
Cesarec bio protiv VIS-a, branio i Kezelja
Marijan Cesarec kao tehnički direktor Varkoma svjedočio je o tome
kako su izgledali razgovori između predstavnika te tvrke i Grada
Varaždina. Iznio je da on do pred sam kraj nije ni znao da bi VIS
bio dio toga posla. Na kraju, dva ili tri dana prije zaključenja
ugovora vodili su se razgovori kako bi se izbjeglo sklapanje
ugovora, tvrdio je Cesarec.
Rekao je da je osjećao da im je sklapanje toga ugovora
uvjetovano, piše Uskok, dok Varkom nije želio ući u taj posao i
nije se slagao s pojedinim odredbama ugovora.
U svojem iskazu Cesarec je iznio i to da su svi prijedlozi
Varkoma smatrani opstrukcijom posla, dok je ‘Ivan Čehok zdušno
zagovarao sklapanje ugovora s VIS-om i svakako nije zastupao
interese Varkoma’.
S druge strane, Cesarec je tvrdio i to da je direktor Kezelj ‘bio
ljut i ogorčen zbog činjenice da se sklapao ugovor s VIS-om’,
piše Uskok u žalbi.
Varkom o svojim planovima pisao i inspekciji
Cesarec je u svome svjedočenju, koje sud nije uzeo u obzir, rekao
i da je Varkom bio spreman samostalno riješiti problem
zbrinjavanja otpada te da su Gradu dostavljane inicijative, ali
za njih nije bilo razumijevanja.
Tome u prilog govori i podnesak od 17. siječnja
2008., koji je Varkom uputio inspekciji.
– Varkom kao vodeća komunalna tvrtka u djelatnosti gospodarenja
otpadom u Varaždinskoj županiji imala je i još uvijek ima
namjeru, znanje i sredstva izgraditi građevinu kako bi se otpad s
područje cijele županije zbrinjavao na zakonski ispravan način,
ali, kako smo naveli, za to nam nedostaje samo definirana
lokacija, što definitivno nije u našoj ingerenciji – piše Varkom.
Lokacijsku zatražio još 2005. godine
Štoviše, iz zapisnika sa sjednice Gradskog poglavarstva od
4. prosinca 2008. proizlazi da je Varkom još
2005. godine zatražio lokacijsku dozvolu radi rješavanja problema
za zbrinjavanje otpada, ali je od Grada nije dobio.
Predlagao se i model pola-pola
Kako ispada, sve do samoga kraja Varkom je zagovarao neki drugi
model od onoga za koji se odlučilo Gradsko poglavarstvo. Tako na
isti dan kad je potpisan ugovor s VIS-om Varkom piše Gradu o tome
da bi se posao mogao realizirati i na povoljniji način.
– Poslovi sanacije lokacije Brezje, obrade, oporabe i
zbrinjavanja komunalnog otpada mogli bi se efikasno realizirati i
putem zasebne tvrtke mješovitog vlasništva (npr. Varkom 51%,
privatni partner 49%), a s osnovnim dugoročnim ciljem zadržavanja
vlasništva nad opremom i pogonom koji će se izgraditi iz cijene
komunalne usluge – stoji u podnesku Varkoma od 24.
prosinca 2008. godine.
I komunalni odjel protiv ugovora s VIS-om
I tadašnji komunalni pročelnik Marijan Bakulić
svjedočio je da je Varkom sve do potpisa ugovora iskazivao
nezadovoljstvo. Štoviše, on je prema reakcijama i stavovima
Tomislava Kezelja stekao dojam, rekao je, da taj
ugovor neće biti sklopljen i nadao se da ga direktor Varkoma neće
potpisati.
Protiv predloženog ugovora bio i je sam gradski komunalni odjel.
On je svoje mišljenje dao 17. prosinca 2008.
godine. Uskok upozorava na to da članovima Gradskog
poglavarstva ono nije ni predočeno kada su donosili
odluku.
– Jasno je iskazan stav navedenog upravnog odjela da je prijedlog
ugovora neprihvatljiv, a među ostalim istaknuto je i da je
netočna tvrdnja o prijetećoj opasnosti od onečišćenja okoliša.
Dakle, članovi Gradskog poglavarstva prilikom donošenja odluke
nemaju mišljenje najrelevantnijeg gradskog odjela za tu tematiku.
Nameće se pitanje iz kojeg razloga Ivan Čehok to mišljenje ne
daje članovima Gradskog poglavarstva, ali im daje ‘studiju’
društva APO – stoji u Uskokovoj žalbi na presudu.
‘Gradsko poglavarstvo nije raspolagalo svim
činjenicama’
U takvim okolnostima Gradsko poglavarstvo se sastaje tog
18. prosinca 2008. i donosi zaključak kojim
nalaže Varkomu žurno potpisivanje ugovora s
VIS-om.
Podloga za takvu odluku je elaborat tvrtke
APO koji su poglavari dobili na stol – APO im
predlaže i žurnost i tvrtku VIS kao najboljeg provoditelja tog
posla.
– Ivan Čehok je upoznao članove Poglavarstva s mišljenjem društva
APO, ukratko predstavio prijedlog ugovora između Varkoma i VIS-a,
upozorio na nalaze i rješenje inspekcijskih službi o potrebi
hitnog zbrinjavanja baliranog otpada te izvijestio članove
Poglavarstva da su se državni tajnik Nikola
Ružinski i direktor Fonda za zaštitu okoliša
Vinko Mladineo složili da sufinanciraju sanaciju
baliranog otpada – navodi Uskok prema zapisniku sa sjednice.
Uskok tvrdi da članovi Gradskog poglavarstva nisu raspolagali
svim činjenicama u trenutku kada su donijeli odluku, i to stoga
što im je Ivan Čehok zatajio bitne činjenice. O tome smo pisali u
prethodnim nastavcima ovoga serijala.
Je li poglavarima predočen samo dio elaborata?
Ono što prethodno nije spomenuto je da je elaborat tvrtke APO u
Gradu Varaždinu službeno zaprimljen tek 9. siječnja
2009. godine, puna 22 nakon sjednice. Što su onda pred
rukama imali poglavari tog 18. prosinca?
– Svjedoci članovi Gradskog poglavarstva Darinka
Hajduk-Vučić, Natalija Žetko, Ivan Mesek i
Tomislav Cvetko naveli su da im je na sjednici
prezentiran kraći dokument elaborata APO – stoji u Uskokovoj
žalbi.
Tako je Darinka Hajduk-Vučić rekla da je
dokumentacija od APO-a imala četiri do pet stranica, Ivan
Mesek je rekao da je imala do deset stranica,
Natalija Žetko je rekla da je materijal imao
svega nekoliko stranica te nije imao ni urudžbeni broj ni datum
ni pečat ni potpis osobe koja ga je sačinila.
‘Ovo je dječja slikovnica, a ne elaborat’
Ona je u svome iskazu rekla da je Ivan Čehok rekao nešto kao
‘dečki, vi već znate o čemu se radi, a ti, Natalija, pogledaj
papire’. Dodala je i da nitko nije posebno oponirao, tek je Ivan
Mesek uzgredno spomenuo da su se i njemu javili potencijalni
investitori koji su spominjali i niže cijene, ali nisu dali
službene ponude, da bi konačno gradonačelnik rekao otprilike
‘onda smo svi za’.
Žetko je na to rekla da se ne želi izjasniti jer iz primljenih
materijala nije moguće donijeti stav. Rekla je gradonačelniku da
joj je dao ‘dječju slikovnicu’, stoji u njezinu iskazu koji u
žalbi spominje Uskok. Stoga je ona jedina bila suzdržana.
Član Poglavarstva Tomislav Cvetko u svome je
iskazu spomenuo da je imao određene dvojbe u vezi procedure te je
rekao gradonačelniku: ‘Ivek, nadam se da se ne bumo osramotili.’
Bakulić pred Nadzornim odborom
Dan kasnije, 19. prosinca 2008., sastaje se i
Nadzorni odbor Varkoma, kako bi i njegovi
članovi dali zeleno svjetlo za potpis ugovora s VIS-om.
Obrazloženje potrebe sklapanja ugovora u ime Grada iznosio je
Marijan Bakulić, komunalni pročelnik, onaj isti
koji je bio na čelu upravnog odjela koji je dao negativno
mišljenje o sklapanju ugovora s VIS-om.
– Svjedok je naveo da mu je upravo Ivan Čehok
rekao da tamo nema što govoriti svoje mišljenje, da ‘ne petlja’
već da isključivo iznese stav Gradskog poglavarstva. To je on i
učinio te čak ušao u sukob sa članom nadzornog odbora
Predragom Štromarom, koji je smatrao da se ‘radi
o netransparentnom poslu’ – piše u Uskokovoj žalbi.
‘Bili smo stavljeni pred gotov čin’
Svjedok Marijan Svirić, član nadzornog odbora,
naveo je da im je bilo prezentirano da je već sve prethodno
dogovoreno te da se od njih očekuje da to potvrde, bez da su dana
suvisla obrazloženja.
I Krunoslav Kosir rekao je da se forsiralo
donošenje odluke, a Stjepan Žigmund i
Predrag Štromar rekli su da bili praktično
stavljeni pred gotov čin.
– Svjedok Tomica Čukli naveo je da nisu bili u
mogućnosti razmotriti elaborat tvrtke APO niti ikakav nacrt
ugovora s VIS-om niti im je obrazloženo kakve to materijalne i
stručne resurse ima VIS te da su postojale dvojbe oko lokacije i
dozvole za koje nisu znali ima li ih VIS. Ali je glasano ‘za’
imajući povjerenje u Gradsko poglavarstvo i upravu Varkoma –
navodi Uskok u žalbi.
Koliko su ozbiljno razmatrane pristigle ponude?
Šest dana nakon sjednice Gradskog poglavarstva i pet dana nakon
sjednice Nadzornog odbora Varkom i
VIS potpisali su, tog 24. prosinca
2008. godine, na Badnjak, Ugovor o interventnom odvozu i
zbrinjavanju baliranog komunalnog otpada radi sanacije postojeće
lokacije Brezje.
Tako je VIS ušao u posao, koji ni dan danas, iz cijelog niza
razloga, nije realiziran. Uskok tvrdi da VIS niti je imao uvjete
za žurno obaviti taj posao, da je žurnost bila samo izlika za
sklapanje posla bez javnog natječaja te da iza formalnih
dokumenata raznih tijela stoji zapravo prethodni dogovor
Ivana Čehoka i Davora Patafte.
Drugim riječima, da je riječ o pogodovanju.
Naposljetku, na temelju dokumenata i iskaza svjedoka Uskok je
nastojao dokazati da je postojao, osim Varkoma, cijeli niz
zainteresiranih tvrtki za obavljanje istog posla. Tvrdi se da
Čehok nije ozbiljno razmatrao njihove ponude, a time što je javni
natječaj zaobiđen onemogućeno je pronalaženje najpovoljnijeg
izvođača radova.
‘Toliko je zainteresiranih da to više ne možemo ni
pratiti’
Evo koje su to firme koje su navodno bile zainteresirane za isti
posao, a koje nabraja Uskok u svojoj žalbi na presudu…
Tvrtka Gold d.o.o. poslala je Gradu pismo
namjere 3. studenoga 2008., Energetska zvezda
d.o.o. iz Maribora dala je ponudu 6. lipnja 2008.,
UEG d.o.o. isto je učinio još 27. ožujka 2006.,
Ekološki centar d.o.o. ponudu je poslao 13.
prosinca 2006., Global Energy Invest podnesak je
predao 9. prosinca 2008., a ponude su još dali
braniteljska zadruga Posavina, Univerzal d.o.o.,
Komunalac Davor i drugi…
O tome da su postojale i druge ponude svjedočili su
Slobodan Mikac, Ivan Mesek, Miljenko Vitković i
Natalija Martinčević.
Naposljetku, i sam gradonačelnik Ivan Čehok na
sjednici Gradskog poglavarstva 4. prosinca 2008.
rekao je: ‘Svaki tjedan ima toliko novih zainteresiranih, od
Varaždinaca, Hrvata, do stranih, da to više ne možemo ni
pratiti’.
SVI NASTAVCI / SLIJEDI:
> USKOK O PRESUDI (1) Sve je unaprijed
dogovoreno, Gradsko poglavarstvo bilo je samo
paravan!
> USKOK O PRESUDI (2) Državni tajnik:
‘Pataftu sam upoznao preko Čehoka, on ga je doveo na
sastanak’
> USKOK O PRESUDI (4) Žurnost? Čehok
svoj stav promijenio u svega nekoliko tjedana
> USKOK O PRESUDI (5) Varkom je želio
sam zbrinuti otpad, ali Grad nije bio zainteresiran