Direktor Čistoće, kako se čini, broji posljednje dane na ovoj funkciji. Gradonačelnik Bosilj javno traži njegovu smjenu...
Prošlo je gotovo mjesec i pol otkako je u Varaždinu izbio problem
sa zbrinjavanjem miješanog komunalnog otpada. Mnogo toga rečeno
je i napisano tijekom toga vremena, a otpad nagomilan u
pretovarnoj stanici u Poljani Biškupečkoj
izrastao je u prvorazredno političko pitanje.
Osim što su u javnom prostoru odgovornost za nastalu situaciju
jedan na drugoga prebacivali sadašnji i bivši varaždinski
gradonačelnik, Neven Bosilj i Ivan
Čehok, dio prozivki bio je usmjeren i prema direktoru
Čistoće Davoru Skrozi. Bosilj je višekratno
ponavljao da je nezadovoljan njegovim radom, da je
nekooperativan, da on kao gradonačelnik mora raditi njegov posao
i naposljetku da očekuje da novi nadzorni odbor postavi novog
direktora.
Davor Skroza cijelo to vrijeme praktički nije javno istupao, a u
intervjuu koji smo proteklih dana vodili s njim požalio se da ga
mediji uopće nisu kontaktirali vezano uz sve ono što je
izgovoreno na njegov račun.
U ovom razgovoru direktor Čistoće iznosi svoju stranu priče.
Između ostalog, objašnjava zašto krajem prošle godine nije
potpisao ugovor s Piškornicom, čime bi situacija
koja je Varaždin i još 14 općina i gradova zatekla 11. lipnja
bila izbjegnuta. Također odgovara na pitanje što je sve u
proteklom razdoblju poduzimao da se problem riješi, ali daje
naslutiti da bi se i dogodine mogao pojaviti isti problem ako
nadležno ministarstvo ne reagira i ne donose određene
odluke.
Mogu li građani sada, nakon što je održan posljednji
sastanak kod ministra Tomislava Ćorića, biti sigurni da će se
otpad do kraja godine odvoziti bez ikakvih novih
problema?
S obzirom da je u saborskoj raspravi rečeno da je to privremeno
rješenje, a na sastanku u Ministarstvu nisam bio prisutan, ne
mogu odgovoriti na ovo pitanje. No iskreno se nadam da će sve
biti u redu ako je Ministarstvo napokon stalo iza dogovora
odnosno hodograma. Nadam se da će i ovih dodatnih 1.500 tona koje
sam prošloga tjedna uspio ishoditi u Garešnici pripomoći
rješavanju situacije do kraja godine. Također se nadam da nešto
neće krenuti u krivom smjeru, jer iz mog dosadašnjeg iskustva i
korespondencije znam da ne treba puno vjerovati u rješenja
resornog ministarstva koje ‘iz sata u sat’ mijenja svoja
mišljenja. U prilog tome napominjem da su o ovoj situaciji
državni tajnik i njegovi suradnici bili upoznati i upozoreni na
ove posljedice još u listopadu 2020. godine pa nisu problem
shvaćali ozbiljno sve dok Čistoća nije prestala odvoziti otpad od
korisnika i na taj način napravila pritisak u cilju hitnog
rješavanja problema. Da smo i dalje improvizirali s paušalnim
rješenjima, ‘malo ‘vamo, malo tamo’, osobnog sam stava da bi sve
ostalo ‘status quo” tj. Ministarstvo bi izbjeglo svoju
obvezu.
O čemu sad nastavak ove priče ovisi?
Prvo bih želio reći da, otkako je došlo do promjene vlasti i
otkako je ova tema prisutna u javnosti, meni se nitko od novinara
nije obratio. Neka se nitko ne nađe prozvanim, ali to govori sve.
Mislite na to da Vas nitko nije kontaktirao
nakon izjava gradonačelnika Nevena Bosilja, koji je
rekao da mora raditi Vaš posao i da ste nekooperativni?
Imao sam 11. lipnja sastanak u Gradu, odmah nakon što je došlo do
problema. Detaljno sam upoznao novu vlast sa svime što je dovelo
do ove situacije i sa svime što smo dosad poduzeli. No novi
gradonačelnik kao da ne želi čuti. Problem prvi puta nastaje još
u listopadu prošle godine, kada su nam iz Garešnice, koja je
uvijek primala najviše našeg otpada, javili da više za nas
kapaciteta nemaju. Njima je dozvola s 19.000 tona smanjena na
10.000, i na tih 10.000 još su im iz Ministarstva naložili da
moraju primati otpad iz Čazme. Iako imaju svoje općine, ipak su
nas proteklih godina primali iz poslovno-prijateljskih razloga. S
njima surađujemo od 2013. godine, otkako je stalo baliranje
otpada i nakon što je Univerzalu istekla koncesija za novonastali
otpad.
Garešnica je uzimala sav Čistoćin otpad?
Nije, uzimala je nešto Općina Davor, a jedne godine imali smo
ugovor s Piškornicom, nakon provedenog javnog natječaja. Ono što
je bitno znati je da je preduvjet bilo kakvog ugovornog odnosa
Čistoće s bilo kojim odlagalištem na području Hrvatske imati
najprije potpisan sporazum između jedinica lokalne samouprave.
Dakle, općine i gradovi u kojima Čistoća prikuplja otpad sklapaju
sporazum s općinom ili gradom na kojem se nalazi odlagalište.
Nakon toga dvije komunalne tvrtke sklapaju ugovor. Ni jedno
odlagalište ne može primiti otpad od bilo koga ukoliko nije pitao
svog vlasnika, dakle jedinicu lokalne samouprave.
Problem s Garešnicom, dakle, pojavljuje se već krajem
2020. godine. Kako je to riješeno?
To nije problem s Garešnicom već s njihovim kapacitetima. Mi već
otpad s kraja 2020. nismo mogli zbrinuti u Garešnici, nekih 1.500
tona. Onda je počelo traženje rješenja, zvalo se na razne strane,
uključio se bivši gradonačelnik Čehok, koji je 600 tona dogovorio
s Vukovarom, nešto se odvezlo u Davor, nešto smo dodatno
‘nažicali’ Garešnicu, a za ostalo smo pričekali da završi kraj
godine, otpad je bio uskladišten u Poljani Biškupečkoj, u
kamionima.
No na kraju je za 2021. ipak potpisan sporazum s
Garešnicom?
Da, ali na 5.000 tona. Ugovor je potpisan krajem godine. S time
da je sporazum potpisan na najviše do 10.000 tona, oni su nama
stvarno kolegijalno izašli u susret, koliko imaju dozvolu, toliko
su stavili u sporazum. Ali ugovorom je dogovoreno pola od toga.
To je otprilike i nešto manje do polovine ukupnih
Čistoćinih godišnjih potreba za miješani komunalni
otpad?
Sve jedinice lokalne samouprave gdje pružamo javnu uslugu zajedno
proizvedu oko 11.000 tona godišnje. No nemojmo gledati kao da je
to samo varaždinski problem. I svi ostali JLS-ovi nalaze se u
istoj situaciji.
U redu, ali znali ste tada da fali još oko 6.500 tona.
Što se poduzimalo da se taj kapacitet osigura?
Još u rujnu smo raspisali natječaj za 4.000 tona. Mi smo, naime,
očekivali daljnji pad količina miješanog komunalnog otpada. Mi
smo 2018. godine primjerice imali nešto više od 13.000 tona,
2019. smo smanjili na 11.305 tona i to je trebalo dalje padati,
ali je 2020. prikupljeno 11.767 tona. Zbog korone ljudi su bili
više doma, stvarali više otpada i manje selektirali.
Natječaj iz rujna koji spominjete je onaj na koji se
nitko nije javio?
Da, to je onaj natječaj na koji se nitko nije javio. No na njega
je pristigla i jedna žalba od tvrtke REOMA GRUPA, koja je
osporavala natječaj za postupak D1 (odlaganje), a bez prethodne
obrade otpada. Prema našem obrazloženju iz rujna i listopada, a
koje je potvrdilo i resorno ministarstvo, žalba je od strane
Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave odbijena, s
obzirom da se primarna selekcija na kućnom pragu odnosno odvojeno
sakupljanje papira, plastike, metala, stakla, tekstila i
biootpada smatra obradom otpada te se preostali dio otpada ne
treba podvrgavati dodatnoj obradi prije odlaganja. Dakle, naša
‘crna kanta’ može bez problema na odlaganje bez prethodne obrade,
primjerice postupkom D8. Stopa odvojenog sakupljanja za 2020.
godinu iznosila je preko 40%. Stoga insinuacije pojedinaca da se
htio provesti javni natječaj za MBO nisu utemeljene, tim više što
za isti nikad nije bila namjera uprave donijeti odluku o početku
postupka te nabave. Stalno se razgovaramo o tome ‘što bi bilo,
kad bi bilo’.
Dobro, na natječaj se nitko nije javio, u kojem trenutku
je Piškornica onda ponudila Čistoći kapacitet od 3.000
tona?
Prvo da napomenem da smo natječaj raspisali i godinu dana ranije,
na koji su se oni javili. Imali smo dogovoreno 4.000 tona. Sad, u
rujnu 2020., raspisujemo novi natječaj, jer mi smo obveznici
javne nabave, i to na temelju svih mišljenja koja smo tražili.
Ako se nitko ne javi, onda se ide u pregovarački postupak. Ako je
postojala ikakva dobra namjera Piškornice da posluje s nama,
zašto se nije javila na natječaj? I kako se onda može dogoditi da
mjesec dana nakon našeg natječaja oni nama dostave ugovor i
zašto?
Zašto taj ugovor niste potpisali?
Zato jer su nam dostavili ugovor koji nije vezan uz javnu nabavu.
Dakle, da bi regule po javnoj nabavi bile zadovoljene, mi bismo u
tome ugovoru trebali biti naručitelj. U tom pregovaračkom
postupku to bi se još uvijek smatralo javnom nabavom. Naši uvjeti
kao naručitelja bi se morali poštivati, a ne da se pojavi ugovor
u kojem ne postoji pojam naručitelja i ponuditelja.
Što to znači, da je Piškornica dostavila ugovor Čistoći
bez da je Čistoća kontaktirala Piškornicu?
Mi ih jesmo kontaktirali, mi smo čitavo vrijeme razgovarali i
molili ih. Čistoća je kao društvo u stopostotnom vlasništvu
JLS-ova obveznik javne nabave pa čak i za zbrinjavanje otpada, o
čemu svjedoče i tri mišljenja resornih ministarstava koja smo
zatražili da bi pojasnili naš status i da bi izbjegli bilo kakve
prekršajne ili kaznene radnje. U načine postupanja ostalih
društava po ovom pitanju ne želim ulaziti, jer sam odgovorna
osoba u Čistoći, a ne u drugim društvima. Ugovor koji nam je
dostavljen je njihov tipski ugovor koji nema nikakvih dodirnih
točaka s provođenjem postupka javne nabave. Sve radnje u daljnjem
postupanju moraju biti provedene prema odredbama Zakona o javnoj
nabavi. Potpisivati ugovor koji nije sukladan tome, a u
vrijednosti iznad milijun kuna, nije ono što bih ja ikad
napravio. Kada ste odgovorna osoba, morate štiti interese
poduzeća u cijelosti, dakle Uprave, Nadzornog odbora i vlasnika.
Ako je u tome moja greška, onda je u potpunosti prihvaćam. Kriv
sam što ‘tjeram inat’ da Čistoća radi po zakonu.
Inzistirate na tome da biste potpisivanjem tog ugovora
počinili kazneno djelo?
Da, jer to ne bi bilo sukladno Zakonu o javnoj nabavi, koliko god
to građanima čudno zvučalo. Najjednostavnije, najsigurnije i
najispravnije rješenje za oba društva bilo bi da su se javili na
raspisani postupak javne nabave. Zašto nisu, to ne znam.
Zanimljivo je da se do lipnja ove godine na Piškornicu odložilo
ukupno 13.350 tona otpada, od čega 7.500 tona (56%) miješanog
komunalnog otpada iz kućanstava, dok preostali dio (44%) čine sve
ostale vrste otpada, a pretežito proizvodni otpad. Cijene
zbrinjavanja za ostale vrste otpada dvostruko su veće od cijene
za MKO. Ako se prodaje kubični metar prostora, sigurno da
vlasniku nije svejedno po kojoj cijeni ga prodaje. Prioritet je
ipak bolja cijena, a ne vrsta otpada. Naravno, ako gledate
cijenu, a ne javni interes.
U tome trenutku je Čistoći bilo jasno da od toga neće
biti ništa?
Da, nakon toga, dana 17. veljače 2021. godine, održana je
izvanredna Skupština društva, s obzirom da su direktoru po svakom
daljnjem postupanju bile ‘vezane ruke’. Na Skupštini sam rekao
vlasnicima da sam u nemogućnosti pronaći više i jedan gram
kapaciteta, da sam došao do zida i da Čistoći treba pomoć. Još u
listopadu 2020. godine, na sastanku u Ministarstvu kod državnog
tajnika Mile Horvata, saznali smo da je njihov stav bio da
Jerovec mora preuzeti naš otpad, što je gospodin Batinić (Milorad
Batinić, gradonačelnik Ivanca, op.a.) odbio. Ministarstvo se
pritom pozivalo na dokument koji se zove Dinamika zatvaranja
odlagališta. Evo što piše u njemu. Piše da Jerovec zaprima otpad
s područja šest JLS-ova! To je ono što piše za Varaždinsku
županiju. Ostale se općine i gradovi uopće ne spominju. A ako
pogledate pod druge županije, vidite primjerice da su 2019. u
Čazmi zatvorili odgajalište i preusmjerili to u Garešnicu, dakle
određeno je tko je dužan preuzeti otpad. U Dinamici zatvaranja
odlagališta za Varaždinsku županiju piše samo koje je trenutno
stanje i piše da će Jerovec ostati raditi do početka rada
Regionalnog centra za gospodarenje otpadom Piškornica, dok je za
sve ostale županije navedeno kamo se preusmjerava čiji otpad. Ne
vjerujem da se radi o namjernom propustu, ali dogodilo se i
vjerojatno će se to ubrzo ispraviti.
Koji je bio epilog te Skupštine Čistoće održane u
veljači?
Vlasnici su rekli neka ponovno kontaktiramo Piškornicu. No
odgovor je opet negativan, jer su kapaciteti popunjeni,
odgovorili su nam tek 6. travnja. Osim toga, nakon Skupštine
šaljemo na adrese 33 odlagališta dopis, po čitavoj Hrvatskoj. Ne
na 77! Zašto ne? Jer po ovoj Dinamici zatvaranja odlagališta samo
21 odlagalište radi do otvaranja centara za gospodarenje otpadom,
što znači da ta odlagališta imaju potrebne kapacitete. I toj
grupi se obraćamo. Ali ne u ime Čistoće, nego u ime JLS-ova, i
šaljemo to JLS-ovima u mjestima gdje se nalaze odlagališta. Jer
Čistoća ne može sklopiti ugovor ako JLS-ovi prije nisu sklopili
sporazum o poduzimanju zajedničkih mjera u gospodarenju otpadom.
Kakav je odgovor stigao na odaslana ova 33
dopisa?
Samo njih 19 nam je odgovorilo, i to negativno. Gradovi Kutina i
Ogulin rekli su da se možemo razgovarati u zadnjem tromjesečju
2021. godine, da vidimo hoće li biti kapaciteta. Uz to,
neposrednim razgovorima s općinama Davor i Velika Trnovitica
saznajemo da oni idu u proširenje kapaciteta, da su pred
dobivanjem dozvole, i da bi mogli prihvaćati otpad odmah po
dobivanju građevinske dozvole
.
U vezi odlagališta u Jerovcu, što je s argumentom da je
to odlagalište dobilo od Fonda 9 milijuna kuna, a to je novac
svih građana?
Jerovec nije odlagalište koje bi u ovom trenutku moglo prihvatiti
naš otpad. Iako ima kapacitet od 53.000 tona, to je kapacitet do
konačnog do zatvaranja, a ne godišnji. To odlagalište bi trebalo
urediti za popunjavanje tog kapaciteta otpadom iz čitave županije
u tako kratkom roku.
Što ste pokušali napraviti kad ste vidjeli da od ugovora
s Piškornicom neće biti ništa?
Prvo treba reći da smo, Grad Varaždin i Čistoća, u Ministarstvu u
listopadu, kada su odlučili ono za Jerovec, došli moliti jednu
jedinu stvar: ‘Državni tajniče, mi imamo dogovor s Garešnicom i
ona bi primila sve naše količine, ali vas oni mole da im napišete
jednu rečenicu kojom povećavate njihove kapacitete’. To je ono
što ministar može napraviti, donijeti takvu odluku, da se za
područje Varaždinske županije za 22 JLS-a otpad preusmjerava na
odlagalište Johovača u Garešnici.
Kakav je bio odgovor Ministarstva?
Da nema šanse. Dakle, mi smo došli s prijedlogom rješenja! Ako
Jerovec neće primiti otpad, a mišljenje Ministarstva nas upućuje
tamo, onda idemo u Garešnicu koja bi primila otpad, ali nema
nalog od Ministarstva.
Kad je u cijelu priču upao MBO? Još u prosincu je bivši
gradonačelnik Čehok najavljivao novi natječaj na koji bi se mogao
javiti i MBO? Kad je uopće došla odluka da se raspiše natječaj za
D8, odnosno obrada plus deponiranje?
Nikad. Ponavljam da odluka uopće nije donesena niti je Čistoća
ikad imala namjeru raspisati takav natječaj.
Ali zašto je onda rađena dokumentacija za D8 (obrada
otpada)? Čehok je javno najavljivao natječaj na koji bi se mogao
javiti i MBO, a dokumentacija je rađena za natječaj na koji bi se
mogao javiti samo MBO.
Svaki gradonačelnik, i bivši i sadašnji, može govoriti što želi,
ali Čistoća je ta koja raspisuje natječaje i odgovara za njih, a
ne gradonačelnik. Ako se nešto ne može raspisati, onda se ne
može. Možemo mi pripremati dokumentaciju za sve i svašta i iz
bilo kakvih razloga, ali samo ono što je objelodanjeno smatra se
vjerodostojnim. Ponavljam, ako mi pojašnjavamo DKOM-u da postupak
D8 nema osnove, kako bismo uopće mogli raspisivati takav
natječaj? To su sve insinuacije izvučene iz konteksta, kao i
slučaju potpisivanja integralne nagodbe. Te insinuacije služile
su i služe isključivo osobnom političkom probitku osoba koje ih
plasiraju.
Zašto je onda Čehok najavljivao da će se otpad danas,
sutra morati ići na MBO?
To morate pitati njega. Na kraju krajeva, nema li Regionalni
centar za gospodarenje otpadom Piškornica upravo tehnologiju
obrade miješanog komunalnog otpada MBO tehnologijom. Dakle, otpad
će ipak završavati u MBO postrojenju, ali u Piškornici.
Jeste li Vi u svojim odlukama autonomni? Radio se
natječaj za D8, Čehok je najavljivao MBO… Je li Vas ikad nazvao
gradonačelnik i sugerirao da se krene u tome smjeru?
Nije, apsolutno nikad. Nikad me Čehok niti itko od bivše gradske
uprave nije tjerao da nešto radim po njihovim naputcima, dakle
nije bilo nikakvog utjecaja na mene, samo suprotno. Ja sam
pokušao utjecati na njih putem ideja i projekata, što mislim i da
sam djelomično i uspio. Ako su mogli pomoći, pomogli su,
ako su nam nešto odmogli, na žalost odmogli su, ali da su mene
tjerali na nešto, to se nije dogodilo. U potpunosti je vladalo
povjerenje s njihove strane što se tiče struke. Da je tome tako
govore već gotovi i spremni projekti za realizaciju u vrijednosti
oko 50 milijuna kuna koji su se na moju inicijativu pripremili u
proteklom periodu. To je primjerice sortirnica reciklabilnog
otpada, projekt vrijedan 35 milijuna kuna. Od toga je 30 milijuna
kuna već ugovoreno iz sredstava EU. Zatim je tu projekt izgradnje
drugog reciklažnog dvorišta. Taj je projekt vrijedan 5 milijuna
kuna, a iz sredstava EU ugovoreno je 3,4 milijuna kuna. U
proračunu grada je osigurano 5 milijuna kuna za sustav podzemnih
spremnika. Planirano je 20 lokacija, a 6 će biti realizirano do
kraja srpnja ove godine. Tu su još dva projekta, jedan je
sklonište za divlje životinje, a drugi edukativna šetnica, oba
projekta planirana su za prijavu na ITU-mehanizam.
Postoji li opasnost da Čistoća ostane bez dozvole za
gospodarenje otpadom ako na vrijeme ne isprazni pretovarnu
stanicu u Poljani Biškupečkoj?
Postoji, ali se nadam da do toga neće doći, pogotovo nakon
ugovaranja dodatnih 1.500 tona sa Garešnicom. Mene su pokušali
ucijeniti iz Grada. Ja sam im rekao ‘nemojte to raditi i nemojte
sebi dozvoljavati da vas bilo tko ucjenjuje’, uključujući
Piškornicu i ono navodno pismo četiriju župana koje je očito
netko dogovorio da se mene ocrni, a što je gradonačelnik javno
izjavio na sjednici Gradskog vijeća. Da netko ucjenjuje tvoju
firmu, tvog direktora, nebitno o kojem imenu se radi, jer će
sutra isto tako postupiti prema nekom drugom… Rekao sam da ako
traže moju ostavku samo zato da bi Piškornica primila otpad iz
Poljane, onda ću se osobno potruditi pronaći rješenje da se
izbjegne ta ucjena Grada, Čistoće i mene osobno. Neću dopustiti
da Čistoća izgubi dozvolu za gospodarenje otpadom dok sam ja
direktor. Uklonit ćemo nagomilane količine otpada iz Poljane u
što kraćem roku.
Ako pretpostavimo da je ovo rješenje koje je sada
dogovoreno na snazi do kraja godine, za 2022. potrebno je
izmisliti nešto novo. Vi smatrate da rješenje spada u domenu
Ministarstva? Vi ne dijelite ono mišljenje da su JLS-ovi sami
zaduženi pronaći kapacitete na odlagilištima?
Jedinice lokalne samouprave, naročito one koje nemaju svoja
odlagališta, ne smiju dozvoliti da se ovakva situacija opet
ponovi. Mislim da je ovo bila dovoljna škola za sve. Ne mogu
JLS-ovi ovisiti o snalaženju na ‘tržištu’ kad je jasno i
nedvojbeno, svim strateškim dokumentima RH, definiran način
postupanja s miješanim komunalnim otpadom, za koji je jedino i
isključivo odgovorna država odnosno resorno ministarstvo.
Miješani komunalni otpad pod isključivom je kontrolom i nadzorom
Ministarstva i taj je otpad njihova obveza, a što su i sami
propisali u zakonskim odredbama. Stoga je osnovni i jedini
zadatak izvršnih tijela onih 22 JLS-a iz naše županije koji
nemaju kamo s otpadom da do kraja ove godine putem Ministarstva
trajno, odnosno do otvaranja RCGO Piškornica, riješe problem
daljnjeg postupanja s miješanim komunalnim otpadom, a kako će
biti redefinirano Dinamikom zatvaranja odlagališta, što je
državni tajnik resornog ministarstva i obećao. Sva druga rješenja
neće biti dugog vijeka i uvijek mogu neslavno završiti pa
savjetujem da bi ih trebalo izbjegavati.