Bauk kurikulne reforme iznova kruži Hrvatskom.
Do prije koji dan premijer Plenković je na čelu
Ekspertne radne skupine želio vidjeti fizičara Matka
Glunčića. Tome se decidirano usprotivila ministrica
obrazovanja Blaženka Divjak.
Matko Glunčić državni je tajnik upravo u njenom resoru, a šira
javnosti upoznala ga je u prosincu 2016., kada je u emisiji
Nataše Božić na N1 televiziji, u maniri
okorjelih nacističkih ideologa, mrtav hladan izvalio kako loše
rezultate u međunarodnim PISA testiranjima možemo zahvaliti djeci
s posebnim potrebama i nacionalnim manjinama.
Od samog početka istaknuo se kao jedan od najglasnijih kritičara
Jokićeve reforme, aktivno je lobirao protiv
uključivanja u eksperimentalnu fazu programa, stoga je njegova
kandidatura za mjesto šefa ERS-a cijeloj toj priči davala pomalo
bizaran ton.
Glunčićeva ambicija da postane šef nečega što zapravo prezire
parila je otprilike isto kao da se ovaj potpisnik sutra kandidira
za mjesto šefa Biskupske konferencije.
U međuvremenu, koalicijski partneri na vlasti, prvenstveno tu
mislim na HDZ i HNS, odlučili
su se za kompromisno rješenje u vidu nekadašnjeg ministra
obrazovanja Radovana Fuchsa
koji je instaliran na mjesto posebnog premijerova savjetnika za
koordinaciju rada ERS-a.
Unatoč tome što Paarov padavan kao favorit
radikalnih desnih opcija usko povezanih s Crkvom nije imenovan
voditeljem ERS-a, nije pretjerano zaključiti kako su upravo
rigidni konzervativci odnijeli svojevrsnu pobjedu kada je riječ o
reformi obrazovnoga sustava.
Oni su, naime, uspjeli na vrijeme zaustaviti reformu u onom
obliku u kakvom ju je na samom početku zamišljao Jokićev tim.
Služeći se respektabilnim dijapazonom prijesnih laži i
petparačkih dezinformacija uspjeli su ju na koncu svesti na
razinu farse.
Nemali broj benevolentnih entuzijasta i profesionalaca koji su se
otpočetka uključili u nimalo jednostavan posao osmišljavanja
reforme u međuvremenu je od svega digao ruke budući da su mjeseci
i mjeseci njihova mukotrpnoga rada maltene bačeni u vjetar, a
škole koje su se prijavile za sudjelovanje u eksperimentalnoj
fazi programa danas više nego na sam taj program računaju tek na
tehničko opremanje kabineta i kakvu-takvu modernizaciju barem u
tom smislu.
Ne treba stoga čuditi što prvi voditelj ERS-a Boris Jokić upravo
ovih dana sa stranica dnevnoga tiska apelira da se
eksperimentalna faza prolongira godinu dana.
Jokić upozorava da je preostalo premalo vremena za kvalitetnu
pripremu. Na kraju krajeva, kaže, danas više uopće ne možemo
govoriti o Cjelovitoj kurikulnoj reformi kakva je predviđena
Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije.
Čak i u mnogo ozbiljnijim zemljama od Hrvatske za provedbu jedne
tako opsežne i važne reforme kao što je reforma obrazovanja nužna
je volja i suglasnost struke i politike. Kod nas su međutim
ideološki prijepori i partikularni interesi određenih skupina
uspjeli nadjačati volju za time da se ovdašnji sustav napokon
uskladi sa zahtjevima modernog društva, odnosno suvremenog doba.
Tako imamo situaciju, dobro je to objašnjavao Ivica
Puljak, da premijer ne vjeruje svojoj ministrici,
ministrica pak ne vjeruje svom državnom tajniku i tako unedogled,
da ostale zainteresirane stranke i ne spominjemo.
Reforma je, smatra Puljak, mrtva, treba je zaustaviti i krenuti
iznova s Jokićevih temelja.
Ritam otpora provođenju reforme otpočetka su udarale realno
marginalne, sektaške organizacije kršćanskih fundamentalista
povezane s Crkvom i osnažene nekolicinom ocvalih intelektualaca
iz ‘Pola ure kulture’ koje je vrijeme odavno pregazilo.
Riječ je o ljudima koji zaziru od svega modernog baš kao što
Nečastivi zazire od tamjana.
Nema nikakve sumnje, da su kojim slučajem živjeli sredinom
petnaestoga stoljeća, maljevima bi razbili Gutenbergov stroj.
Provedba kurikulne reforme u budućnosti se dakle neće odvijati,
kako to ovih dana prognoziraju ugledni kolumnisti, u sjeni borbe
između konzervativaca i takozvanih liberala.
Odvijat će se baš kao i dosad, i to, dakako, u onoj mjeri u kojoj
to HDZ dopusti – a recentni pičvajz oko Istanbulske
konvencije jasno je pokazao da ekstremizam
neokonzervativnih sekti mimo volje same vrhuške HDZ-a u javnom
prostoru nailazi na slabašan odjek – u žaru borbe konzervativnih
križara protiv suvremenosti i zdravog razuma.
