U ovo adventsko vrijeme, vrijeme ljubavi i mira, kako ga je svojedobno opjevao najpoznatiji Presleyev dubler u Hrvata, kada svi odreda odjednom postaju čestiti i solidarni, i kada se čak ni oni najtvrđeg srca neće libiti uzet sebi od usta ne bi li prosjaku pred trgovačkim centrom udijelili koju velebitsku degeniju, red je da se i mi ovdje barem na trenutak odmaknemo od već poslovične čangrizavosti, nekonstruktivne kritike, jalovog njurganja, zlobe i cinizma, i da u ovoj sumornoj svakodnevici što nas okružuje pokušamo pronaći barem nešto dobroga. Nije valjda baš sve tako crno.
Možda je zato najbolje krenuti od najsvježijih vijesti.
Evo, recimo, dobro je to što je Ivan Vrdoljak ponovno i nadasve transparentno izabran za predsjednika HNS-a. Odlučan, dosljedan i nepokolebljiv. Usudili bismo se reći da političara takvog moralnog i intelektualnog kapaciteta nismo imali još od Vlade Gotovca. Cijeli svoj životni i politički put Vrdoljak je posvetio sretnijoj budućnosti vaše djece. Zar niste primijetili s kolikim se entuzijazmom vaša djeca vraćaju iz škole otkako je HNS ušao u koaliciju s HDZ-om? Zaboravite diskete, stiglo je napokon vrijeme kompaktnih diskova.
Dobro je što Zlatko Komadina ne vidi baš nikakve probleme u SDP-u. Štoviše, hrvatski socijaldemokrati ne pamte bolju godinu. Ne kaže se uzalud, sve dok Davor Bernardić drži uzde u svojim rukama, HDZ može biti spokojan. Neka, barem ima nade za fiziku.
A i to što je HDZ spokojan i na vlasti je također vrlo dobro. Kao i činjenica da stranku vodi Andrej Plenković, uglađeni europejac i diplomat koji će znati kako nacionalističku politiku svog prethodnika voditi drugim sredstvima, a da pritom konačni ishod ostane isti. U načelu je najvažnije U na čelu. To je dobro. Da nije tako, već bi narod, nakon svih ovih pustih godina, na vlast dovukao nekog drugog.
Dobro je onda što ljevica, osim one šačice bijednika i Šuvarovih epigona okupljenih u Novoj ljevici, u Hrvatskoj uopće ne postoji.
Dobro je što su ulice i trgovi, kao i sve preostale relikvije jugokomunističke diktature prepuštene na milost i nemilost kanalizacijskim žoharima koje je još Karamarko na velika vrata uveo u politički mainstream.
Dobro je što mandat predsjednice Kolinde Grabar Kitarović traje još barem dvije godine. Nakon svih onih Krivoustih, Dikobraza i Lignjuna, kako ih već nisu krstili, lijepo je znati da je na čelu države osoba koja se u svom poslanju vodi razumom, a ne srcem. A razum, dakako, nalaže da se čovjek mora okružiti špijunima koji su svojedobno štitili ratne zločince.
Dobro je što je usvojen lex Agrokor – unatoč bajanjima pomahnitalog suca Kolakušića koji je upozoravao da se njime pogoduje maloj skupini financijskih špekulanata koji će u roku od šest mjeseci zaraditi milijarde bez ikakvog poslovnog rizika – i što će megalomaniju privatnog vlasnika hrvatskog gospodarstva sufinancirati svi porezni obveznici. Pa što, vrijeme je solidarnosti, tako nas i Isus uči. Bude čovjeku lakše kada shvati da nije sam.
Dobro je, zatim, što je ukinuta emisija problematične Maje Sever i što propadaju neovisni mediji, poput portala Lupiga, koji svojim pisanjem podrivaju temelje ove države.
Dobro je, pače, itekako dobro, što državni vrh ne priznaje hašku presudu za udruženi zločinački pothvat kao ni rezultate arbitraže o graničnom sporu sa Slovenijom. Neka vas pritom ne brine što strane novine, poput, recimo, švedskog Aftenbladeta, o Hrvatskoj pišu kao o ‘sramoti Europske Unije’ i zemlji ‘sa zastrašujućim nedostatkom demokratskog instinkta’. Izuzetno je važno da napokon netko skupi hrabrosti i javno prokaže svu bijedu bjelosvjetske protuhrvatske zavjere.
Dobro je onda što je zaustavljena reforma obrazovanja. Neće valjda djeca držati korak s vremenom ili, ne znam, u školama učiti strahote poput one da masturbacija ipak ne uzrokuje sljepilo.
Dobro je, također, što još uvijek nije ratificirana Istanbulska konvencija. Zamislite, za boga miloga, kako bi nakon toga HDZ-ovi đilkoši, pardon, župani, mogli dalje neometano mlatiti svoje žene. Osim toga, odlaganjem ratifikacije odlaže se i mogućnost da se neka od heroina iz udruge ‘U ime obitelji’ jednoga jutra probudi kao muškarac.
Što je još dobro?
Dobro je i to što je saborski Odbor za obranu odobrio nabavu novih borbenih aviona. To će vam sigurno mnogo značiti u svakodnevnom životu.
Dobro je, primjerice, i to što prije odlaska na operaciju morate uzeti kredit na deset godina, pa onda još u bolnicu nositi svoje ručnike i toaletni papir. Besplatno i svima dostupno zdravstvo jeftini je komunistički spin.
Ima, kako vidite, mnogo toga pozitivnog u ovome društvu, samo to treba prepoznati. Dobro je, lijepo je, što bi rekao znameniti Ivica Prtenjača.
Da, dobro je svakako i to, oprostite na izljevu neprimjerenog lokalpatriotizma, što je u varaždinskoj Areni napokon održan koncert Marka Perkovića Thompsona. Kako smo mogli čuti i vidjeti, taj je koncert bio prepun oduševljenja i aklamacijskog suglasja. Stari i mladi, branitelji i nebranitelji, Hrvati, Srbi i Židovi, svi su uživali.
Ne znate vi što je sreća, kada Marko Perković, onako stamen, zaurla – za dom, a svi Srbi i Židovi ustaše. Na noge, mislim, pa odvrate – spremni.
