O svemu ćete biti obaviješteni na vrijeme.
Točno tim je riječima neki anonimni ćato iz Ministarstva obrazovanja ovih dana odgovorio na pitanje novinarke portala srednja.hr u kojoj je fazi proces kurikularne reforme i što se čeka s natječajem i imenovanjem novih voditelja i članova Ekspertne radne skupine.
Ili je to možda ipak bio premijer Andrej Plenković. Njegova je to mantra, općepoznata i mnogo puta opjevana.
‘U kojoj je fazi, premijeru, rad Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima?’ ‘O svemu ćete biti obaviješteni na vrijeme.’
‘Što će biti s Agrokorom?’ ‘O svemu ćete biti obaviješteni na vrijeme.’
‘Kada će napokon Njonjo Jandroković početi pokazivati prve znakove karaktera?’ ‘O tome ćete biti obaviješteni na vrijeme.’
‘Javni dug? Kreditni rejting?’ ‘O tome ćete biti obaviješteni na vrijeme.’
‘U kojoj je fazi proces…?’ ‘O svemu tome ćete biti obaviješteni na vrijeme.’
Nema, kako vidite, premijer Plenković mnogo ambicija u životu. Ima, zapravo, tek jednu. Da se trenutačno stanje stvari, kako u politici, tako i u društvu, održi što je duže moguće. Drugim riječima, da vuk bude sit, a ovce na broju. I to na broju 76. I da ovce budu, jasna stvar, u Saboru kada se sljedeći put bude izglasavalo povjerenje njegovoj Vladi.
Prošlo je vremena otkako je ta famozna kurikularna reforma bila tema dana kod jedriličarke Grancarić, otkako su ljudi bili spremni izaći na trgove i podržati promjene, i ne bi je se danas, ruku na srce, više nitko ni sjetio da nema, recimo, Dore Kršul i njenih drugova s portala.
Lijepo je znati da još uvijek postoje ljudi kojima je Mnemozina kao mati.
Ne bi je se, rekoh, danas više nitko ni sjetio da nas notorni Prosperov Novak, inače zakleti protivnik Jokićeve reforme, upravo ovih dana, u svom komentaru u Pola ure kulture, nije odlučio još jednom uvjeriti kako školstvo fantastično funkcionira, ovoga puta ne na primjeru hrvatskog jezika i Judite, već na primjeru matematike, izračunavši mrtav hladan, uz pomoć digitrona, kako je šesto hiljada puta sedam cijelih pet jednako osam milijuna.
Korjenite promjene u obrazovnom sustavu bile su svojedobno jedan od glavnih preduvjeta perverzne kohabitacije HNS-a i HDZ-a. Premijer je Plenković međutim pred ministricu Divjak stavio samo jedan zadatak. Da sve ostane kako jest.
To bi onda, naravno, bio i najtočniji odgovor na ono pitanje novinarke s početka ovog teksta, u kojoj je fazi proces kurikularne reforme, a o čemu ćemo biti obaviješteni na vrijeme.
Iz premijerova rakursa gledano, važno je tek da vuk bude sit i da ovce budu na broju. Da se barem naizgled pomiri nepomirljivo, da se pomire lijevi i desni, ustaše i partizani. I da konačni rezultat, kada se podvuče crta pod Drugi svjetski rat, bude iks – neriješeno.
S obzirom na to da su ne tako davno, u razdoblju krutog tuđmanizma devedesetih godina, propadali i mnogo ambiciozniji pokušaji usmjereni u pravcu takve pomirbe, nije pretjerano ustvrditi kako upravo gledamo soft verziju pornjave što je u kolektivnoj memoriji ostala upamćena pod nazivom Kosti u mikseru.
Nema, kako vidite, Plenkovićeva Vlada mnogo ambicija u životu. Ima, zapravo, tek jednu. Da se postojeće stanje održi što je duže moguće. Korjenite promjene, kako je nekidan istaknula ministrica, bile bi prevelik zalogaj za ovu koalicijsku Vladu.
Obrazovni sustav mora biti utemeljen na znanosti i mora odgovarati zahtjevima suvremenog doba.
Još jučer ovdje smo imali ministre koji su propagirali kreacionizam i nemušto prtljali kada ih se uhvatilo u plagiranju, imali smo nezavidne učeničke rezultate na svim međunarodnim testiranjima i državne tajnike koji su smatrali da su za to kriva djeca s posebnim potrebama.
Još danas imamo, kažu istraživanja, maturante koji misle, i to u zabrinjavajućoj većini, da NDH nije bila bestijalna, pokvarena, fašistička tvorevina i da je homoseksualnost bolest.
Imamo kontekstopisce i modne mačkice filozofije iz Petog dana koji smatraju da je hakenkreuz na čelu ili na reveru izraz bunta i rebelije.
Osnovni i najvažniji smisao, svrha i cilj kurikularne reforme jest to da iz škola napokon počinju izlaziti pošteni, kritički nastrojeni i odgovorni ljudi, širokogrudni, tolerantni i otvoreni prema svim različitostima.
U tom smislu, sve priče o tobožnjoj modernizaciji, nagrađivanju izvrsnih i Bakićevim micro bitovima samo su palijativna rješenja, kupovanje vremena i bacanje pijeska u oči.
Ne kalemi se izvrsnost na usahle i crvotočne grane dekadencije.
Riječ je o jednom od najvažnijih testova ovoga društva.
Kako će završiti, i tko je na koncu odnio pobjedu u Drugom svjetskom ratu, o svemu tome bit ćete obaviješteni na vrijeme.
