Uzburkala se danas varaždinska politička scena nakon dulje ljetne ‘fjake’. Razlog je taj što je javnost doznala da već oko tri tjedna traje, u noćnim satima, odvoz jednog dijela baliranog otpada iz Brezja.
Uz sve to, još uvijek se ne zna odgovor na pitanje kamo se to smeće odvozi. To možda građane previše i ne brine, bitno im je tek da bale nestanu iz Brezja, ali politički predstavnici postavljaju dodatna pitanja, pozivaju na transparentnost ili upućuju kritike gradskoj vlasti.
Oglasili su se tako SDP-ov Neven Bosilj, Reformistica Natalija Martinčević, ali i ‘nestranački HDZ-ovac’ Vjeran Strahonja.
> SMEĆE Dio bala odvozi se iz Brezja, veći dio problema u procesu rješavanja
> MAZANJE OČIJU? Neven Bosilj (SDP): ‘Ovaj odvoz bala je kao da uzmete aspirin kad imate tumor’
> POZIV ČEHOKU Martinčević o balama: ‘Svaki pomak je dobar, ako je transparentan’
– Situacija kad o javnoj stvari nema pune i istinite informacije može također mnogo govoriti i omogućiti nekakve zaključke – smatra Strahonja, prema onome što je napisao na svojem Facebook profilu, pa razlaže temu u nekoliko točaka.
– 1. Prema dostupnim informacijama, bale (neselektirani otpad ili upakirano smeće, kako vam drago) rješavaju varaždinske tvrtke specijalizirane za vodoopskrbu i kanalizaciju, Varkom i tvrtka kćer Aquatehnika, a ne Čistoća. Čistoća je prije nekoliko godina izdvojena iz Varkoma pod izlikom da se jedan pravni subjekt ne može baviti smećem i vodoopskrbom. Bilo je jasno da je to besmislica, a sad znamo da to očigledno nije istina. Razdvajanje Varkoma i Čistoće koštalo je građane Varaždina milijune kuna, a i danas plaćamo dvije paralelne uprave i administracije, dvije zgrade, dvostruke resurse, odvjetnike i sudske nagodbe….
2. Aquatehnika očigledno nije nesposobna tvrtka koju treba pod hitno prodati nakon što joj se sruši cijena, nego tvrtka s vrijednom opremom i ljudima koji su sposobni izvesti složene operacije, ne samo u izgradnji vodoopskrbnih sustava, nego i u zbrinjavanju otpada.
3. Jedinice lokalna samouprave i komunalna poduzeća imaju obavezu javne nabave roba i usluga, ali ne i njihove kćeri. Zato uprave tvrtki kćeri mogu poslovati kao da se radi o privatnim firmama. Ako se u slučaju varaždinskih bala radi o poslu Aquatehnike i Piškornice, ‘praktičnost’ osnivanja tvrtki kćeri je na djelu.
4. Balirano smeće nije smeće, nego vrijedna materija, koja se kroz dugi niz godina može više puta odlagati, seliti, prevoziti, pomicati, prepakirati… I svaka ta operacija ima cijenu koju plaćaju građani. Posebna ‘dodana vrijednost’ je ako se u pojedine faze uključuju privatni koncesionari. Zbog toga činjenica da ‘vlasnici’ popisuju i čuvaju ‘svoje’ bale kao najveće blago nije apsurd i glupost, nego najviša ekonomska logika. Pa prodat će ih građanima još nekoliko puta – napisao je Vjeran Strahonja.