Lokalni su izbori, hvala bogu, iza nas. Prije nego se prešaltamo natrag u bijednu i sumornu svakodnevicu, evo kratkog rezimea.
Kako je i bilo za očekivati, gubitnika nema, baš svi su pobjednici, što apsolutni, što relativni, što moralni. Tako to izgleda ako završetak izbornog procesa promatrate očima političara.
Objektivno, stvari su ipak nešto drugačije. Drugi krug protekao je bez većih iznenađenja. Ivan Čehok novi je varaždinski gradonačelnik, a Radimir Čačić novi župan Varaždinske županije.
Kako će izgledati suradnja dvojice alfa-mužjaka u omnipotentnom deliriju, ostaje za vidjeti. Prije desetak godina iz šina je izletio Čačić.
Milan Bandić osvojio je Zagreb, Obersnel Rijeku, Vrkić Osijek.
Osvajanje šestog mandata toliko je oduševilo Bandića da je u jednom trenutku umislio da je gradonačelnik Londona. ‘Ovo je za cijeli London’, buncao je u groznici izborne večeri graditelj fontana iz Pogane Vlake.
Ako ne računamo glavni grad, razloga za zadovoljstvo itekako ima i Andrej Plenković. Respektabilan dio Hrvatske obojen je u plavo. Za pretpostaviti je da će na valu dobrih izbornih rezultata u narednom periodu dodatno ojačati svoju poziciju u stranci i uspješno staviti pod kontrolu rigidnu desnu frakciju koja mu je dosad radila o glavi.
HNS i Most s pravom se mogu nazvati najvećim izbornim gubitnicima. HNS je izgubio svoj Alamo na sjeveru, a Most svoju Bastilju na jugu Hrvatske.
Poraz HNS-a dobrodošao je u smislu društvene klime i moralne higijene (riječ je o klasičnoj klijentelističkoj hobotnici koja je s godinama proširila svoje pipke na apsolutno sve segmente društveno-političkog života u varaždinskom kraju), ali samo pod uvjetom da nasljednici iz redova Reformista ne nastave funkcionirati po istom modelu.
Fijasko Mosta kao najveće političke prevare kojoj smo svjedočili u zadnje vrijeme uvijek je dobrodošao sam po sebi.
Malo iznenađenje, ako se tako može reći, dogodilo se tek u Dioklecijanovu gradu. Željko Kerum ipak nije uspio po drugi puta postati gradonačelnikom Splita. Doduše, ne svojom krivicom.
Napravio je Kerum sjajan posao, odradio odličnu kampanju, rekao sve što se od njega očekivalo, stekao kakvu-takvu prednost u prvom krugu, ali je, eto, imao tu nesreću da ga u drugom krugu neformalno podrži SDP.
Naravno da nakon toga nije imao šanse. Podrška stranke koju bezuspješno pokušavaju voditi Davor Bernardić i Arsen Bauk zaista nije nešto što biste mogli smatrati asom u rukavu u slučaju da imate ozbiljnijih političkih ambicija.
Već duže vrijeme SDP se nalazi u dubokoj krizi identiteta, govorimo o latinovićevskim razmjerima, tako da nikome iole normalnom u ovom trenutku ne pada na pamet da svoj glas na izborima pokloni toj obezglavljenoj družini diletanata. A kamoli da postane njenim članom.
Dobro, nikome osim Aleksandri Kolarić.
