U Varaždinskoj županiji u drugome krugu o tome tko će biti novi varaždinski župan odlučivalo je svega 34 posto građana s pravom glasa.
U Varaždinu je o novome gradonačelniku odlučivalo njih ipak nešto više, 41,56 posto građana s pravom glasa.
Situacija u Županiji
Od 146.919 birača s područja Varaždinske županije, glasovalo ih je 49.954. To je tih 34 posto.
Radimir Čačić dobio je 26.264 glasova. To je 52,57 posto glasova onih koji su izašli na birališta.
No to je isto tako tek 17,87 posto glasova onih koji imaju pravo glasa.
Radimiru Čačiću povjerenje da vodi Varaždinsku županiju tako je dao otprilike tek svaki šesti stanovnik ovoga kraja.
Petero od njih šestero rekli su nešto drugo. Ili da bi radije Predraga Štromara (njih 21.784 ili 43,61 posto onih koji su glasovali) ili jednostavno nisu izašli na izbore.
No onih koji nisu glasovali je čak 96.965, što je točno 66%.
Tako da su pravi rezultati izbora sljedeći: za Čačića 17,87%, za Štromara 14,83%, ni za koga 66%!
Situacija u Varaždinu
U Varaždinu je situacija tek nešto bolja. Od ukupno 39.839 birača glasovalo ih je 16.556. To je onih već spomenutih 41,56 posto.
Ivanu Čehoku povjerenje je poklonilo 11.343 građana, a Alenu Kišiću njih 4.597. Nije glasovalo 23.823 birača.
Tako nam službeni i pravovaljani rezultati govore da je Čehok dobio 68,50 posto glasova, a Kišić 27,76 posto. Onih koji su glasovali.
No pravi rezultat izbora, gledajući u odnosu na ukupan broj birača, je sljedeći: za Čehoka 28,47 posto, za Kišića 11,54 posto, ni za koga 59,80 posto!
Razlozi niske izlaznosti
Jasno je iz ovih brojki tko je pravi ‘pobjednik’ izbora.
No što se zapravo krije iza tako niske razine izlaznosti na izbore? Ima više tumačenja. Evo nekih od njih.
Najjednostavnije tumačenje, koje bi izbornim pobjednicima trebalo najviše i odgovarati, je da su oni koji ne izlaze na birališta na neki način – suzdržani. Oni su zadovoljni kandidatom kojeg odaberu oni angažirani. Time zapravo indirektno na neki način daju glas pobjedniku.
Tako je u teoriji.
Tumačenja koja bi ipak nešto više odgovarala stvarnosti uzimaju u obzir ipak i neke druge mogućnosti.
Prije svega, veliki broj nebirača može nam govoriti i da oni nisu zadovoljni nijednim od ponuđenih kandidata!
Na to može utjecati način na koji birači općenito percepiraju kandidate, ali na to mogu utjecati i aktualne političke prilike.
Pitanje je pritom zašto ti građani ne koriste pravo izlaska na izbore i poništavanje listića. To bi bila daleko konkretnija i izravnija politička poruka nego apstinencija od glasovanja.
No zasad je tako kako je, oni koji ne žele svoj glas dati ni jednome od kandidata u pravilu ostaju kod kuće.
‘Ne vjerujem u sustav’
Kod kuće ostaju i oni koji, kako obično kažu, ‘ne vjeruju u sustav’.
Demokracija na hrvatski način u ova protekla oko dva i pol desetljeća stvorila je zazor od bilo kakvih izbora kod prevelikog broja građana.
Tako da razloge apstinencije svakako treba tražiti i u općoj apatiji.
Pritom su u većini oni koji ne vide alternativu postojećem sustavu, tek neki rijetki pojedinci smatraju da postoji bolji sustav od onog koji poznajemo. Njih u pravilu nećete čuti da govore u javnosti.
Tako je i u Europi?
Jedno tumačenje je i da je niska razina izlaznosti na izbore ove razine, gdje se odlučuje o ‘komunalnim’ temama, sasvim uobičajena u razvijenim demokracijama i da u Europi jeste nešto viša, ali ne previše.
Naizgled bi takvo rezoniranje moglo izgledati sasvim razložno, no nekako se čini logičnijim objašnjenje da građani naprednih demokracija, u zemljama niske razine korupcije, u manjem broju izlaze na ‘komunalne’ izbore zato jer će tamo ‘svaki’ kandidat kvalitetno obaviti svoj zadatak, a institucije sustava brinu o tome da se pritom ne ‘zaigra’.
U zemlji visoke razine korupcije kao što je Hrvatska takvo tumačenje sigurno ne drži vodu. Da, i hrvatskim biračima i onim biračima u europskim zemljama razvijene demokracije, ali niske razine korupcije, biračima je ‘svejedno’ stoga što su ‘svi isti’. Ali ‘isti’ sa sasvim suprotnim predznakom.
Opća apatija
Iako ne postoje precizna istraživanja, ovdje na našim prostorima analitičari kao glavno objašnjenje za nesudjelovanje u izbornom procesu vrlo često ističu opću apatiju.
Dok se to ne promijeni, imat ćemo situaciju kakvu imamo u ovome trenutku: župana kojeg podržava svaki šesti građanin i gradonačelnika najvećega grada u županiji kojeg podržava svaki treći, pa čak i četvrti, građanin.
