U prvome krugu kampanje za varaždinskog gradonačelnika nije se mogla zaobići tema varaždinskog otpada, ali se cijela rasprava svela na opća mjesta vezana uz rješenja za famozne varaždinske bale.
No problem otpada je daleko složeniji od samih bala te smo stoga o tome, barem jednim dijelom, pokušali nešto više doznati od kandidata između kojih još jednom biramo u drugome krugu.
No nismo bili posebne sreće. Od Ivana Čehoka, odnosno iz njegova tima, do trenutka pisanja ovoga članka nismo zaprimili nikakav odgovor. Najavljeno je da će stići kasnije. Ako odgovori pristignu, objavit ćemo ih eventualno nakon izborne šutnje i izbora.
S druge strane, Alen Kišić odgovorio je na jedan manji dio pitanja, i to ona pitanja vezana uz balirani otpad. Ono što je pritom novo je da je javno po prvi puta jasno i glasno predstavio tri opcije koje vidi kao rješenje za varaždinske bale.
Varaždin ‘nacionalno smetlište’?
Još su krajem prošle godine Zlatan Avar i Željko Bunić, danas na Čehokovoj listi, a tada kao gradski vijećnici u bivšem sazivu, podigli veliku prašinu najavom da će Varaždin postati ‘nacionalno smetlište’. To su potkrijepili provjerenim glasinama da tvrtka kći Piškornice, nositelja Regionalnog centra za gospodarenje otpadom smještenom u Koprivničkom Ivancu, namjerava kupiti MBO pogon u Brezju.
> Bunić i Avar o velikoj prijetnji: ‘Varaždin će postati nacionalno smetište!’
S obzirom da je ta poslovna transakcija u međuvremenu postala neupitna, pitanje je tek kad će točno biti realizirana (neke glasine govore da već je, ali podaci u zemljišnim knjigama to ne potvrđuju), zanimalo nas je viđenje kandidata za gradonačelnika o toj temi.
Naime, pitanje je što bi se točno promijenilo time što bi umjesto privatnog vlasnika (tvrtke C.I.O.S. MBO Petra Pripuza) vlasnik MBO pogona postala javna tvrtka Piškornica sanacijsko odlagalište.
Jer ono što Varaždin eventualno čini ‘nacionalnim smetlištem’, kako su to nazvali Avar i Bunić, nije vlasništvo, nego kapacitet MBO pogona. A on već sad iznosi 95.000 tona godišnje.
Otpad i iz Dubrovnika?
Druga velika stvar kojom se plašila javnost bila je ta da će u Varaždin dolaziti smeće iz cijele Hrvatske. U međuvremenu je tako javno obznanjena i informacija da je tvrtka koja je vlasnik varaždinskog MBO pogona sklopila ugovor o zbrinjavanju otpada iz Dubrovnika.
No opet je pitanje isto: čak i da je tome tako, zašto je bitno odakle smeće u Varaždin dolazi na mehaničko-biološku obradu, kad je srž eventualnog problema u već spomenutom kapacitetu.
Dakle, ni vlasnička struktura ni to odakle dolazi otpad ne mijenjaju ništa po tome pitanju. O toj temi Kišić i Čehok nemaju ništa za reći. Ili imaju, ali u ovome trenutku nisu stigli ili nisu našli za shodno iznijeti svoj stav o tome.
‘Privremeni’ MBO narastao na 95.000 tona
Zanimalo nas je i kakav je stav Čehoka i Kišića o tome, vratimo se ‘malo’ u prošlost, je li MBO pogon izgrađen sukladno tadašnjim najavama u javnosti, dakle tek kao privremeno rješenje, samo kako bi se obradile varaždinske bale.
Također nas je zanimalo kako komentiraju okolnosti vezane uz povećanje prvotnog kapaciteta pogona s 35.000 tona na 95.000 tona.
I, ono što je najbitnije, je pitanje jesu li kandidati za varaždinskog gradonačelnika spremni građanima Varaždina jasno i glasno reći da Varaždin već sada jest, prema kapacitetu MBO pogona, regionalni centar za mehaničko-biološku obradu otpada!
Prema nekim procjenama, s obzirom na kapacitet pogona, u Varaždin će dolaziti oko 50 kamiona dnevno kada MBO pogon bude radio punim kapacitetom!
Jozinović odbacio sve crne scenarije
Kada smo posljednji puta razgovarali s direktorom tvrtke Piškornica Mladenom Jozinovićem, on je odbacio mogućnost daljnjeg povećanja kapaciteta MBO pogona. Avar i Bunić tada su govorili o tome da bi kapacitet mogao biti povećan i na 200.000 tona!
> Varaždin nacionalno smetlište? ‘Nije točno, građani ne trebaju biti zabrinuti’
– Piškornica kupuje varaždinski MBO zajedno sa svim dozvolama o kapacitetima, tako da oko toga neće biti nikakve promjene. I nikakvih povećanja kapaciteta neće biti, to su besmislice – rezolutan je bio Jozinović.
To možda ne bi trebalo promijeniti ni najnovije ‘pripajanje’ Piškornici i Bjelovarsko-bilogorske i Virovitičko-podravske županije.
– Izričito je propisano da nije moguće povećavanje količine miješanog komunalnog otpada koji se može obrađivati u CGO Piškornica – stoji u službenom priopćenju iz resornog ministarstva. To se, naravno, ne odnosi na kapacitet MBO pogona, već ukupni kapacitet Piškornice.
Naime, Piškornica je imala potpisane ugovore sa 110 općina i gradova s područja četiriju županija sjeverozapadne Hrvatske da, kada centar zaživi, počne preuzimati njihov otpad. Sada se tome priključuju još dvije županije.
No, kao što je poznato, centar do danas nije zaživio. Došao je tek do razine da služi kao odlagalište. Tamo, na kraju krajeva, i Univerzal odvozi ‘tekući’ varaždinski otpad.
Opet ‘privremeni’ MBO
Jozinović je kupnju MBO pogona u Varaždinu bio najavljivao kao privremeno rješenje.
Naime, kako podsjećaju iz ministarstva, u pretpristupnim pregovorima s Europskom komisijom Hrvatska se obvezala da će do kraja 2018. prestati odlagati neobrađeni komunalni otpad na odlagališta. U suprotnom – slijede penali. A plaćat će ih jedinice lokalne samouprave iz svojih proračuna, odnosno građani.
Istovremeno, razdvajanje ‘na kućnome pragu’ nije zaživjelo u dovoljnoj mjeri. Varaždin primjerice još uvijek nema ‘smeđu kantu’, za organski otpad iz kućanstva.
U cijeloj toj priči varaždinski MBO pogon praktički je jedini funkcionalan pogon takve vrste u Hrvatskoj, govorio je Jozinović najavljujući njegovu kupnju. Ta bi kupnja trebala građanima uštedjeti mnogo novaca.
Štromar najavljuje rješenje do 2020. godine
S obzirom na sve probleme koji prate Piškornicu od osnivanja 2009. do danas, jasna je skepsa i javnosti i određenih političkih krugova prema tome gdje je čvrsta garancija da MBO u Varaždinu neće biti – trajno rješenje.
– Garancija je u onome što piše u hrvatskim zakonima i u onome što je Hrvatska potpisala prilikom ulaska u Europsku uniju – odgovario nam je Jozinović kada je ta tema bila ‘najvrućija’.
Potvrdio nam je to i župan Predrag Štromar prošloga tjedna, rekavši da bi cijela ta priča za Varaždin trebala završiti 2020. godine.
No još uvijek ima onih koji misle da jednom kada se ta transakcija provede, to će ostati trajno rješenje, i nikakvi analogni projekti neće se realizirati na području same Piškornice u Koprivničkom Ivancu.
Ekološka renta i naknada stanovnicima?
No čak i da je riječ o privremenom rješenju – kratkoročnom, srednjoročnom ili dugoročnom – zanimao nas je stav kandidata o nekim prijedlozima koji su se pojavili u javnosti.
Primjerice o spremnosti za uvođenje ekološke rente koju bi Gradu Varaždinu plaćao vlasnik MBO pogona.
Također, zanimala nas je i mogućnost isplate određene naknade stanovnicima koji žive u blizini MBO pogona.
Nismo dobili odgovore na ta pitanja.
Čistoća i MBO pogon
U nastavku smo kandidate pitali za scenarije koje imaju pripremljene za rješavanje baliranog otpada.
Pitali smo ih i sljedeća pitanja…
Kakav je vaš stav prema ideji da u vlasništvo MBO pogona (bilo s privatnom tvrtkom, bilo s tvrtkom Piškornica sanacijsko odlagalište) uđe gradsko poduzeće Čistoća?
Koliki udio u vlasništvu bi morala imati Čistoća da za rješavanje baliranog otpada (u MBO pogonu) ne bi trebalo raspisivati natječaj (postupak javne nabave)?
Sufinanciranje Fonda za zaštitu okoliša
Na koji način, u kojem scenariju, mislite osigurati sredstva za sufinanciranje rješavanja baliranog otpada od Fonda za zaštitu okoliša i u kojem iznosu?
Što to znači da će nakon micanja bala trebati sanirati odlagalište? Što to konkretno znači? I koliko bi to moglo koštati? Tko će to platiti?
Hoćete li pregovarati s koncesionarom oko raskida koncesije? Koliko realnom smatrate opasnost da će ta koncesija nanijeti štetu gradskom proračunu i kolike su šanse da se iz toga Grad izvuče ‘neokrznut’?
Hoće li, i na koji način, kupnja MBO pogona od strane tvrtke Piškornica sanacijsko odlagalište pozitivno utjecati i na problematiku vezanu uz koncesiju?
Kišićeva tri moguća scenarija
Pojedinačne odgovore nismo dobili. U nastavku donosimo odgovore Alena Kišića, koji predstavlja nekoliko scenarija za rješavanja baliranog otpada.
– Za rješavanje problematike otpada SDP je oformio široki krug stručnjaka s područja prava, ekologije, građevine i menadžmenta te su razrađene tri varijante koje ću vam ukratko predstaviti.
Opcija 1) Budući je ugovor iz 2008. prema kojem je tadašnji gradonačelnik Čehok nezakonito dao T7 za zbrinjavanje otpada bez koncesije pravomoćno proglašen nevažećim, velika je vjerojatnost da će takvu sudbinu doživjeti i ugovor iz 2009. godine o zamjeni zemljišta između grada i T7 te će grad dobiti natrag zemljište na kojem je sagrađen MBO (spor je u tijeku). Temeljem načela jedinstva vlasništva ili grad kupuje MBO ili CIOS kupuje zemljište. Kroz pregovore s CIOS-om i koncesionarom Cezarom kad preuzmem upravljanje gradom vezano će se pregovarati o sudbini koncesije za bale i budućnost MBO-a.
Opcija 2) je nastavak pregovora do kojih je došlo povjerenstvo koje je uspjelo smanjiti cijenu s 1003 kn na 725 kn. Ukoliko koncesionar pristane na nižu cijenu zbrinjavanja koja po izračunima stručnjaka iznosi 300 – 350 kuna po toni (koliko plaćaju komunalne tvrtke za odvoz tekućeg otpada u Garešnicu, Davor, Donji Miholjac, Vukovar…) + troškovi prijevoza od 100 – 150 kn po toni, a budući da imamo mišljenje Ministarstva financija da je rješavanje problematike otpada u Brezju investicija, Grad može uzeti kredit na 10 godina i uz godišnji anuitet od cca 5 mil kuna riješiti problem na način da građani to uopće ne osjete. Napominjem da grad primjerice godišnje izdvaja za JPP dvorane Arena 18 mil. kuna i tu obvezu nam je tadašnji gradonačelnik Čehok ugovorio na još 20 godina, ukupno će Grad stajati 450 milijuna kuna i još toliko državu!
Opcija 3) Ukoliko svi pregovori propadnu i s obzirom da Cezar tuži grad za 94 mil kuna koliki je ukupni iznos koncesije iz 2013. mi pripremamo novu javnu nabavu za bale i zbog toga paralelno pripremamo preklasifikaciju otpada s lokacije Brezje kako bi spriječili mogućnost da zbog sudske tužbe bale ostanu imobilizirane do kraja spora. Naime, predmet koncesije iz 2013. godine bio je samo otpad ključnog broja 20 03 01 (miješani komunalni otpad) u procijenjenoj količini od 94.600,10 tona. Tek nakon što je koncesija raspisana, točnije dana 26.10.2012.god., VARKOM d.d. je ishodio Dozvolu kojom mu se dozvoljava obrada i skladištenje otpada oznake 19 12 12 i 19 12 99. Dakle, do tog vremena, VARKOM d.d. nije mogao obrađivati niti na Brezju skladištiti otpad oznake 19 12 12 i 19 12 99.
Izvatke iz Registra onečišćenja okoliša za predmetno razdoblje izdaje Agencija za zaštitu okoliša pojedinom subjektu na upit što je njihovo u registru. Prema podacima kojima raspolaže Grad za 2012. i 2013. god. (prijavni listovi za sakupljača/prijevoznika komunalnog otpada – VARKOM d.d., RJ ČISTOĆA d.o.o.) iz kojih je vidljiva količina sakupljenog (i prijavljenog) otpada po različitim JLS-ima u kojima je VARKOM d.d. u to vrijeme sakupljao otpad. Iz navedenih je prijavnih listova također vidljivo kako se na dan 31.12.2013. god. kao ‘stanje privremenog skladišta’ (misli se na Brezje) navodi količina otpada u iznosu od 86.853,26 t (riječ je o otpadu 20 03 01).
Od 2014. godine se ni u AZO-u ne vode podaci o Brezju (kao da isto ni ne postoji), a razlog tome leži u činjenici da nakon podjele VARKOM-a i nastanka ČISTOĆE d.o.o., oba društva od sebe otklanjaju bilo kakvu odgovornost i nadležnost za otpad uskladišten u Brezju – jedni zato što više zakonski ne smiju, drugi zato što im to nije izrijekom navedeno u Planu podjele. Posjednik, je ipak po meni Varkom, koji može sam ili Grad pokrenuti zahtjev za preklasifikaciju otpada s neobrađenog 20 03 01 na 19 12 12 što potpisuje ministar te time predmet nove javne nabave nije isti kao u koncesiji oko koje postoji sudski spor i ne može DKOM zabraniti raspisivanje nove javne nabave kao što je to napravio Fondu 2014 jer je raspisao nabavu za predmet nabave za koji već postoji važeća koncesija.
Otpad je prema analizama i pribavljenim elaboratima (cca 110.000 tona) u stanju da je pitanje je li uopće obrada potrebna i moguća (to mora struka utvrditi). Jer, podsjetimo se, prva bala je nalogom tadašnjeg gradonačelnika g. Čehoka balirana 02. travnja 2005. dakle prije punih 12 godina. Paradoksalno je da osoba čijom odlukom je nastao sam problem (i koja u 6 godina na čelu grada ga nije riješila) se danas pokušava pokazati kao spasitelj.
Budući se prema ZOGU sakupljanje otpada može povjeriti tvrtki u većinskom vlasništvu grada, a to je Čistoća, logično je da po isteku koncesije koncesionaru u srpnju 2018. posao sakupljanja i zbrinjavanja tekućeg otpada preuzme gradska tvrtka, s obzirom da za tu namjenu imamo tvrtku u vlasništvu grada.
Također na računima Varkoma postoji gotovo 23 milijuna kuna oročenih sredstava te još 11 milijuna kuna na žiro računima, a budući je grad suvlasnik 51 % Varkoma taj novac prikupljen kao ekstra dobit preko leđa građana može usmjeriti u rješavanje problematike varaždinskog otpada – stoji u Kišićevom odgovoru.
Još malo…
O tome što je Ivan Čehok imao za reći o načinu rješavanja problema baliranog otpada, možete pročitati u članku koji smo objavili uoči prvog kruga izbora.
> BALE Kako varaždinski ‘gradonačelnici’ (ne)će riješiti vječiti problem grada
DODATAK:
Vrlo brzo nakon objave članka pristigao je i odgovor Ivana Čehoka. Pročitajte ga u nastavku…
> SVE O OTPADU (2) Čehok: ‘Protiv smo toga da Piškornica kupi MBO’
