‘Županije treba ukinuti jer su veliki potrošači novca, one su u današnjem sustavu potpuno besmislene. Pa vi kao župan nemate 15 minuta pravog posla dnevno. Dakle, nemate što raditi’, grmio je prije točno dvije godine Radimir Čačić, čiji je politički utjecaj vrlo često višestruko premašivao njegovu demokratsku legitimaciju na izborima.
Što se u međuvremenu promijenilo nabolje do te mjere da bi se sad odjednom funkcije župana – koju, nota bene, zaista treba što prije ukinuti – tog dakle besmislenog posla što se svodi na isprazno dokoličarenje 15 minuta dnevno, svim silama želio dokopati čovjek koji nerijetko ističe upravo neizmjernu radnu energiju kao svoju najveću vrlinu?
Ništa.
Nakon posvemašnjeg fijaska na parlamentarnim izborima, kako osobnog, tako i stranačkog, Čačić je shvatio da opet treba zajahati lokalno.
I sasvim pristojno mu je krenulo. U drugom krugu izbora za župana Varaždinske županije snage će odmjeriti s Predragom Štromarom.
Analitičari ga proglašavaju favoritom. Iako je riječ o kandidatima kvaziljevice i centra, župana će izabrati birači desnice.
Jasno je to i Čačiću, stoga je žurno pohrlio po glasove u Bujančevu ‘Bujicu’. Tko nije gledao, teško će shvatiti što je prava muška ljubav.
‘Gospon Čačić, ja bum glasal za vas’, ozareno je cvrkutao ljuti desničar Bujanec.
‘Emisija vam je super, vi zovete samo one koji nešto vrijede’, ganuto je uzvraćao potencijalni župan.
Reformisti i desnica detektirali su zajedničkog neprijatelja. HNS je mrtav, Vrdoljak je ‘Brazilac’ i kriminalac, Anku Mrak Taritaš treba procesuirati zbog Gunje, Štromar je ćato, pikzibner i nesposobni činovnik – mitraljirao je Čačić nošen bujicom misli.
I, što je najbolje, nije rekao ništa netočno. Svaka mu piva, štono se kaže.
Problem je međutim u tome što se pritom zaboravio pohvaliti da nam je manje-više sve njih u baštinu ostavio upravo on sam.
Nisu oni, naime, postali pikzibneri, nesposobnjakovići i kriminalci tak nakon što su se razišli na sve strane kao rakova djeca, ili ako hoćete Ratkova djeca, oni su takvi bili i onda kada je on stajao iza njih i postavljao ih na funkcije. Samo što tada to, očigledno, nije bilo odveć važno.
Sačuvaj nas stoga bože Štromarove sposobnosti i Čačićeva kadroviranja.
Perfekt, prezent, futur
Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović jamačno će se naljutiti ako i na ovom mjestu ne ostane zabilježen njen nemali doprinos iznova zahuktaloj reformi školstva.
Riječ je, naime, o jednom prijedlogu koji je toliko briljantan da ga, zapravo, malotko osim same predsjednice uopće razumije. A ponajmanje struka koja bi u svemu tome ipak trebala imati zadnju riječ.
Elem, čim je kurikularna reforma uspješno istrgnuta iz ralja plašljive Jokićeve radne skupine i povjerena na milost i nemilost rigidnim neokonzervativcima iz krugova bliskih Željki Markić, KGK došla je na ideju da se hrvatski jezik u školama podijeli na dvije razine – bazičnu i AP (advanced placement) za one koji žele znati više.
Što da se đake, buduće stupove društva i buduće glasače, zamara s čitanjem, obogaćivanjem vokabulara, sa ‘svom tom književnošću’, kako je izvoljela kazati cijenjena predsjednica – s onim lenjinistom Krležom, besprizornom pijandurom Ujevićem i pedofilom Ferićem – kada je za mrziti Srbe i muslimane i za to da se na glasačkom listiću zaokruži HDZ dovoljno pedesetak riječi i dva prolistana broja Glasa Koncila.
Pitanje lektire je dakle riješeno.
Što se tiče gramatike, kompletan jezik valjalo bi ograničiti na tri osnovna glagolska vremena.
Kako bi to moglo izgledati? Perfekt iliti prošlo sretno vrijeme: ‘Do prije trideset godina naša je obitelj živjela životom dostojnim čovjeka.’ Prezent: ‘Danas smo u totalnoj banani, jedva preživljavamo.’ Futur prvi: ‘U budućnosti ćemo i dalje glasati za HDZ, a sreću ćemo pronaći kao čistači i konobari u Njemačkoj i Irskoj.’
Kralj Tomislav
Nakon što je prije jedanaest mjeseci podnio ostavku najprije na mjesto prvog potpredsjednika Vlade, a potom i na funkciju predsjednika HDZ-a, Tomislav Karamarko prvi je put ozbiljno istupio u medijima, ako pod time ne računamo privatni profil na Facebooku.
U ekskluzivnom i pompozno najavljenom razgovoru za Jutarnji list, Karamarko je komentirao budućnost svog novoosnovanog Instituta za sigurnost i prosperitet Hrvatske, aktualnu političku situaciju u državi, lokalne izbore, stanje u postkaramarkovskom HDZ-u i tako dalje.
Svjež, bistar, lucidan i elokventan. Kada bismo u jednoj rečenici morali sublimirati sve mudrosti koje je nekadašnji potpredsjednik Vlade nakon jedanaest mjeseci pauze i pomnog promišljanja hrvatske budućnosti napokon podijelio s javnosti, ona bi po svoj prilici izgledala ovako: ‘ ‘.
Dinara
Mladi SDP-ov lav Davor Bernardić u politici se snalazi kao riba na suhom. Jedno je bolesna ambicija, a drugo su ipak talent i vještina.
Nakon prošlotjedne razmjene vatre s Mirandom Mrsićem, u stranci su sve glasniji oni koji prizivaju njegovu detronizaciju.
SDP srlja u propast. Ako tako nastavi, u skoroj budućnosti postat će regionalna stranka koja izborni prag prelazi samo u Primorsko-goranskoj županiji. Nešto poput HNS-a u Varaždinskoj ili Međimurskoj.
Istovremeno, Zoran Milanović uslikao se na vrhu Dinare. Upućeni tvrde kako je riječ o visinskim pripremama za ponovni uspon na vrh stranačkog hranidbenog lanca.
Dojam je kako se čak i oni koji donedavno nisu bili skloni Milanoviću danas s nostalgijom prisjećaju vremena kada je upravo on upravljao SDP-om.
Krađa identiteta
Luka Popov, potpredsjednik zaklade Vigilare, inače fizičar u slobodno vrijeme, najavio je kaznenu prijavu protiv ‘Novosti’ nakon što je u njima objavljen tekst novinara Hrvoja Šimičevića pod naslovom ‘Luka Potop’.
Šimičević piše kako Popov putem bloga ‘Kontrarevolucija’ mobilizira neofašističke regrute, promovira mizoginiju, ksenofobiju, rasizam i antimuslimansku histeriju, sanja katoličku monarhiju i ratuje protiv tekovina Francuske revolucije i pretilih feministica s obješenim sisama koje pljuju na vjernike.
Popov međutim tvrdi da blog nije njegov, da ga je otvorio netko drugi – koristeći pritom njegovo ime i fotografiju koja je ukradena s internetskih stranica firme u kojoj radi kao konzultant – i da autor tekstova nije on iako su potpisani njegovim imenom.
Vama to možda zvuči smiješno i nemoguće, ali da se meni osobno prije nekog vremena u inbox nije javio jedan obožavatelj s porukom neka pazim kuda hodam, ja, eto, pojma ne bih imao da na jednom varaždinskom portalu neki manijak već godinama ispisuje bogohulnu rubriku ‘Ružni, prljavi, zli’ i da se pritom potpisuje mojim imenom – Branko Detelj. U ime oca i sina…
