Brada se prikrada
Prvo poluvrijeme lokalnih izbora je iza nas.
Lokalno gledano, Ivan Čehok rasturio je konkurenciju u prvom krugu i trebalo bi se dogoditi pravo čudo da nakon drugog kruga ponovno ne zasjedne u fotelju varaždinskog gradonačelnika.
Takav rasplet može čuditi samo neznalice, tj. one koje politika zanima, ali je ne razumiju, i one neobjektivne, koji su izbore pratili kao zainteresirana stranka i molili boga da do takvog scenarija ne dođe.
U drugom krugu Čehok će odmjeriti snage s kandidatom SDP-a i HNS-a Alenom Kišićem, koji nakon prvog dijela zaostaje dvadesetak postotnih poena.
Što se tiče rezultata u drugim gradovima, vrijedi zabilježiti podatak da u drugi krug s pole positiona kreću i Milan Bandić u Zagrebu i Željko Kerum u Splitu.
Čehok, Bandić i Kerum simptom su teške bolesti društva, napisala je nekidan Sanja Modrić. Što se to događa s biračkim tijelom da mu se toliko sviđaju kompromitirani političari, pita se ugledna komentatorica Novog lista.
Takvo razmišljanje – slagali se s njime ili ne – predstavlja međutim tek jednu stranu medalje. Potpuno je, naravno, bespredmetno računati na inteligenciju biračke mase. Lako za to. Posrijedi je, čini se, ipak nešto drugo.
Zadržimo se na trenutak na onome što lokalnu javnost najviše zanima, dakle na fenomenu Ivana Čehoka. Sjajan Čehokov rezultat u prvome krugu govori ponajmanje o njemu samome. Njegova zamalo izbjegnuta pobjeda u prvom krugu pokazuje nešto drugo.
Pokazuje svu bijedu i jad, svu neozbiljnost i potkapacitiranost tih, nazovimo ih, velikih stranaka, pritom prvenstveno mislim na obezglavljeni SDP i u lažnu sigurnost uljuljani HNS (HDZ tu ne može doći u obzir, unatoč tome što se Damir Habijan pokazao kao izuzetno suvisao kandidat, i unatoč tome što je na listi imao nekoliko pojedinaca vrijednih pažnje, zbog toga što je varaždinsko biračko tijelo apriorno nesklono HDZ-u), koje u svojim stranačkim inkubatorima, u razdoblju od četiri, osam ili deset godina, od široke baze goluždravih i klimoglavih stranačkih pilića, nisu u stanju othraniti jednoga kokota, kandidata, kako hoćete, koji bi bio u stanju stati na megdan i biti barem donekle ravnopravan čovjeku koji na plećima nosi tri ozbiljne optužnice, i koji se ozbiljnom politikom nije bavio mandat i pol.
O tome se radi. Ni o čemu drugome. Što bi se reklo, džabe ste krečili, gospodo. Stranka možda jamči zaleđe i kakvu-takvu sigurnost, ali ne daje političku karizmu i talent.
Dernek
Kad smo se već dohvatili lokalnih izbora, dodajmo još samo to da je za zabavu u zagrebačkom stožeru SDP-a bio zadužen disc jockey Gordan Maras.
Posjetitelji jedva pronalaze riječi kojima bi opisali ovo nevjerojatno iskustvo.
Ako im je Maras zadužen za slavlje, tko će im, pobogu, biti zadužen za postizborne karmine?!
