Budući da su nam izbori pred vratima, a politike i političara ovih je dana u medijima sve više, interesiralo nas je što to sve te silne ljude navodi da se počnu baviti politikom te koje sve ličnosti najčešće prevladavaju u svijetu politike.
S varaždinskim psihoterapeutom Nebojšom Buđanovcem popričali smo o temama povezanima s tipovima ličnosti tipičnih za to zanimanje, a zanimala nas je i posebnost eventualne psihopatologije u politici.
Kako kaže Buđanovac, politika bi u teoriji trebala biti časno zanimanje koje služi dobrobiti svih, obilježena brigom za ljude, altruizmom, uviđavnošću i željom da se služi zajednici.
Negativna selekcija
– U nekom tradicionalnom smislu, politika je nekad i bila takva, međutim mislim da bi sad trebali govoriti o konkretnoj sadašnjoj situaciji, ono što je politika danas, a tu onda možemo uključiti pojam psihopatologije – smatra naš sugovornik.
Buđanovac smatra da, iako i danas postoje izuzeci, koji se zaista uključuju u politiku s namjerom da služe ljudima i čine nešto za opće dobro, ovih posljednjih desetljeća, kako je došlo do demokratizacije, politika i moć sve više postaju koruptivni mehanizam, koji čak i one dobronamjerne s vremenom čine korumpiranima, jer dolazi do negativne selekcije.
Megalomani, narcisi…
Napominje da se može govoriti o najrazličitijim oblicima pshiopatologije kod ljudi koji se žele baviti politikom, što znači da na neki način žele imati moć nad drugima.
– Megalomani su ljudi koji imaju kompleks više vrijednosti, moglo bi se to nazvati nekom vrstom megalomanije. Oni zaista iskreno vjeruju da su sposobniji, vještiji i bolji od drugih i da im je predodređeno da vladaju nad drugima. Oni se osjećaju višima i smatraju da im je prirodan poziv upravljati životima drugih – objasnio je Buđanovac.
– Narcisi su jako brojni u politici. Oni vjeruju u svoju vlastitu nepogrešivost i savršenstvo. Naravno, to je psihopatološka kvalifikacija o kojoj možemo jako puno pričati, no sada nećemo objašnjavati narcizam kao takav, nego jednostavno činjenicu da su narcisi ljudi koji svoj uspjeh i uspon u politici vide kao dokaz vlastite vrijednosti – kaže.
Uz tu kategoriju narcisa može se povezati i kategorija histriona.
– To su ljudi koji su skloni dramatiziranju, vrlo dramatičnim gestama, pa čak i laganju i izmišljanju, a takvi narcisi histrioni su nažalost u politici vrlo prisutni.
…ali i psihopati
– Psihopati su ljudi koji u politiku ulaze s idejom da se ponašaju kao vukovi među ovcama. Ovce su tu da ih strižem, a ja sam tu da ih iskoristim najviše što mogu. Takve psihopatske i sociopatske osobnosti se mogu u politici dobro prikriti, naročito na malo nižim razinama. Političku moć koriste da bi zastrašivali ljude – naglašava.
Uz to, ističe Buđanovac, postoje ljude koji u politiku ulaze izravno sa željom da se bave kriminalnim aktivnostima.
– Jednim dijelom to obuhvaća i psihopatiju. Shvaćaju da će im pozicija za koju se bore omogućiti da ulaze na neka unosna mjesta, gdje imaju priliku poboljšati svoje materijalno stanje.
Kombinacija osobina
Zapravo većina političara, smatra Buđanovac, ima neku kombinaciju u svojim namjerama i motivaciji – onih dobrih namjera i nekih od psihopatoloških osobina.
– Dobre namjere im služe da sami sebi opravdaju svoju želju, a što je još važnije, da se drugima prikažu kao dobronamjerni, dok psihopatološke karakteristike često skrivaju sami od sebe, sve do trenutka dok ne dođu u poziciju da budu korumpirani ili da zloupotrijebe svoju moć. A tada takav postupak opravdaju nekakvim drukčijim višim dobrom, što sami sebi iznađu kao racionalizaciju – kaže varaždinski psihoterapeut.
– Teško da bismo mogli baš mnogo zlih ljudi naći među političarima, međutim u svom djelovanju mnogi političari na kraju ispadaju štetnici za narod, državu ili lokalne sredine u kojima djeluju, upravo zbog koruptivnih radnji – osvrnuo se i na tu temu Buđanovac.
Biranje manjeg zla
Mi sada imamo situaciju u našoj državi da moramo birati manje zlo, a ne veće dobro, ističe, a do kraja političkih mandata tek manjina ostaje zaista nekorumpirana, časna i poštena.
– Ljudi moraju biti svjesni da što neka osoba više želi biti na vlasti, to joj manje treba dati tu moć. Da se mene pita, ja bih dao moć onim ljudima koji uopće ne žele biti na vlasti, koji nemaju takvu motivaciju, već se protive tome, ali su dokazali da su sposobni – predlaže Nebojša Buđanovac.
Ukidanje beneficija
Buđanovac kaže kako bi on osobno eliminirao apsolutno sve beneficije koje političari dobivaju. Ni jedan političar, kaže, ne bi smio imati veću plaću od neke prosječne plaće, trebalo bi im biti strogo zabranjeno ulaziti u razne odbore, na bilo koji način utjecati na sudstvo, nužno je vrlo strogo kontrolirati rad političara, uvesti nadzorne odbore za svaku političku stranku i tijelo…
– Htio bih naglasiti ljudima koji s dobrim namjerama ulaze, možda i po prvi puta, u politiku da budu oprezni kako se događa korupcija. Korupcija se počinje događati kroz sitne geste i usluge, a onda postaje sve veća i veća – zaključno upozorava Nebojša Buđanovac na koruptivni mehanizam, onaj kojim se u pravilu postiže da su svi oko političara ‘namireni’, a time i – dužni.
