Rođendan
U tjednu za nama – kako je i red, uz prigodne programe, govore i zahvale, fanfare i zastave, dopise saborskih zastupnika i europarlamentaraca, Perkovićeve budnice i postrojavanja crnokošuljaša – u brojnim hrvatskim gradovima svečano je obilježena godišnjica osnutka drage nam i nezavisne Države.
Najraskošnije proslave upriličene su, naravno, u Zagrebu i u Splitu. Tko bi to rekao, jebemtiživot, sedamdeset i šest je godina prošlo, a behar s proljeća ’41. još uvijek tako divno i intenzivno miriše. Kvaternikov glas rijetko je kada uhu bio tako ugodan, a poglavnikove ideje rijetko kada tako aktualne kao danas.
‘Ja znam da bi dosta njih 10. travnja izbacili iz povijesti da ne postoji. Sjetite se naših bijelih anđela u crnim odorama zbog kojih danas imamo slobodnu i nezavisnu Hrvatsku. Na kraju želim pozdraviti poginule, hrvatski narod i Nezavisnu Državu Hrvatsku sa starim hrvatskim pozdravom Za dom spremni’, kazao je tako jedan od organizatora rođendanske zabave pukovnik Marko Skejo, čovjek koji je imao nezapamćenu sreću da mu se 10. travnja osim voljene Države rodio i voljeni sin.
Zaista, tko bi to rekao, da će nam nakon tolikih ljeta Država i dan-danas izgledati tako prpošno i svježe. Kao da se u međuvremenu baš ništa promijenilo nije.
Sedamdeset i šest godina kasnije Hrvatska je država u kojoj se već po navici i dobrim običajima mrze, progone i getoiziraju sve manjine, koja ne štiti svoje slabije i bolesne, već kriminalce i bitange, koja briše ili marginalizira sve različitosti, u kojoj se nijedna odluka ne donosi bez blagoslova katoličkih fundamentalista i križara što biju nesmiljeni boj protiv svih oblika progresa i naprednih slobodnomislećih ideja, u kojoj su zakoni i Ustav samo mrtvo slovo na papiru, i u kojoj se ustrajno pokušava difamirati sve ono što se ne uklapa u postojeći nacionalistički narativ.
U najkraćem, danas, u travnju 2017. godine, država nam po mnogo čemu neodoljivo podsjeća na onu iz ’41. Jednako je tako napredna, nezavisna i slobodna kao i tada. Fale možda još samo konclogori, ali – da parafraziramo jednog istaknutog gazimestanskog filozofa – ni takva rješenja još uvijek nisu isključena. Pa sretan ti rođendan, Državo!
Utjeha
Polako ulazimo u fazu kada će telefonski imenik izgledati kao neozbiljna slikovnica u odnosu na popis kandidata za gradonačelnika Varaždina.
Unatoč tome, do prije koji dan činilo se kako je pitanje pobjednika na predstojećim lokalnim izborima gotova stvar. Alen Kišić rasturao je u recentnim anketama i postocima podrške među biračkim tijelom nabijao komplekse Aleksandru Lukašenku i Vladimiru Putinu.
U anketi Varaždinske televizije uspio je tako skupiti više od sto deset hiljada anketnih glasova, što otprilike znači da bi u svibnju za njega glasali baš svi Varaždinci. I to tri puta.
U međuvremenu se u igru ubacio i nekadašnji gradonačelnik Ivan Čehok koji je u ranijim istraživanjima javnoga mnijenja, prije dakle nego što je uopće istaknuo kandidaturu, dobivao najveću potporu glasača. Martinčević, Kišić, Čehok, Habijan, Carev, Kolarek Karakaš, Ilčić, Sevšek, jesmo li koga izostavili? A gdje je još svibanj.
Ovako na prvu loptu, reći ćete, popis kandidata baš i ne ulijeva bogzna kakvu nadu u sretniju budućnost. Međutim, ako bismo u cijeloj priči morali pronaći barem zrnce utjehe, onda je to možda činjenica da ipak ne živimo, primjerice, u Splitu. Tamo se, naime, za gradonačelnika kandidiralo nešto što se odaziva na ime Robert Pauletić.
Maligani
Nekada su za izazivanje prometnih nesreća pod utjecajem alkohola bili zaduženi gradonačelnici. Još se sjećamo veselog varaždinskog gradonačelnika Gorana Habuša i martinjske fešte prije nekoliko godina.
Sada su njihovu ulogu, kako je i red, sa svim ovlastima i obavezama, preuzeli Vladini povjerenici koji stupaju na scenu nakon što gradonačelnici izgube povjerenje gradskog vijeća. Pa neka se netko usudi kazati da sustav ne funkcionira.
Miroslav Hreljac, Vladin povjerenik za Varaždinske Toplice, veoma je ozbiljno shvatio svoj posao. U subotu je, vozeći pod utjecajem alkohola, naknadno mu je izmjereno 1,39 promila, neprilagođenom brzinom uletio u raskršće u Turčinu i tako izazvao prometnu nesreću u kojoj su ozlijeđene dvije osobe.
Kada je Vlada potkraj siječnja imenovala povjerenika za Varaždinske Toplice, u javnosti se postavljalo pitanje zbog čega je iz naftalina izvadila baš ovog starca.
Sada je mnogo toga jasnije. Budući da Toplice već dugi niz godina izgledaju kao da njima upravlja neodgovorni pijanac, Miroslav Hreljac nametao se kao sasvim logičan izbor. Živjeli!
Hvala
‘Četrdeset godina sebe uložio sam u izgradnju cijele Hrvatske i regije, stoga sam danas ponosan čovjek jer sve što sam izgradio danas sam svojim potpisom predao hrvatskoj državi’, napisao je u priopćenju kolegama, zaposlenicima, suradnicima, partnerima i javnosti Ivica Todorić, predsjednik Agrokor koncerna, povodom aktivacije Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku.
Ne znamo za vas, ali nama u redakciji potekle su suze. I mi smo se na trenutak osjetili nekako ponosnima. Hvala, Ivo, zaista nisi trebao.
Vic
Crkvi se zamjera kada ne dopušta da bude uvučena u ispolitizirane procese, pa je se čak proglašava društveno i socijalno neosjetljivom, a pritom se prešućuje da se na kraju upravo Crkva najviše brine za sve žrtve socijalnih nepravdi – kazao je Josip Bozanić služeći uskrsnu misu u zagrebačkoj prvostolnici.
Nemamo običaj zatvarati tjednu rubriku vicevima, ali kada nas ovako duhovitim štosom počasti uzoriti kardinal onda to svakako vrijedi zabilježiti.
