Drama
Seriju recentnih divljačkih ispada, poput premlaćivanja mladog iračkog azilanta u Karlovcu, bacanja suzavca na sudionike gay-partyja u klubu Super Super, nedjeljne procesije neonacista i antisrpskog mitinga u centru Zagreba, napada na obitelj organizatora novosadskog Exita Dušana Kovačevića, morbidnih ‘serbian family tree’ naljepnica u Vukovaru i rasističkih ispada u Dubrovniku ili pak napada na HAVC i manjinske Novosti, ne treba, naravno, promatrati kao sporadične incidente, nego tek kao jednu od faza sumanutog i dobro isplaniranog nazadnjačkog procesa kojem svjedočimo već dugi niz godina, i kojem je jedini cilj pretvoriti Hrvatsku u rigidnu, retrogradnu, samodostatnu i nedemokratsku srednjovjekovnu ‘džamahiriju’ po mjeri uskogrudnih nacionalista i oltarolizaca, dakle državu koja je hotimice odbacila sve tekovine moderne civilizacije.
O zabrinjavajućem skretanju s demokratskog puta dovoljno govori i Stierova falsifikacija Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, kojom je obmanuo europarlamentarce i zaprijetio pravima žena tvrdeći da Hrvatska pojam ‘seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava’ tumači tako da ono ne uključuje pravo na pobačaj.
Ako ste se možda kojiput zapitali zbog čega je profesionalni violinist Ilčić zaposlen u Ministarstvu vanjskih poslova kao Stierov savjetnik za ljudska prava, sada vam je vjerojatno kristalno jasno.
U svemu navedenom premijer Plenković, kako je izvolio izjaviti ovih dana, ne vidi nikakvu dramu. Ne treba se tome čuditi. Upravo u tome, naime, i jest problem.
Socijalisti
Dok razularena desničarska žgadija derneči po Hrvatskoj, predsjednik SDP-a Davor Bernardić sklonio se na sigurno.
Ovih je dana, u društvu donedavno najljućeg unutarstranačkog oponenta Rajka Ostojića, boravio u Londonu na konferenciji europskih socijalista (PES) koju je organizirala britanska Laburistička stranka.
Izgleda da je boravak u glavnom engleskom gradu blagotvorno djelovao na njegov ego s obzirom na to da se Bernardić odmah krenuo uspoređivati s Jeremyjem Corbynom.
‘I on i ja pokrećemo iste stvari, razgovor sa socijalnim partnerima, približavanje radnicima koji su realno ostavljeni sami na vjetrometini, potom okupljanje progresivnih lijevih snaga u društvu. Riječ je o redefiniranju socijaldemokracije jer nema jedinstvene formule koja bi automatski bila uspješna za sve u Europi. Njegovi i naši potezi su praktično isti.’
Ima neki vrag u tome. Zoran Milanović, sjetit ćete se toga, svojedobno je umislio da je Tony Blair. I dok se Bernardiću iz hotelskog ogledala smiješi Jeremy Corbyn, suvremena znanost još uvijek traži odgovore na pitanja kako su Bernardić i Ostojić uopće dospjeli na skup socijalista u Londonu i kakve točno veze perjanice domaćeg SDP-a imaju s bilo čime što u nazivu ima riječ socijalno.
Militaristi
Ako ste mislili kako je priča o ponovnom uvođenju obaveznog vojnog roka još jedna u nizu fiks-ideja vrhovne zapovjednice Oružanih snaga Kolinde Grabar-Kitarović i ministra obrane Damira Krstičevića, neki spomena nevrijedan nesporazum što je na vrijeme sretno uklonjen, prevarili ste se. Upravo suprotno.
Kako je krenulo, uskoro vam za stupanje u radni odnos više neće biti dovoljna samo iskaznica HDZ-a, ili HNS-a i SDP-a ako se zadržimo u lokalnim okvirima, nego ćete tome morati priložiti i ovjerenu potvrdu da ste uspješno odslužili vojni rok.
Ova briljantna zamisao dolazi iz laboratorija notornog Josipa Đakića, saborskog zastupnika i predsjednika Hvidre, i nema gotovo nikakve sumnje da će naići na topao prijem u vladajućim krugovima.
‘Moja je ideja, koju još nisam formulirao kao zakonski prijedlog, da se stimuliraju oni koji dragovoljno služe vojni rok tako da imaju prednost pri zapošljavanju u državnim službama i tvrtkama, kao što imaju hrvatski branitelji’, rastumačio je Đakić.
‘To je izraelski model, Hrvatska je mala zemlja kao i Izrael, tamo nema državnog službenika koji nije odslužio izraelsku vojsku i koji nije obučen da obrani svoju domovinu.’
Svaki dodatni komentar, složit ćete se, bio bi potpuno suvišan. Ostaje tek pitanje tko će obraniti domovinu od zamisli i zakonskih prijedloga Josipa Đakića.
Četnici
Čovjek za sva vremena i sve režime, neumorni Antun Vrdoljak, na Velebitu je započeo snimanje filma o životu generala Gotovine.
Nakon što se uspješno obračunao s ikonom socijalističke Jugoslavije, popularni šjor Tonči uhvatio se, eto, u koštac i sa simbolom neovisne i samostalne Hrvatske.
Zlobnici kažu ako će film o Gotovini biti profesionalan i kvalitetan kao i onaj o Titu, možda ne bi bilo zgorega da obožavatelji generalova lika i djela, a takvih nije malo, razmisle o tome da opstruiraju snimanje dok još nije kasno.
Kako god, novac je osiguran – preko četiri milijuna kuna kapnulo je od, kako tvrdi državna revizija, kriminalnog HAVC-a – glavne uloge su podijeljene i jedini je problem sad na kraju ispao, ako je vjerovati glasinama, što nema dovoljno četnika.
Nitko ne želi biti četnik. Četnik statist. Nije često da u Hrvatskoj usfali četnika pa vrijedi zabilježiti ovaj slučaj.
Što bi rekao dvojac Sexon – Karajlić, glavni glumci bi htjeli da su na pravoj strani, ja da budem Švabo, a oni partizani.
Ateisti
‘Bolje biti ateist nego licemjerni katolik’, poručio je u četvrtak papa Franjo članovima svoje Crkve tijekom jutarnje mise u kapeli Doma sv. Marte, a njegove riječi s oduševljenjem je prenijela većina hrvatskih mainstream medija.
Vijest iz Vatikana lijepo zvuči, ne kažem, i bila bi zasigurno hvalevrijedna, samo kada bi bila točna.
Smjerni katolici i licemjeri među njima mogu dakle slobodno odahnuti. Papa Franjo to ipak nije izjavio. Ne vjerujete? Dokažite suprotno. Redakcija portala jamči nagradu svakome tko u iduća dva dana priloži materijalni dokaz da je papa zaista zagovarao ateiste na račun kilavih vjernika.
Poglavar Katoličke crkve nekome možda izgleda kao netko tko vuče na svoju ruku, što bi se reklo, ali takva budala ipak nije.
