Da odmah u početku otklonimo ikakve nedoumice oko mogućih tumačenja da je autor ovih redaka trbuhozborac još uvijek aktualnog gradonačelnika. Evo sasvim izravno: Goran Habuš za ostvareno u ove tri i pol godine svoga mandata – ako zanemarimo onaj ‘polumandat’ nakon izvanrednih izbora 2011. godine – sigurno ne zaslužuje prolaznu ocjenu.
Iako će on u intervjuu koji je dao našem mediju Varaždinski.hr reći da su ‘Varaždinci prekritični prema samima sebi’, misleći pritom na to da su prekritični prema njemu i onome što je (ili nije) učinio kao čelni čovjek grada, već letimičan pogled na ono što se događalo u te tri i pol godine jasno nam poručuje samo jedno – vrijeme je za odlazak.
Jedan argument dovoljan
Za takvu ocjenu bio bi dovoljan i tek jedan jedini argument. Naravno, riječ je o nerješavanju problema baliranog otpada na ulazu u grad. To je bio zadatak koji je Habuša doveo na vlast, a on taj zadatak, kao što je vidljivo i doslovno iz aviona, nije izvršio.
Je li taj ogroman promašaj uspio kompenzirati nekim drugim većim postignućima? Nije. Ako se sjetite ijednoga, dopišite u komentaru ispod. Vadit će se gradonačelnik pritom na to da je previše energije i vremena potrošio na uvođenje reda u stanje koje je ostavila ‘bivša ekipa’ i da sad otprilike dolazimo u neko, nazovimo ga tako, nulto stanje. Ili, kako se Habuš izrazio – od ‘grada slučaja’ Varaždin postaje ‘grad perspektive’.
I to je, nažalost, jedina politička poruka kojom aktualni gradonačelnik može izaći na predstojeće lokalne izbore (ako do te kandidature uopće i dođe). No, isto tako, to je poruka koju ne može ‘prodati’ gotovo više nikome. Onaj tko će mu voditi eventualnu kampanju bit će na velikim mukama.
Dva razloga koja to nisu
S druge strane, usprkos svemu tome, rušenje Proračuna Grada Varaždina za 2017. godinu prvorazredna je politička, odnosno, preciznije rečeno – politikantska svinjarija. Evo zašto.
Razlog svakako nije taj što bi funkcioniranje Grada, javnih ustanova, udruga, kao i realizacija projekata i programa, nakon izglasavanja privremenog financiranja patili do te mjere da bi došlo do nekih bitnih poremećaja.
Razlog svakako nije ni taj što se gradska vlast nalazi u svojevrsnoj funkcionalnoj blokadi, odnosno ne može donositi i provoditi određene veće i važnije odluke. Jer kao što ne mogu napraviti ništa korisno, ne mogu napraviti ni štetu.
Prije nego lociramo pravi razlog, idemo vidjeti kako se na lokalnoj političkoj sceni trenutno tumači neprihvaćanje proračuna.
Polarizirano tumačenje trenutne situacije
U ovome trenutku svjedočimo polariziranom tumačenju trenutne situacije. I dok aktualna vlast u maniri glasnika apokalipse upozorava da će Grad u narednom razdoblju biti ‘na aparatima’, oni koji su rušili proračun tvrde da se ‘neće dogoditi baš ništa’. Naravno, istina je, gle čuda, negdje u sredini.
Problema će u provođenju određenih programa svakako biti, naročito među onima koji nisu izravni korisnici proračuna, već se financiraju putem programa, odnosno sredstava dobivenih na natječajima. Srećom, riječ je programima koji se financiraju iz više izvora, tako da će se eventualni manjak kompenzirati iz nekog drugog izvora ili će se programe rada svesti na mjeru primjerenu financijskim ulazima.
Nadalje, to što će određeni polu-veliki projekti (dogradnja VI. osnovne škole, radovi na V. osnovnoj školi, izgradnja rotora, izgradnja vrtića, obnova sportskih objekata…) pričekati neka druga vremena, nikako nije smak svijeta, pogotovo ako znamo da se određen dio njih prebacuje iz godine u godinu.
I za tu je situaciju – ne samo ovu posljednju, nego cijelu situaciju oko sudbine proračuna – odgovoran isključivo gradonačelnik.
S jedne strane svojim nedjelovanjem, s druge strane taktiziranjem oko realizacije projekata u iščekivanju izborne godine i, s treće strane, indolentnošću prilikom ‘političkih pregovara’ oko osiguravanja većine u Gradskom vijeću za izglasavanje proračuna.
‘Netko’ je očigledno bio jači i spretniji od njega. Jer nemojmo se zavaravati misleći da bi oni ‘labilni’ vijećnici u ovoj situaciji samostalno tako čvrsto i beskompromisno branili svoj stav.
Proračun ništa lošiji od prijašnjih
Nakon svega rečenog, otkud onda ocjena da je rušenje Proračuna Grada Varaždina za 2017. godinu prvorazredna politikantska svinjarija?
Odgovor je vrlo jednostavan. Zato jer prijedlog proračuna za 2017. godinu nije ništa bitno lošiji nego što su bili bilo koji od proračuna koje je Habuš predlagao proteklih godina, a za koje je uspijevao osigurati dovoljan broj ruku gradskih vijećnika.
Glavni razlog zašto se gradskim vijećnicima ‘prosvijetlilo’ baš sada, na samome kraju mandata – i Gorana Habuša na čelu izvršne vlasti i njih u predstavničkoj vlasti – je taj što se ovim činom rušenja proračuna Habušu onemogućava da u eventualnu kampanju krene s ‘vjetrom u leđa’ koji mu donosi gradonačelnička funkcija.
Jako dobro pamtimo kako (grado)načelnici u izbornoj godini besramno koriste javnu političku infrastrukturu u funkciji svoje osobne ili stranačke kampanje.
Floskule o ‘lošem proračunu’ i ‘kazni’
I to je, zapravo, dovoljno dobar razlog da se sruši proračun, a time i potkrešu krila gradonačelniku kao kandidatu na novim izborima. Ali taj razlog nitko od lokalnih političara (ili politikanata) neće izgovoriti naglas. Floskule o ‘lošem proračunu’ i ‘kažnjavanju’ gradonačelnika za loš rad samo su to – floskule.
Gospoda vijećnici imali su dovoljno prilika za rušiti ‘loše proračune’ Gorana Habuša i dovoljno prilika za ‘kazniti ga’ za loš rad. No da su to napravili prijašnjih godina, kaznili bi i sami sebe. Naknada za rad u Gradskom vijeću nije velika, ali nije ni za odbaciti, ne treba to zaboraviti.
Relikt starog izbornog sustava
U cijelom tom cirkusu treba ukazati na još jedan bitan momenat. Riječ je o tome da je mehanizam koji omogućava rušenje čelnika jedinica lokalne samouprave neprihvaćanjem proračuna zapravo (namjerna) ‘sistemska greška’ koja je preživjela nakon što je izmjenom zakona omogućen izravan izbor gradonačelnika, načelnika i župana.
Riječ je o reliktu prošlih vremena kada je gradonačelnika predlagalo i biralo Gradsko vijeće i kada je bilo sasvim logično da ga ono ima priliku i opozvati kad smatra da mu je proračun, kao temeljni dokument jedinice lokalne samouprave, ‘loš’.
Danas, promjenom izbornog sustava, taj mehanizam više nema svoju funkciju i svi primjeri širom Hrvatske pokazuju da ga se koristi isključivo u politikantske svrhe.
Stoga je zaključak taj da Goran Habuš – kakav, takav – ima legitimet koji su mu na izborima dali građani. A Gradsko vijeće, odnosno pojedini gradski vijećnici, politikantski su zlorabili ovlasti koje po zakonu imaju, a kojima u zakonu zapravo – više nije mjesto.
Goran Štimec
