Nešto više od pet godina prošlo je otkako je, tog 30. listopada 2011. godine, na izvanrednim izborima Goran Habuš izabran za gradonačelnika Varaždina, a onda na istu funkciju i na redovitim izborima u proljeće 2013. godine.
Dan grada, koji je Varaždin obilježio i proslavio 6. prosinca, dobar su povod za svojevrsnu rekapitulaciju i učinjenog i neučinjenog u protekloj godini, ali zapravo i tijekom cjelokupnog mandata ove vlasti.
Naravno, teško je u jednom intervjuu dotaknuti sve teme i sve detalje, tako da ovaj intervju s varaždinskim gradonačelnikom – koliko god bio opsežan – donosi tek jedan manji dio cjelokupne priče koja se u Varaždinu odigravala u proteklih pet godina.
Razgovarali smo tako o tome na što je mislio kad je rekao da je Varaždin od ‘grada slučaja’ postao ‘grad perspektive’, je li to dovoljno, nezaobilazne teme su bile projekti i investicije, kao i vječne bale na ulazu u grad, ali i turizam, Špancirfest, odumiranje centra grada, pa ‘afera Termoplin’ i, na kraju, lokalni izbori koji nas očekuju u svibnju…
Od ‘grada slučaja’ do ‘grada perspektive’
U svome govoru na svečanoj sjednici Gradskog vijeća u povodu Dana grada uvodno ste rekli da je u pet godina vašeg mandata Varaždin od ‘grada slučaja’ postao ‘grad perspektive’. Na što ste točno pritom mislili?
Ako se vratimo natrag u 2011. i 2012. godinu, sjetit ćemo se po čemu smo tada bili poznati. Bili smo poznati po uhićenjima, od gradonačelnika do poznatih varaždinskih poduzetnika, jer sve je to zapravo bila jedna ekipa, i punili smo nacionalne medijske naslove upravo tim i takvim temama. Drugo, kada sam došao u gradsku upravu, za nekoliko dana dočekala me ovrha od tvrtke Prvi faktor za kupovinu zemljišta u Ulici Vilka Novaka u visini od 30 i nešto milijuna kuna. Grad je imao brojna dugovanja, recimo Aquacity 4 milijuna, Gradski bazeni 2,5 milijuna kuna… Sve smo to morali sanirati i naravno da nismo mogli ni razmišljati o investicijama i baviti se, da tako kažem, dobrim stvarima. Bavili smo se dosta dugo, i predugo, rješavanjem problema koje je ostavila bivša ekipa. Danas je situacija potpuno drugačija. Danas su sve te stvari riješene, tek Aquacity ima neki mali preostali dug, koji je u sanaciji. Bazeni su riješili svoja dugovanja, dobili smo neke presude vezane uz ugovore koji su bili štetni za nas, imamo gospodarsku zonu Brezje i, evo, na sljedećoj sjednici Gradskog vijeća će se raspravljati o prodaji zemljišta u njoj, tvrtka Farmex gospodina Stjepana Talana je iskazala interes za ulaganje. Nezaposlenost je u ono vrijeme bila oko 8%, sada je 4,3%. Dakle, definitivno grad opet ima perspektivu. Tada smo bili, neću reći, ružno pače, ali Varaždin je bio sve drugo samo ne grad koji ima perspektivu.
Postoji ekipa koja sve boji u crno
Ovako kad govorite sve to zvuči uvjerljivo, međutim mnogi Varaždinci, znate i sami, neće se složiti s tom, uvjetno rečeno, ružičastom slikom, i reći će da u tom razdoblju nije učinjeno dovoljno, odnosno da nije dovoljno u pet godina dovesti grad do pozicije da ima tek perspektivu…
Uvijek se nešto može više. Mislim da smo malo, kao Varaždinci, postali prekritični prema samima sebi. Uvijek smo imali tu dozu kritičnosti, što je dobro, jer te tjera da ideš naprijed, da nema opuštanja. Međutim, mislim da postoji jedna ekipa ljudi koja definitivno pokušava situaciju obojati u crno. Dakle, ne kažem ja da je situacija ružičasta, ali da smo grad perspektive, definitivno jesmo.
O kojoj ekipi to govorite?
Neću govoriti o kojoj ekipi je riječ, ali ona postoji.
Jesu li to obični građani ili su to interesni lobiji?
Mislim da su to interesni lobiji. Ima, naravno, i dijela građana koji vide stvari na isti način, ali to je nešto što je normalno. Imamo, u krajnjoj liniji, jedan medij, Regionalni tjednik, koji postoji da piše ružne stvari, da tako velim, zato jer što iza tog tjednika stoji čovjek koji je jedan od onih kojima smo uzeli jako veliku igračku iz ruke, sve te prodaje zemljišta, pa, u krajnjoj liniji, i taj ugovor o interventnom zbrinjavanju baliranog otpada. Sve su to poslovi u razini 200 milijuna kuna. Dakle, imaju 200 milijuna razloga da pišu drugačije od onoga što zapravo jeste.
Koliko je europskih sredstava ‘povučeno’
Iznijeli ste neke negativne brojke koje su vas dočekale i neke pozitivne koje su se dogodile u proteklih pet godina. No što je s europskim fondovima? Kada je izašlo izvješće da Varaždin nije povukao ni kune, tada ste se pozivali na problem u metodologiji. Koliko je točno sredstava Grad sam povukao, izravno, bez svojih tvrtki ili ustanova ili na bilo koji drugi neizravni način?
Prema podacima samo od Razvojne agencije Sjever – DAN od 2011. do kraja 2016. godine odobreno je prijavljenih projekata koji se odnose na Grad te institucije i udruge u vrijednosti od 3.877.306,00 eura. Da nismo imali velike investicijske projekte, to je točno. Da ih pripremamo, pripremamo ih. Evo ovih dana smo potpisali da se krene u izradu studije za tematski park Svijet kukaca. Sinagoga nam, nažalost, nije prošla na jednom natječaju, no ne odustaje se. Ima jedna ideja da je probamo napraviti u dvije faze. S Ministarstvom kulture pokušavamo dogovoriti da se završi građevinska faza, a da se onda za opremanje prostora projekt kasnije kandidira prema europskim fondovima. Do sad je u nju uloženo već 4,5 milijuna kuna. Moramo biti realni da zapravo nismo imali sreću da nam prođu veliki projekti, iako ih jesmo prijavljivali. Sad je na redu i izgradnja dvaju vrtića u Kućanu i Hrašćici, za što je natječaj trebao biti otvoren u prosincu, no odgođen je, vjerojatno do siječnja. Završeni su ili pred završetkom projekti za prijavu gotovo svih sportskih objekata varaždinskih okolnih naselja, apliciralo se za financiranje projektne dokumentacije za novu gradsku knjižnicu, a u realizaciji je niz socijalnih, poduzetničkih i obrazovnih projekata, kao što su asistenti u nastavi, City Walk, obuka neplivača i drugo. Dakle, mi imamo gotove projekte, ali dosad zaista za neke naše projekte natječaja nije bilo. Osim Varaždinske kuće i sinagoge. A nismo prošli, prema riječima iz Ministarstva turizma, jer je ukupna masa sredstava bila oko 150 milijuna kana, a samo naša sinagoga je bila teška više od 30 milijuna kuna, pa su obrazložili da su htjeli više manjih projekata, a ne nekoliko velikih. No nigdje se ne spominje da je Grad u ovom petogodišnjem razdoblju stvorio uvjete za pristup nacionalnim i EU-fondovima našim ustanovama, trgovačkim društvima, ali i Sveučilištu Sjever, FOI-u i Studenskom centru, i to putem davanja na korištenje ili darovanja nekretnina.
Najponosniji na Sveučilište Sjever
Koji biste projekt istaknuli kao najveći u ovih pet godina, na koji ste najponosniji?
Najponosniji sam na projekt Sveučilišta Sjever. To je nešto o čemu se dugo godina pričalo i što smo napravili. Puno je bilo trvljenja i oko toga projekta, sjetite se samo da je oko toga u Koprivnici bilo i kaznenih prijava. Uspjeli smo dobiti sveučilište i time naše veleučilište dići jednu stepenicu više, što nam je bio cilj.
O investicijama i zašto ih nije bilo
Nedolazak većih gospodarskih investicija najčešće ste opravdavali općom klimom u Hrvatskoj pa i šire. S druge strane kontraargumenti su bili kako može Prelog, a ne može Varaždin. Koja je najveća investicija koja je došla u Varaždin?
Pitate me za otvaranje pogona ili generalno?
Oboje.
Pa, evo, napravljen je studentski restoran, sad se gradi studentski dom, projekt od 40 i nešto milijuna kuna. U gradu je građevina ponovno krenula. U ovoj godini je do sada izdana 51 građevinska dozvola, što je na ukupno 34 dozvole u 2015. više za 50%, a u odnosu na 19 izdanih u 2014. godini više za čak 168%.
Industrija?
Ono na što je mogao utjecati Grad do prošle godine realno i nije moglo biti. Tek kad smo oslobodili zonu Brezje otvorena je mogućnost razvoja investicija na koje Grad direktno može utjecati. Najveća zemlja koju smo do lani imali u komadu je 6.000 kvadrata. To je ništa. Sad imamo 700.000 kvadrata. Zemljište je kupio Solvis, kupila je Calzedonia… Tvrtka Nigrad će graditi hostel u Kukuljevićevoj ulici. Farmex sad kupuje zemljišta, pred nama je velika investicija Mobilisisa u zoni u Jalkovcu. Prelog? Ne znam zbog čega je toliko prepoznatljiv kod investitora, ne nude ništa bolje uvjete, no oni imaju zonu gotovu. Da li je to ta usmena predaja, da li je to aktivnost njihove gospodarske komore, koja je poznata po čovjeku koji vuče na sve strane, teško je reći, ali mogu reći da se kod nas ponovo budi poduzetništvo i bit će investicija.
Mogućnost interventnog rješavanja bala
Jedna od najbolnijih tema je ona vezana uz balirani otpad. Izbore ste dobili poglavito na obećanju da ćete taj problem riješiti, niste uspjeli. Što sad? I, zanima me, ako nova Vlada ostane pri stavu da postojeća koncesija nije zakonita, hoćete li to prihvatiti ili ostajete pri prijašnjem stavu?
Naša koncesija je definitivno zakonita, to je potvrđeno već nekoliko puta, i to je potvrdio i Upravni sud i svi nadležni rekli su da je zakonita. Najveći problem zašto mi to već nismo realizirali su novci. Da imamo te novce, sami bi to riješili. A da to plate građani, ne pada mi na pamet. Očekivali smo od Fonda za zaštitu okoliša da će sufinancirati rješenje našeg baliranog otpada. No Ministarstvo zaštite okoliša zaista nije imalo dobar odnos kakav bi trebala središnja tijela Republike Hrvatske imati prema gradovima i općinama i kod njih nije bilo volje da nam pomognu to rješavati. Bili su od početka uključeni u sve faze, u bilo kojem trenutku su nas mogli zaustaviti. A ne da su, kad smo sve traženo napravili, najednom postali pametni.
Ta priča je poznata, no kakvo je trenutno stanje?
Razgovarali smo s predsjednikom Vlade Andrejom Plenkovićem, upoznat je s tim. Saborski zastupnik Josip Križanić rekao je da je osobno pokrenuo pitanje varaždinskog smeća u predsjedništvu stranke, jer se donosi plan, ako sam dobro informiran, za interventno rješavanje problema smeća u Splitu, Zagrebu i još jednom gradu u Hrvatskoj. Pa su obećali da će u to progurati i Varaždin. Da li će to biti po ovoj koncesiji ili neće, to ćemo vidjeti. Znam da trenutno postoji ideja da Piškornica kupi MBO u Varaždinu. Da li će do toga doći, to će se uskoro znati i to može bitno utjecati na smjer rješavanja bala.
Piškornica bi kupila MBO u Varaždinu
Koji je kapacitet MBO-a? Hoće li to značiti da će otpad iz četiri županije dolaziti u Varaždin?
Oni sad rade na nešto više od 30.000 tona tona godišnje, a kapacitet je preko 100.000 tona. Ono što je meni bitno je da će Piškornica biti konačno rješenje, a MBO privremeno. O tome sam razgovarao s direktorom Piškornice i županom i vidim da se po posljednjim planovima ipak nije odustalo od regionalnih centara gospodarenja otpadom. Ako Piškornica kupi MBO, očekujem da će to biti privremeno rješenje, koje će raditi dok ne proradi Piškornica. Dakle, dolazit će smeće iz te četiri županije, ali ono što je meni bitno je da smeće tu neće završavati. Zadnja frakcija nakon obrade odlazit će u Piškornicu, tamo postoje odlagališta. A kako se nije odustalo od samog projekta Piškornice, to znači da će varaždinski MBO jednog dana biti zatvoren. On će se koristiti u prijelaznom razdoblju, da se ne plaćaju penali jer Piškornica neće biti gotova do kraja 2018. godine. A što će nakon svega biti s MBO-om, vidjet ćemo, može se prodati oprema, hala se može iskoristiti za nešto drugo… Tako da ćemo onda doći do onoga da tu te tvornice nikad nije ni trebalo biti.
Neki stručnjaci smatraju da bale više ne predstavljaju nikakvu ekološku prijetnju, odnosno da ono čime su mogle zagaditi, da su već zagadile. Kada je rađena zadnja analiza?
Zadnja analiza bila je 2015. godine. Da, čuo sam i ja takva razmišljanja. Na kraju krajeva, sam ministar zaštite okoliša Slaven Dobrović na prvome sastanku, kad je pročitao analizu, a to je njegov fah, rekao je da je iluzorno bale obrađivati, da bi to trebalo zakopati. Jedna austrijska analiza rekla je da je sve ono štetno, metan i ostalo, već odavno izašlo ili se ocijedilo. Mislim da više ekološke opasnosti nema.
O upravljanju nekretninama
Je li Grad napravio registar nekretnina, kako je najavljivano?
Grad je već prije pet godina unio u registar pod nazivom Baza imovina Grada (BIG) sve nekretnine koje je preuzeo od bivše Općine Varaždin. Ta baza je bila prilično nesređena i ona se stalno ažurira paralelno s postupkom sređivanja zemljišnih knjiga. Mislim da su sva vanjska naselja sređena i dio Varaždina.
Hoće li se tek tada donijeti neki strateški dokument o namjeni nekretnina?
Dobar dio tih nekretnina se koristi i sada.
Stječe se dojam da ne postoji jasna strategija, nego se namjena mijenja svako malo, u hodu. Primjerice, zgrada nekadašnjeg Kina Dom trebala je biti mjesto realizacije projekta udruge Vanima, gdje bi preselilo i Kino Galerija. Sada se od toga odustalo…
Dakle, ovako. Sjetimo se zašto je bilo kupljeno Kino Dom. Da će tamo biti DM i oni će urediti gornji prostor. Tamo smo prvotno planirali Centar za mlade, ali to je ruševina, treba uložiti 7 milijuna kuna da dođemo do nulte razine. Zato se odustalo od preseljenja Kina Galerija. Njihova projekcija je bila oko 2 milijuna kuna, no kad smo otišli pogledati onda je došlo do toga da bi trebalo sve srušiti. Ta zgrada nema nikakvu spomeničku vrijednost. Do neke rohbau razine koštala bi oko 5 do 6 milijuna kuna, a s kompletnim uređenjem i više od toga. Inicijativa je Pučkog otvorenog učilišta da se Kinu Dom vrati prvotna funkcija – kinoprikazivačka, a da se Kino Galerija pretvori u multimedijalni centar. Taj prijedlog će se uskoro naći pred Kulturnim vijećem.
Gospođi Branki Tropp ne zamjeram ništa
Jedna od nezaobilaznih tema je turizam, a unutar nje Špancirfest. Osjećate li se odgovorni za gubitak festivala, s obzirom na ‘tajming’ zamjene direktorice?
Mi smo s natječajem krenuli lani u listopadu ili čak i ranije. Želja je bila napraviti izbor direktora daleko prije, ali dogodilo se to da u prva dva natječaja nismo imali dovoljno kvalitetnog kandidata. Tek u trećem. I mogu reći da je to bilo možda u najlošije vrijeme, dakle bio je već četvrti mjesec, kad su se već ugovori sklapali, i tu ne zamjeram gospođi Branki Tropp ništa. Ona je zaista bila na odlasku i nije toliko bila uključena u samu organizaciju.
Znači, na Vijeću niste mislili na gospođu Tropp kada ste govorili da ste povjerovali bivšoj ekipi?
Ne. Mislio sam konkretno na gospodina Damira Levaka.
Ali on je bio operativac…
Da, on je bio operativac i on je uvjeravao i mene i cijelo vijeće Turističke zajednice da je takav koncept održiv i uz riječi da Manu Chao svugdje u Hrvatskoj skupi po 12.000 ljudi i da će to tako biti i kod nas. Sve se planiralo za vikend, ali nakon toga je, po dolasku nove direktorice, izašlo da to neće biti vikend nego da je ugovor potpisan za utorak. Hurts smo uspjeli otkazati. Srećom, jer bi vjerojatno gubitak bio i veći. Od Manu Chao nismo mogli pobjeći jer bi penali bili veći nego ovaj gubitak. Bilo je velikih problema i s Vindijom, to je ono što javnost ne zna. Jer se Kraljevskoj zoni obećao i taj dio gdje je Vindiland. Uvjeravalo nas se da je s Vindijom sve dogovoreno, a na kraju je ispalo da s Vindijom nije ništa dogovoreno, pa smo morali i to na kraju pretumbavati. Dakle, dosta nekorektnih poteza tada od glavnog operativca Špancirfesta. Svi smo bili dovedeni u jednu dosta lošu situaciju. Prema riječima direktorice, najveći gubitak je generiran upravo na velikoj pozornici.
Sudbina glavne festivalske pozornice
Rekli ste u jednoj izjavi da je nužan povratak na staro. Što to točno znači?
Mislim da smo ga ove godine vratili na neke građanske osnove. Meni osobno smetali su, recimo, šatori. Dali smo mu sada građanski štih, malo smo ga raširili, a Kraljevska zona se pokazala kao pun pogodak.
Što će biti s glavnom pozornicom?
Dva su scenarija i u nijednom ja ne vidim Grad. Jedna je da bine uopće ne bude. Želja je da sve manje bine ostanu, da se ona na Kapucinskom trgu profilira s jačim besplatnim programom, a da Bedekovićka ostane kako je, s naplatom, jer ona ima svoju publiku. A velika bina na Starome gradu može biti jedino ako netko pokaže interes da je organizira, ali da preuzima i sav rizik i sav prihod, dakle da se iznajmi. Ako će biti interesa. Prošle godine imali smo takav slučaj, no generirano je 300.000 kuna gubitka. Bina sigurno neće više biti pod paskom TZ-a. Ljudi su se zasitili. Ni jedan koncert nije bio posjećen koliko se očekivalo.
Teško možemo vratiti život na ulice
Varaždince muči i famozno mrtvilo grada, priča je to koja je povezana i s turizmom i gospodarstvom. Vaša akcija ‘Centar živi’ nije urodila plodom. Ima li gradska vlast ideju kako oživjeti gradsko središte?
Teško možemo vratiti život na ulice da bude onako kako je bilo nekad. Već moja generacija nije živjela na korzu, imali smo onu skulpturu na Stančiću na kojoj smo sjedili, ali smo zapravo već bili po kafićima. Nove generacije su u pravilu po kafićima i onog starog španciranja više nema. Da li će Vama na Kapucinskom trgu, kada zaživi kao trgovački centar, uspjeti generirati neku veću živost u gradu, teško je reći. No od toga su velika očekivanja. Što se tiče nekih ekskluzivnih dućana, budimo realni, za koga? Nama su prosječne plaće 4.000 kuna, mi nemamo dovoljan broj ljudi koji si mogu priuštiti kupnju u tim dućanima. Akcija ‘Centar živi’ definitivno nije dala svoje rezultate. Mi smo probali i kroz aktivnosti besplatnog izlaganja na ulicama i ugostiteljima smo omogućili da preko zime imaju besplatne terase… S druge strane, pogledajmo Advent u Varaždinu, koji je narastao u manifestaciju koja traje 50 dana. Ljeto u Varaždinu dobilo je Kapucinski trg, plažu sa sportskim terenima, tu je projekt Tri Grgura, Festival letećih gitara… Mi na taj način nastojimo kreirati sadržaj i dovesti ljude u grad. Ne mogu utjecati na obrtnike i poduzetnike, iako ovih dana imamo s njima razgovor. Svi gradski prostori su puni, nema ni jedan koji je prazan. Ono što je prazno to je u pravilu ili u privatnom vlasništvu ili državnom. Kako i na koji način vratiti Varaždince u grad u onom obimu kako je to bilo nekad, mislim da je to pitanje na koje ćemo teško dati odgovor. Način života i navike su se u potpunosti promijenile.
Centar grada ne mogu pokrenuti Varaždinci
Jeste li proučavali što su napravili drugi gradovi koji su bili u sličnoj situaciji?
Reći ću vam recept Graza. Grada koji je veći od Varaždina i imao je sličnu situaciju, mrtvilo u centru. Njima se zapravo nešto dogodilo slučajno. Imali su nekoliko gospodarskih zona, došla je industrija, a nisu imali dovoljno radnih ljudi i u grad su došli ljudi s juga. Ako prođete malo po svim europskim gradovima, koga vidite na ulicama? Da li u Bruxellesu vidite Belgijance? Da li u Münchenu vidite Nijemce? Dakle, oni koji su došli su iz nacija koje njeguju način života na ulici. Tako da mislim da taj problem koji mi imamo, da smo relativno stari grad, možemo riješiti tek kroz razvoj gospodarske zone, kroz ‘glad’ za radnim mjestima, kroz dolazak mladih obitelji drugačijih navika. Tek to možda pokrene i sam centar. Mislim da ga mi Varaždinci teško sami možemo pokrenuti, da smo se nekako zatvorili sami u sebe.
U aferi Termoplin nemam temelj za postupanje
U Vašem mandatu jedna od većih afera bila je tzv. ‘slučaj Termoplin’, kojeg je otvorio nezavisni vijećnik Zlatan Avar. Gdje stoji ta priča?
Temeljem tri revizorska izvješća našeg revizora mi smo od Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja zatražili da nam da svoje mišljenje li je tu bilo kakve povrede, no zasad nismo dobili odgovor. Osobno mislim da tu promjenjivu cijenu koju smo imali, imali su tada svi. Da je bila fiksna da li bi nešto bolje prošli, teško je to reći. Svjedoci smo da se cijene na tržištu plina često mijenjaju, sada je relativno jeftina, tada je bila nešto viša. Da li smo pogriješili, ne znam, teško mi je reći.
Znate li po kojim cijenama Termoplin trenutno gradskim tvrtkama i ustanovama fakturira plin?
Ne znam, vjerujem da bi me financije izvijestile.
Cijena je, od otvaranja tog ‘slučaja’, fiksna. Nije li to simptomatično?
Moguće, ali ne mogu dati odgovor. Nemam temelje za postupanje, jer je ugovor bio po promjenjivoj cijeni. Jedino što bi eventualno moglo biti sporno i na što smo se mi pozivali je da su ponuditelji nudili nižu cijenu od tada tržišne. Dakle, eventualno da se pokaže da je bilo udruživanja među njima pa da su si oni, kako se to zna raditi u takvim slučajevima, distribucijska područja podijelili među sobom.
S obzirom da cijena plina pada, jeste li spremni pregovarati s Termoplinom oko usklađenja?
Apsolutno. Ako cijena plina pada, naravno. No, poučeni tom aferom, ako hoćete, i oni sigurno vode više računa o tome.
O prodaji će odlučivati novo Gradsko vijeće
U kojoj je fazi ideja o prodaji gradskog udjela u Termoplinu?
Predvidjeli smo u proračunu za 2017. godinu sredstva da se krene u procjenu vrijednosti Termoplina. Jer imamo primjer Koprivnice, gdje je gradsko vijeće donijelo odluku o prodaji plinarskog društva. Procjena je bila na 55 milijuna kuna, oni će dobiti svoje za udio od 75%. Struka veli da prodajom svakog takvog plinskog distributera na tržištu, našem Termoplinu cijena pada. Dakle, da smo prodali Termoplin prije godinu dana, vjerojatno bi bila veća cijena nego sada kad je prodan koprivnički Komunalac. Ako ista situacija zadesi Međimurjeplin ili Gradsku plinaru Zagreb, opet će cijena Termoplinu padati. Predvidjeli smo sredstva, za procjenu u prvih pet mjeseci, a eventualnu odluku o prodaji donosit će novo gradsko vijeće i novi gradonačelnik. Nećemo to staviti na teret ovom gradskom vijeću, da se ne veli da je to odluka koja je donijeta ‘5 do 12’, ali smatram da bi to trebalo napraviti, da Grad treba prodati svoj udio.
Ponovno ću se kandidirati za gradonačelnika
Idete li Vi osobno sa svojom kandidaturom na izbore za gradonačelnika sljedeće godine?
Da.
Je li na razini stranke to dogovoreno? Navodno još uvijek postoje dogovori oko toga da SDP podrži HNS-ovog kandidata Štromara za župana, a HNS da podrži SDP-ovog kandidata Kišića za gradonačelnika.
Očekujem da ćemo sa SDP-om ići dalje u izbore, prirodni smo partneri, suradnja je dobra, korektna. Ja ću se definitivno kandidirati. Zato što smatram da u ovome trenutku imamo i projekte koje trebamo odraditi, koje smo pokrenuli, konačno smo se počeli baviti nekakvim pozitivnim stvarima, repovi koje smo naslijedili ostali su iza nas, najvećim dijelom su riješeni, te vjerujem da ćemo do početka mandata s ovom Vladom uspjeti naći i model rješavanja problema bala na ulazu u grad i da ćemo onda imati obraza izaći pred građane i tražiti još jedan mandat da odradimo sve ovo što smo započeli. Ponavljam, kako će sa SDP-om situacija završiti, teško mi je to prejudicirati, ali volio bih da idemo dalje zajedno.
Varaždin nakon naredne četiri godine
Poruka Varaždincima za kraj… Što mogu očekivati u iduće četiri godine ako dobijete još jedan mandat, odnosno kako bi u tome slučaju Varaždin trebao izgledati nakon te četiri godine?
Više i intenzivnije moramo početi raditi na tome da promijenimo pokazatelje koji govore da imamo najniže plaće u Hrvatskoj. Sada smo konačni došli u poziciju da to i možemo, u strategiji smo si postavili cilj koji je dosta ambiciozan, to je da sa sadašnjih 4.000 dođemo na 5.000 kuna. Želja mi je da se ta gospodarska zona u Brezju napuni i da izazovemo, nazovimo je tako, ‘krizu na tržištu rada’, pa da ove koji su sada generatori niskih plaća natjeramo da se počnu boriti za radnike. Mi danas imamo situaciju da ljudi idu iz firme u firmu za 200 kuna razlike u plaći. Svi oni koji su mijenjali posao znaju da to nije laka odluka, ali kada se posao mijenja zbog 200 kuna, onda je jasno kakva je situacija. Tako da Varaždin vidim kao grad koji će opet imati mlade obitelji, punu gospodarsku zonu, veće plaće, viši standard, koji će time vratiti i ljude u centar grada. I nadam se da više nećemo biti toliko samokritični, da ćemo ipak shvatiti da smo još uvijek u Hrvatskoj jedan od poželjnijih gradova za život.
