Radi objektivnoga obavještavanja javnosti te razmjene mišljenja s ostalima vijećnicima, smatramo da moramo upozoriti na, po nama, iskrivljeno tumačenje dopisa Ministarstva financija, ali i na neke nove činjenice koje se odnose na plan gradonačelnika o zaduženju Grada za plaćanje koncesije sanacije bala, reagirali su nezavisni gradski vijećnik Zlatan Avar i HSLS-ov vijećnik Željko Bunić na prije nekoliko dana pristiglo mišljenje Ministarstva financija.
Njihove argumente u nastavku prenosimo u cijelosti.
1. Prema dopisu dobivenom od Gradonačelnika Ministarstvo financija nije dalo službeno nikakvu suglasnost za zaduženje Grada Varaždina jer se suglasnost ne traži niti ne odobrava na ovaj način;
2. Ministarstvo je izričito napisalo da odgovara na ono što je u nadležnosti Ministarstva, dakle ne ulazi u pitanja koja nisu u nadležnosti Ministarstva; Ministarstvo je izričito navelo da se Grad može zadužiti uz poštivanje Zakona i Pravilnika, dakle ne u bilo kojem slučaju;
3. Lokacija Brezje na kojoj se nalazi bale smeća nema status odlagališta već skladišta baliranog otpada (sukladno dozvoli od 26.10.2012), te je stoga upitno je li u upitu Ministarstvu prešućena istina, budući da iznos sanacije zemljišta, nakon što bi bale bile maknute, nikako ne može iznositi 83.000.000 kuna. Navedeni iznos najvećim dijelom se odnosi na iznos usluge za odvoz i zbrinjavanje uskladištenog otpada, dakle za plaćanje troškova koncesije.
4. U svojem očitovanju Ministarstvo navodi da je člankom 4. Stavak 1. Pravilnika o postupka zaduživanja te davanja jamstva i suglasnosti jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (Narodne novine 55/09 i 139/10) propisano da se pod pojmom investicije podrazumijevaju rashodi za nabavku nefinancijske imovine. S obzirom na općeprihvaćena računovodstvena načela opreznosti i prevage biti nad formom, ne znamo kako je moguće da Gradska uprava tumači da se eventualno provođenje koncesije zbrinjavanja bala može smatrati nabavkom nefinancijske imovine? Moguća elastičnost tumačenja pojma investicije dolazi u sumnju samim time što se u suštini ne sanira odlagalište otpada (kao što je navedeno Brezje nema status odlagališta) već se provodi odvoz i naknadno zbrinjavanje bala koje se nalaze na skladištu otpada.
5. Ministarstvo je u svojem dopisu navelo “kako se u konkretnom slučaju radi o investiciji koja se u vašem proračunu planira kao rashod za nabavu nefinancijske imovine (razred 4 Računskog plana)”, dakle pozvalo se na ono što grad planira. Bez obzira na to ne može se isključiti mogućnost naknadne provjere (financijskog nadzora u tijeku ili nakon provedenog postupka) utvrđivanja stvarnih poslovnih događaja, konkretno suštine plaćanja troškova koncesije, u poslovnim knjigama Grada zavedene kao sanacije “nepostojećeg” odlagališta. Nevjerojatnim nam se čini da će bilo tko moći suvislo objasniti poslovni događaj u kojem se nešto što nije “odlagalište” sanira na način da se skladišteni otpad (klasifikacija D15) odveze na drugo odlagalište, a da se sve to knjigovodstveno provede kao nabavka nefinancijske imovine.
6. Dodatni element koji komplicira klasifikaciju plaćanja usluga koncesije kao nabavku nefinancijske imovine, je činjenica da su bale nastale komunalnim gospodarenjem TD VARKOM d.d. koje je kao formalni posjednik bala zaveden u Registru onečišćenja okoliša. Grad Varaždin bi nakon zaduživanja te finalnom konzumacijom Ugovora o koncesiji, preuzeo obvezu da zbrine bale trgovačkom društvu čijih 49% vlasništva nije u njegovim rukama. Ovakvim postupkom Gradonačelnik i Gradska uprava, suštinski bi do kraja proveli, u tišini započet, postupak subvencije trgovačkom društvu VARKOM d.d.
7. Čak i kada bi se provelo povećanje vrijednosti zemljišta a, a radi se o više čestica površine ukupno 25.000 m2, zemljištu bi se na taj način, u poslovnim knjigama grada, povećala knjigovodstvena vrijednost za dodatnih 83.000.000 milijuna kuna, odnosno 3.300 kuna/m2 ili preračunato 440 EUR/m2 ! Drugim riječima, zemljište bi praktički postalo potpuno imobilizirano, bez ikakve mogućnosti da se proda, budući da svaka prodaja ispod vrijednosti eventualno investiranog bila bi čisti gubitak imovine a odgovornost za to bi snosila tada vladajuća uprava grada
8. Konačno, predmetno zaduženje ne može se smatrati sanacijom jer nakon plaćanja cijene usluge, i dalje bi ostalo 20-30.000 tona otpada te posljedično nesanirano zemljište.
Iz svih navedenih razloga, a s ciljem aktivnog uključivanja Gradskog vijeća, tražimo da Predsjednik Gradskog vijeća, gospodina Josip Hehet, vrati dignitet Gradskom vijeću, te zatraži da Odbor za statutarno-pravna pitanja zajedno s Odborom za financije i proračun, naprave dopis Ministarstvu financija u kojem će se jasno artikulirati pitanja te zatražiti nedvojbeni odgovori o tome:
a. može li se Grad zadužiti za iznos od cca. 83 milijuna HRK za plaćanje usluge odvoza i odlaganja otpada, odnosno može li se plaćanje usluge nedvojbeno, smatrati rashodom za nabavku nefinancijske imovine na jednoj strani, te povećanjem vrijednosti imovine (ulaganje), na drugoj strani
b. Ako se provede predloženi model knjiženja “investicije” može li Grad naknadno smanjiti cijenu zemljišta za iznos od 83 milijuna HRK i generirati manjak nastao uslijed smanjenja vrijednosti svoje imovine, Kao vijećnici bili bismo najsretniji da dođe do sanacije Brezja. No još jednom želimo podijeliti mišljenje, da Gradonačelnik, iako se čini da formalno inzistira na koncesiji, u suštini ne može, niti je u tri i pol godine uspio provesti odluku gradskog vijeća od 21.03.2013. godine kojom mu je Gradsko vijeće upravo odobrilo da, u integralnom obliku, provede predmetnu koncesiju!
Pitanje o tome tko je stvarni vlasnik bala, odnosno čija je obveza saniranje bala, predstavlja dodatno nerazjašnjeno pitanje na koje kao vijećnici nikada nismo dobili suvisli odgovor. Na navedeno pitanje, tzv. “gradski odvjetnik” gospodin Kallay nikada nije dao odgovor. Po našem mišljenju, potpuno proizvoljnim tumačenjem Gradonačelnika te njegovih suradnika, Grad Varaždin je umjesto VARKOM d.d. postao obveznik rješavanja problema bala. Posljedično, smatramo da je na ovaj način došlo do do nezakonite subvencije TD VARKOM d.d. u procijenjenom iznosu od 83 milijuna kuna, bez da je o tome ikada bilo obaviješteno a kamoli da je odlučivalo Gradsko vijeće.
Konačno, smatramo da ovaj potez gradonačelnika predstavlja novo kupovanje vremena, novo sredstvo za optuživanje drugih za vlastiti neuspjeh, te alibi za pokrivanje nestručnosti i nesposobnosti.
