Na jučerašnjoj sjednici varaždinskog Gradskog vijeća upravo je Robert Podolnjak (nezavisni/Most) iznio prijedlog da se raspiše lokalni referendum u vezi problematike zbrinjavanja baliranog otpada, odnosno da se građane pita što žele.
Taj je prijedlog gradonačelnik Goran Habuš i prihvatio.
>
U nastavku donosimo cjelovito obrazloženje Roberta Podolnjaka o toj inicijativi:
‘Na sjednici Gradskog vijeća održanoj 15. rujna nisam prihvatio odluku o izmjeni Proračuna Grada, a kojom bi se planirala sredstva kredita za podmirivanje koncesijske obaveze odvoza baliranog otpada, iz razloga što smatram da ovaj saziv Gradskog vijeća nije ovlašten i nema legitimitet da u posljednjoj godini mandata stvori dugoročnu financijsku obavezu za gradski proračun u iznosu od oko 80 milijuna kuna u sljedećih deset godina.
Riječ je dakle o odluci koja bi obvezivala sljedeća tri saziva Gradskog vijeća nakon sadašnjeg pa se ne radi o prebacivanju odgovornosti vijećnika na građane, već o tome da, prema mojem mišljenju, postojeći saziv nema legitimitet donijeti odluku o zaduženju, naročito imajući u vidu da sadašnje vijeće nije ni donijelo odluku o koncesiji, već ju je donijelo vijeće iz prošlog saziva (2009. – 2013.)
Pored toga, želim podsjetiti javnost da nisam podržao odluku o koncesiji iz ožujka 2013., a kojom je stvorena sadašnja financijska obaveza i logično je pretpostaviti da građani koji su glasovali za moju nezavisnu listu dijele to stajalište i da nemam njihov mandat da sada glasam za zaduženje.
Stoga sam predložio raspisivanje referenduma, a koju odluku bi donijelo Gradsko vijeće. Predlažem da referendumsko pitanje glasi: ‘Jeste li za prihvaćanje Prijedloga odluke o zaduženju Grada Varaždina radi financiranja odlaganja baliranog miješanog otpada kao I. faze sanacije odlagališta Brezje?’
U raspravi na vijeću može se doći i do drukčije formulacije pitanja.
Kada bi se raspisao obvezni referendum tada je zakonski uvjet da na njemu sudjeluje većina od ukupnog broja birača na području Grada, što je teško ostvariv uvjet, pa bi referendum bio nepravovaljan glede svoje pravne snage.
Međutim, savjetodavni referendum bi imao snažan politički učinak, jer sumnjam da u predizbornoj godini (a lokalni izbori su u svibnju 2017.) bilo koji vijećnik ne bi poštivao volju većine građana.
Više puta sam javno rekao da ću poštivati volju građana na referendumu i ukoliko većina njih bude glasovala za zaduženje na vijeću ću glasati za sve provedbene akte koji su potrebni.
Argumente za i protiv odluke o zaduženju građanima treba jasno, nepristrano i u potpunosti iznijeti. S jedne strane su argumenti koji se odnose na okončanje sudskog spora s koncesionarom (imajući u vidu i stručno mišljenje odvjetnika) i odvoženje baliranog otpada s lokacije Brezje, a s druge strane visoki troškovi koncesije koji se u potpunosti namiruju putem zaduženja (oko 80 milijuna kuna) i bez sufinanciranja državnog proračuna (odnosno Fonda za zaštitu okoliša).
Troškovi referenduma, smatram, neće biti previsoki. Ukoliko je provedba lokalnih izbora 2013. godine u dva kruga koštala nešto iznad 900.000 kuna držim da provedba referenduma ne bi koštala više od 500.000 kuna.
Važno je, međutim, da prije donošenja Odluke o raspisivanju referenduma Grad Varaždin pribavi mišljenje Ministarstva financija da se Grad može zadužiti za investiciju kao što je odvoz baliranog otpada. Ne bi imalo smisla provesti referendum i potrošiti novac pa tek nakon toga, u slučaju pozitivnog rezultata na referendumu, donositi odluku na Gradskom vijeću, a na koju Ministarstvo financija i Vlada Republike Hrvatske ne bi dali suglasnost.
Stoga moramo prije raspisivanja referenduma biti sigurni da ne postoje zakonske zapreke da se Grad zaduži radi rješavanja pitanja odlaganja baliranog otpada. U tom smislu očekujem da gradonačelnik odmah zatraži mišljenje od Ministarstva financija, prilažući Prijedlog odluke o zaduženju Grada Varaždina, koju je predložio Gradskom vijeću na prihvaćanje. Tek po primitku mišljenja Ministarstva financija može se sazvati sjednica Gradskog vijeća na kojoj bi vijećnici odlučili o daljnjim postupcima’, stoji u obrazloženju Roberta Podolnjaka.
