Neobično ozbiljno doživjeli su u varaždinskoj Gradskoj vijećnici pismo ‘zabrinutih građana’ pristiglo ovih dana na adresu Trg kralja Tomislava 1.
> Građani vijećnicima: ‘Ostavite se politikantstva, zdravlje je ispred zaduženja!’
Ne bi to bilo čudno, bilo bi čak prilično lijepo, da nije riječ o ‘zabrinutim građanima’ kojima se ne znaju ne samo imena i prezimena nego čak ni koliko ih je.
Doživjeli su to pismo u Gradskoj vijećnici toliko ozbiljno da su ga promptno stavili na onu debelu hrpu papira koja čeka predstojeću sjednicu Gradskog vijeća.
Simptom je to – ovako na prvu i djetinje naivno – iznimnog ‘civilizacijskog dosega’ našeg malog grada, a još više ‘trijumfa demokracije’ u ovoj našoj lokalnoj društvenoj i političkoj sredini.
Skupilo se, dakle – evo ukratko – nekoliko ljudi, nitko ne zna koliko i nitko ne zna tko su, i poslali pismo gradskim vijećnicima apelirajući na njih neka se ostave ‘politikantstva’ i neka prihvate posljednji prijedlog varaždinskog gradonačelnika koji nudi kao rješenje problema nagomilanog baliranog otpada na ulazu u Varaždin.
Ukratko se to gradonačelnikovo rješenje može svesti na sljedeće: posudimo od banke nekih 70 milijuna kuna, obavimo još par sitnica kad pare sjednu na račun i – bala više nema!
Da, pričamo o onim istim balama koje su na istome mjestu bile i 2011. godine kada je Goran Habuš pobijedio na izborima za gradonačelnika upravo s jednim jedinim dominantnim zadatkom – maknuti bale iz Brezja.
Tim izvanrednim izborima, sjetimo se, prethodilo je odvođenje dotadašnjeg gradonačelnika Ivana Čehoka iz Gradske vijećnice u lisicama, zbog sumnji u razne kriminalne radnje, a glavna je bila vezana upravo uz način na koji je, uz pomoć lokalnog poduzetnika Davora Patafte, pokušao riješiti problem nagomilanih bala.
Sada, godina je 2016., procesu protiv Čehoka i ekipe ne nazire se epilog, jednako kao što se procesu kojim Habuš pokušava maknuti bale iz Brezja također na nazire epilog. Tek se na obzoru naziru lokalni izbori u svibnju 2017. godine. A bale su i dalje na istome mjestu.
‘Ponovno odlaganje rješavanja ovog pitanja za idućih nekoliko godina prouzrokovalo bi nesagledive ekološke i zdravstvene posljedice’.
‘Izabrani ste da štitite ponajprije zdravlje građana, nemojte se sada opirati tom prijedlogu zbog zaduženja Grada, na taj način nećete stjecati političke bodove jer nastavak suludog ugrožavanja zdravlja vaših građana ne može komparirati nikakvim novčanim zaduženjima’.
Pisali su tako ‘zabrinuti građani’, svi redom bez imena i prezimena, gradskim vijećnicima.
Građanska svijest u Varaždinu – ovako na prvu i djetinje naivno – očigledno je na iznimno visokoj razini.
Prisjetimo se kako je ne tako davno prilikom izglasavanja rebalansa proračuna s nekoliko spornih točaka ispred Gradske vijećnice organiziran prosvjed koji je zagovarao prihvaćanje rebalansa jer inače u vodu pada koncesija za gradski prijevoz uz cijenu karte od 2,99 kune.
Prisjetimo se također kako su naši mladi prosvjedovali na autobusnom kolodvoru kako bi se izborili za svoja prava – nastavak sufinanciranja prijevoza srednjoškolaca.
Pokazuje to – ovako na prvu i djetinje naivno – da građani itekako prate politiku, prate što se događa u gradskoj upravi i koje se odluke predlažu i donose te se aktivno uključuju kada procijene da je to potrebno.
I to je – ovako na prvu i djetinje naivno – zaista za svaku pohvalu.
No ne treba smetnuti s uma da su oba spomenuta prosvjeda bila obojana stranačkim bojama istima onima koje krase stranački dres aktualne gradske vlasti.
Isto tako ne bi bilo dobro propustiti uočiti da za anonimnost ‘zabrinutih građana’ nema nijednog opravdanog razloga. Koga ili čega se ti ‘zabrinuti građani’ boje da imaju potrebu ne istupiti imenom i prezimenom?
Anonimni dopisi i zahtjevi bili bi sasvim razumljivi kada bi se radilo o osjetljivoj tematici koja bi pojedincima izravno ili neizravno mogla naštetiti u bilo kojem obliku. No ovo nije takav slučaj.
Očigledno je stoga da je aktivno građanstvo u Varaždinu tek parodija onoga što bi aktivno građanstvo trebalo biti.
A ‘zabrinuti građani’ iz ove posljednje priče ili su besprizorne kukavice ili – uopće ne postoje. Nekako se, ne znamo zašto, odgovor na ovu dvojbu nameće sam po sebi…
